Miris našeg djetinjstva

[Čuvarkuća]

Spuštanje niz stepenište dok utroba poskakuje

Jedva nađoh neku opisnu sličicu.

[Ommadawn]

Spuštanje niz stepenište dok utroba poskakuje

Jedva nađoh neku opisnu sličicu.

Da je samo utropa poskakivala...

[grunf]

A zašto su imali problema sa strujom? Interesantna sprava.

Bile su jake oscilacije u naponu elektro mreže u SFRJ tada...pa su TV prijemnici, pogotovo u ruralnim predjelima crkavali zbog toga.
Zašto pretežno u ruralnim? Jer su duge udaljenosti, pa naponi uslijed toga padaju, nestalna potrošnja, pa su trafo stanice nekad isporučivale premalo, ili previše...kasnije se to tek izreguliralo kako treba.

Uvjeren sam da ogromna vecina nikada nije cula za likove i emisije o kojima cu napisati nekoliko rijeci, bice da pripadam nekoj drugoj planeti.

Prvi televizori u Jugoslaviji pojavili su se sredinom pedesetih godina i bili su postavljeni uglavnom u izlozima radnji po velikim gradovima. Bilo je dvanaest kanala, ali samo na jednom se vidjela slika. Tako je bilo sve do pocetka sedamdesetih kada se pojavio Drugi program, a ostalih deset kanala su ostali neupotrebljeni sve do raspada SFRJ.

Programska sema nije se mijenjala decenijama. Nesto poput nacionalnih stranaka na vlasti u BiH.

Na televizorima je bilo okruglo dugme sa brojevima cijim se jednostavnim okretanjem pronalazila slika i zvuk Drugog programa.

7/11 bila je sifra za Drugi program.

13/5 bio je Prvi.

Na konvertoru se pritiskom na UHF ili VHF dugme otvarao cudesni svijet neogranicene zabave koji se sastojao od crtanog filma u 19:15, *EPP-a i Dnevnika u 19:30.

Ponedeljkom je bila domaca serija na Prvom i Indirekt sa Markom Markovicem u 19h. na Drugom programu, srijeda je bila dan sporta, cetvrtkom Kviskoteka sa Oliverom Mlakarom, petkom i subotom americki filmovi, nedeljom opet domaca serija i Nedeljno popodne iz ZG studija sa Sasom Zalepuginom, Ljerkom Fatorini i Ksenijom Urlicic, dok su iz BG studija gradjane nesvrstane Jugoslavije zabavljali Mica Orlovic i Dunja Lango.

Za Sarajevo i okolinu prikazivala se Sarajevska hronika sa pocetkom u 18h, koju je godinama uspjesno vodio Mehmed Agovic. Na radiju se emitovala kultna emisija Djerdan koju je osmisljavao i uredjivao Zoran Kapetanovic uz pomoc Envera Sadinlije.

Naravno da se televizor morao upaliti malo ranije da se zagrije, sijalice i katodne cijevi su zahtijevale beskrajnu strpljivost. Nekada su RTV mehanicari bili ljudi od ugleda, nesto poput softverskih injzinjera danas, ili narodne milicije i primjernih vojnika u JNA svojevremeno.

Umjesto daljinskog upravljaca koristila se tanka oklagija za razvijanje jufke.

Na svu srecu tada nije bilo pametnih telefona, zene se nisu bunile zbog bogomdanog izgleda i muskih dobacivanja uzrokovanih hormonima i mladelackom blesavoscu, i da ne zaboravim, kad je ljubljanski konzilij saopstavao da je stanje druga Tita bilo kriticno, i tada se moglo spavati na klupama.


*Ekonomsko propagandni program

[storm]

Bile su jake oscilacije u naponu elektro mreže u SFRJ tada...pa su TV prijemnici, pogotovo u ruralnim predjelima crkavali zbog toga.
Zašto pretežno u ruralnim? Jer su duge udaljenosti, pa naponi uslijed toga padaju, nestalna potrošnja, pa su trafo stanice nekad isporučivale premalo, ili previše...kasnije se to tek izreguliralo kako treba.

Uvjeren sam da ogromna vecina nikada nije cula za likove i emisije o kojima cu napisati nekoliko rijeci, bice da pripadam nekoj drugoj planeti.

Prvi televizori u Jugoslaviji pojavili su se sredinom pedesetih godina i bili su postavljeni uglavnom u izlozima radnji po velikim gradovima. Bilo je dvanaest kanala, ali samo na jednom se vidjela slika. Tako je bilo sve do pocetka sedamdesetih kada se pojavio Drugi program, a ostalih deset kanala su ostali neupotrebljeni sve do raspada SFRJ.

Programska sema nije se mijenjala decenijama. Nesto poput nacionalnih stranaka na vlasti u BiH.

Na televizorima je bilo okruglo dugme sa brojevima cijim se jednostavnim okretanjem pronalazila slika i zvuk Drugog programa.

7/11 bila je sifra za Drugi program.

13/5 bio je Prvi.

Na konvertoru se pritiskom na UHF ili VHF dugme otvarao cudesni svijet neogranicene zabave koji se sastojao od crtanog filma u 19:15, *EPP-a i Dnevnika u 19:30.

Ponedeljkom je bila domaca serija na Prvom i Indirekt sa Markom Markovicem u 19h. na Drugom programu, srijeda je bila dan sporta, cetvrtkom Kviskoteka sa Oliverom Mlakarom, petkom i subotom americki filmovi, nedeljom opet domaca serija i Nedeljno popodne iz ZG studija sa Sasom Zalepuginom, Ljerkom Fatorini i Ksenijom Urlicic, dok su iz BG studija gradjane nesvrstane Jugoslavije zabavljali Mica Orlovic i Dunja Lango.

