Poezija

Autori, djela, odlomci, citati...
Moderator: Heidi
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Zauvijek

Sve sto covjeku od srece prianja
uz ljudski zivot, bozanskim imenom zva
vjernosti sklad, sto ne zna kolebanja,
i prijateljstvo, sto bez sumnje cva,
luc, sto mudraca put vrlih misli proganja,
a pjesniku slikama lijepim sja,
bas sve sam to u svoje najljepse case
otkrio u njoj i nasao za se.

Johann Wolfgang von Goethe
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

MORE PRE NEGO USNIM


Svet nestaje polako. Zagledani svi su
u lažljivo vreme na zidu: o hajdemo!
Granice u kojima živimo nisu
granice u kojima umiremo.
Opora noći mrtva tela,
mrtvo je srce al' ostaju dubine.
Noćas bi voda samu sebe htela
da ispije do dna i da otpočine.

Putuj dok još ima sveta i saznanja:
bićeš lep od prašine, spoznaćeš prah i sjaj.
Oslepi svojim koračajući putem, al' znaj:
lažno je sunce, istinita je njegova putanja.
Nek trgovci vremenom plove sa voskom u ušima,
ti smelo slušaj kako pevaju pustinje,
dok kleče bele zvezde pred zatvorenim morem i ima
u tebi snage koja te raspinje.

Praznino, kako su zvezde male!
Tvoj san bez tela, bez noći noć,
pridev je čistog sunca pun pohvale.
To što te vidim je l' moja il' tvoja moć?
Prozirna ogrado koju sjaj savlada,
pusta providnosti koje me strah hvata,
tvoj cvet je jedini zvezda iznad grada,
tvoja uzaludnost od čistoga zlata!

Svet nestaje polako, tužni svet.
Ko će naše srce i kosti da sahrani
tamo gde ne dopire pamćenje, pokret
gde nas ne umnožava i ne ponavljaju dani!
Iščupajte mi jezik i stavite cvet:
počinje lutanje kroz svetlost. Reči zaustavi!
Sutra će sigurno i kukavice moći
ono što danas mogu samo hrabri i pravi
koji su u prostoru između nas i noći
našli divne razloge drugačije ljubavi.

Svet nestaje. A mi verujemo svom žestinom
u misao koju još ne misli niko,
u prazno mesto, u penu kada s prazninom
pomeša se more i oglasi rikom.


Branko Miljkovic
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Anđeo čuvar

Volim te, Čuvar, nevidljivi moj
Što si uvijek sa mnom na zemlji toj.

Zato što mi sjajna ti nevjesta bi,
I što mi oduze tajnu snova svi’.

Zato što nasa veza i tajni i noć,
I što si mi sestra, nevjesta i moć.

Zato što dug život imaćemo mi,
O, čak – muž i žena što smo ja i ti!

I za vjernost tvoju, moj okov i spas.
I kob naše porodice, što je iznad nas.

Zato što ne voliš to što volim ja.
O bijednim što brinem i što me je stra’.

Što se ne slažemo u životu svom.
Što hoću, al’ ne smijem ubit rukom tom –

Da odmazdim mlakoj, mračnoj hulji toj,
Što je ponižavao mene i rod moj!

Što strpa slobodne u ’apsane tma,
Što mom ognju nije vjerovao da sja.

Što mi novcem htjede kupit život vas,
Pa da mu budem vjeran kao pas…

Zato što sam slab i što je već tu grob,
I što mi je svaki predak bio rob.

Što dušu mi smrvi ta nježnost uz plač,
Što nikad da digne ova ruka mač…

Al’ volim te i za… slabost moju svu,
I za tvoju snagu i sudbu ti zlu.

Što je čelik slio i ognjeva sto –
Nikad niko neće rastaviti to!

S tobom sam gledao zoru i njen sjaj –
S tobom sad i ambis gledam crni taj.

I dvojnu zapovijest sudbina nam sli:
Slobodne smo duše! Robovi smo zli!

Miruj! Odvaži se. Stani. Idi ti.
Oganj ili tama – šta l’ pred nama bdi?

Ko viče? Ko plače? Kud li će naš let?
Zaj’dno, uvek zaj’dno, gremo mi kroz svijet!

Da l’ ćemo vaskrsnut? Propast? Il’ umrijet?