Za Sarajevo i okolinu prikazivala se Sarajevska hronika sa pocetkom u 18h, koju je godinama uspjesno vodio Mehmed Agovic. Na radiju se emitovala kultna emisija Djerdan koju je osmisljavao i uredjivao Zoran Kapetanovic uz pomoc Envera Sadinlije.

Naravno da se televizor morao upaliti malo ranije da se zagrije, sijalice i katodne cijevi su zahtijevale beskrajnu strpljivost. Nekada su RTV mehanicari bili ljudi od ugleda, nesto poput softverskih injzinjera danas, ili narodne milicije i primjernih vojnika u JNA svojevremeno.

Umjesto daljinskog upravljaca koristila se tanka oklagija za razvijanje jufke.

Na svu srecu tada nije bilo pametnih telefona, zene se nisu bunile zbog bogomdanog izgleda i muskih dobacivanja uzrokovanih hormonima i mladelackom blesavoscu, i da ne zaboravim, kad je ljubljanski konzilij saopstavao da je stanje druga Tita bilo kriticno, i tada se moglo spavati na klupama.


*Ekonomsko propagandni program

Čini mi se da je bila Željka Fattorinni, no nije bitno za temu...
Ono od osamdesetih mogu potvrditi, s tim da se krajem istih, već počinju gomilati programi, prvi kablovski sistemi, pa su ubrzo trebali aparati sa barem 30 kanala...

[Ommadawn]

Prvu kablovsku televiziju sam vidio 1988-u u Dobrinji, tad smo sestra i ja dobili malo šireg uvida u zapadnjački svijet igračaka i zabave za djecu - do tada je to bilo marginalno.

Kablovska televizija je u naš dom u BL ušla na jesen 1989 godine, sa kanalima Eurosport, Sat 1 (sat jedan), RTL i Super, koji je emitovao uglavnom muzičke spotove.

1991 dolazi i MTV i tu smo već padali u trans - bjesomučno smo se trudili da presnimimo najnovije hitove ali niti smo imali tehničke opreme niti dovoljno znanja za to. Ja sam imao jedan diktafon koji je moj otac donio početkom osamdesetih iz Iraka (marke Sanyo) i njega bih placirao pored zvučnika televizora i tako snimao. Zvuk je naravno bio loš a snimao je i sve ostale zvukove okolo. No bolje išta nego ništa, što drugi nisu imali pa sam preko noći postao popularan među rajom tako što bi me zvali da snimam na audiokasetu ono što su oni snimali videorekorderom sa MTV-a. Tako su odjednom sa mnom postali dobri i oni koji me nisu pozdravljali pa sam im to hinjski vraćao. U po snimanja neke pjesme bih znao reći “buraz, daj mi čašu vode” a jedne prilike kad je Madonna bila s pjesmom “Like a prayer” prokomentarisao sam “Jao koja pitčka” i to se kasnije dugo pričalo.

Elem kasnije ću se naučiti linijskom spajanju uređaja što je poboljšalo zvuk na kasetama i to sam praktikovao raji još dugo dugo, čak i do pojave šire upotrebe CD-pržilica, samo što sam ovaj put kopčao komp na stereo i snimao sa mp3.

Ko se sjeća Dubravke Duce Marković i njenog doprinosa muzičkom programu?

Pa Smiljka Šagolja i njegovog “izvještavanja iz Kine i kineskog zida” a da frajer nije napustio zemlju.

Pa “Dozvolite da se obratimo” nedjeljom uz obavezan partizanski film ili film gdje se propagira snaga Službe Bezbjednosti, poput filma “SB zatvara krug”.

Nerijetko zajedno s kćerkom gledam sovjetske crtane filmove “Jež u magli” i “Ždral i čaplja”.

[grunf]

Prvu kablovsku televiziju sam vidio 1988-u u Dobrinji...

Na Dobrinji, mada nije bitno za temu, sto bi rek’o Storm.

[grunf]

Čini mi se da je bila Željka Fattorinni, no nije bitno za temu...
Ono od osamdesetih mogu potvrditi, s tim da se krajem istih, već počinju gomilati programi, prvi kablovski sistemi, pa su ubrzo trebali aparati sa barem 30 kanala...

Odzvonilo je svih dvanaest intervala na mom telefonu sa okruglim brojcanicima…dok mi mozak(i Jax) nije javio da se vise ne snalazim medju dogadjajima i stvarima.

[Čuvarkuća]

Bio je nekada do moje zgrade podrum pića "Frano Supilo" tu smo obavezno kupovali traubisodu.

Da mi je sad srknuti malo

[Heidi]

Kakvo smo smece sve jeli i pili

[Ommadawn]

Jedva sam se izliječio od karijesa.

[radostan dan]

ja sam igrao roše i trokuta...

termini u klikeranju:
zumba
cike/cvike
bojac
petoperac/šestoperac

...i čuvene vradžbine da ti protivnik ne pogodi kliker:
a) da ti posolim
b) ispot pete kurci lete

[vjesticanametli]

a naftas

[Max]

ja sam igrao roše i trokuta...

termini u klikeranju:
zumba
cike/cvike
bojac
petoperac/šestoperac

...i čuvene vradžbine da ti protivnik ne pogodi kliker:
a) da ti posolim
b) ispot pete kurci lete

da dodam
šiš miš profuliš

[pink floydd]

Porculanac

[pink floydd]

Ja sam jednom plako kad mi je jedan stariji popolovio kliker

[smajlic]

gledam bas juce u peniju, teglica puna klikera 1,50 KM
razvrstani na porculanske, staklene i one trece

a mi se borili da nabavimo nekoliko

[smajlic]

mjesecari, to su treci
oni su uvijek najljepsi a najmanje dostupni bili

Screenshot_20210812-111258_Chrome.jpg