Aleksandar Blok
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Glas

Žarka zimska magla sjaji –
Krv na nebu – sve do ruba.
Idem tamo gdje se gaji
Tajnodjelotvorna ljubav.

Ti si – u snu. Kad te sretam,
Ja ne grlim tebe, pamti,
Ja sam – carica planeta,
Ne za tebe – zrak moj plamti.

Prevaren si nepoznatim:
Jer zbog svetih snova nikad
Bestjelesni neće dati
Da im pronikneš do lika.

Udubi se, manje strastan,
U sopstvenog duha mrak:
I shvatićeš – ljepša ja sam
Od tvog izmišljenog sna.


Aleksandar Blok
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Snježno vino

I opet te u vinu gledam,
Osjećam strah pred tvojom slikom,
Tvoj osmijeh opet bljesnu čedan
U kosi teškoj, zmijolikoj.

Oboren tamnim mlazevima,
Uzdišem opet, bez ljubavi,
Nestali san o celovima,
O mećavi što tebe slavi.

Divnim se smjehom smiješ meni,
U čaši viješ slično zmiji,
Nad tvojim krznom skupocjenim
Čarlija vjetrić golubiji.

Kako, kad živa kaplja pljusne,
Ne vidjet’ sebe u toj pjeni?
Ne sjetiti se tvoje usne
Na mojim nazad zabačenim?

Aleksandar Blok
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Aleksandaru Bloku

Ja sam došla pjesniku u goste.
Ravno podne bješe, i nedelja.
Napolju se vejavice zloste,
A u sobi toplo je od želja.

Sunce, neke boje malinove,
Izranja kroz kolutove dima.
Domaćin je ćutljiv.Poput sove
Posmatra me vatrenim očima.

Njegove su oči tako teške.
Ko ih vidi, zanavijek ih pamti.
Zaklinjem se da ne pravim greške:
Ne smijem, ne smijem u njih pogledati.

I tako se začela besjeda…
Dimno podne u sobi mrak hvata.
U visokom domu koji gleda
Na široke Neve morska vrata.

Ana Ahmatova
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »



:oho
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Bezbrižan život i iznenadna smrt

Živjeti — put je koji kratko traje,
i naš je život, Lico, samrt živa,
koji u krhkom tijelu osvanjiva
i svakog časa u tijelu nestaje.

Živeć smo malo i za malo dana
bit ćemo ništa; ipak, u taštini,
toj živoj gnjili varavo se čini
da će joj duga trajnost biti dana.

Varljivom mišlju nošena, bez glasa,
i slijepom nadom koja joj se prijeti,
ubrzo na grob vlastiti nabasa.

Ko onaj koji sretan jedro diže
i ne mičuć se s vjetrom lako leti,
i prije nego misli doći, stiže.

Francisco de Quevedo
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Bršljan i ljubav

Taj bršljan što se uspinje i svija
i u zeleni svoj labirint steže
deblo topole kojoj koru reže,
jer kad je grli tad je i ubija.

Tko tu lisnatu ljubav okom gleda,
ne zna je l‘ zatvor il je milovanje:
deblo zna samo je l‘ to sretno stanje,
il zatvor što ga skriva i izjeda.

Tko vidi, Lisi, kako bogat sanjam
dok se ljepoti tvojoj ludo klanjam
i dok podnosim divne muke svoje,

nek pita moju bol i tad će znati
da je to zatvor u kom duša pati,
a ne nagrada bezumnosti moje.

Francisco de Quevedo
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Snaga vremena i neumitnost smrti

Kako li samo kliziš mi iz ruku!
O dobi moja, kako bježiš laka!
O hladna smrti nečujna koraka,
ti sve izravnaš, dolazeć u muku.

Okrutna, gradiš slaba zdanja gnjila,
u koja luda mladost povjeruje,
a srce moje dan posljednji čuje
I let mu sluša, ne videć mu krila.

Kakav nas zakon, kakva sudba stiže!
Ne mogu željet da i sutra živim,
a smrti svojoj da ne budem bliže!

I ljudski život svojim tokom sivim
svakog trenutka daje mi na znanje
da je sve pustoš i jadno trajanje.


Francisco de Quevedo
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »

Ars poetica?

Uvijek sam čeznuo za obuhvatnijom formom
koja ne bi bila previše poezija ni previše proza
i dopustila bi sporazumevanje ne izlažući nikoga,
ni autora ni čitaoca, mukama višeg reda.

U suštini, poezija je nešto ružno:
nastaje iz nas stvar za koju nismo znali da je u
nama,
pa trepćemo očima kao da je iz nas iskočio tigar
i stao na svjetlost, bijući se repom po bokovima.

Zato se s pravom govori da poeziju diktira
dajmonion,
mada se pretjeruje držeći da je to sigurno anđeo.
Teško je shvatiti otkuda ta oholost pjesnika,
zato se nekad stide kad se vidi njihova slabost.

Kad bi pametan čovjek htio da bude država
demona,
što se u njemu šire kao u svojoj kući, govore
mnoštvo jezika,
i kao da ne bješe im dosta da ukradu mi usta i
ruku,
pokušavaju radi svoje ugodnosti da mijenjaju
njegovu sudbinu?

Pošto se danas cijeni sve što je bolešljivo,
neko može misliti da se samo šalim
ili da sam pronašao jedan način
da hvalim Umjetnost pomoću ironije.

Bilo je vrijeme kad su se čitale samo mudre knjige
koje pomažu da se podnosi bol i nesreća.
To ipak nije isto što i zagledati u hiljadu
djela što potiču pravo iz psihijatrijske klinike.

A svijet je ipak drugačiji no što se nama čini,
i mi smo drugačiji nego u našem buncanju.
Stoga ljudi zadržavaju ćutljivu učtivost
stičući takvo poštovanje rođaka i susjeda.

Korist od poezije u tome je što nas ona podsjeća
kako je teško ostati ista ličnost,
jer je naš dom otvoren, u vratima nema ključa,
a nevidljivi gosti ulaze i izlaze.

Ovo što ovdje pričam, slažem se, nije poezija,
Jer pjesme je slobodno pisati rijetko i nerado,
pod nesnosnim pritiskom i jedino u nadi
da dobri a ne zli dusi imaju u nama instrument.

Czeslaw Milosz
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
lejlamo
Komorebi
Komorebi
Reactions: 13910
Postovi: 6403
Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
Lokacija: kamen i drača

Re: Poezija

Post Postao/la lejlamo »

Vlajko

Uvek kad se igramo,
meni kažu: bićeš konj,
i ja — šta ću: moram.

I još neki budu konji,
a ostali sednu nam na leđa,
pa se tako trkamo.

Mi, koji smo konji,
dok trčimo do cilja,
u konje se pretvorimo, majke mi.

I srce nam konjsko.
I mozak nam konjski.
I oči nam konjske.

I mogu vam reći: kad sam konj,
uopšte mi nije važno da stignem baš — prvi.
To je važno samo onom što me jaše, majke mi.

M. Antić
1
1 slika
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22210
Postovi: 15232
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Poezija

Post Postao/la Heidi »



Snio sam nocas nikad prezaljenu stvar
mog drvenog konjica
kanap i zvuk tockica, vrbice zvon
za mnom verni Sanco moj
u pohodu na Nespokoj

Snio sam jos i svoju prvu tamburu
kako ko nocna dama
iz juznog Amsterdama
iz izloga mene klinca zavodi
na smrtne grehe navodi

'Di je to drvo raslo
od kog je tesana
da l' se pod njime
neko nekada ljubio

Otkud u njemu izvor
svih mojih pesama
da l' je to znao
onaj ko ga je dubio

'Di je to drvo raslo
vrh kojih bregova
da l' nas je ista
kisa mladjane zalila

Ko mu je grane kres'o
mati ga njegova
cija je ruka lisca
s jeseni palila, da znam

Snio sam onda krevet, sav u cipkama
obesnu igru vatre, sklopljene salukatre
na uzglavlju ruza u intarziji
pod kojom smo se mazili

Snio sam sanduk, crni, srebrom okovan
novembar, izmaglica i kvartet dragih lica
maleni cun nasred luke pokisle
da me u vecnost otisne

'Di je to drvo raslo
spram kojih vetrova
da l' je pod njime
neko za nekim zalio

Sto ga je grom obis'o
mati ga Petrova
ko je u sake pljun'o
pa ga strovalio

Jedina moja mila, sto si me budila
bio sam tako blizu nalicja vremena
taji se jedno drvo u mojim grudima
gde li ce nesto nici iz toga semena
da znam
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Odgovori

Natrag na “Književnost”