Forumaši pišu...

[toxic]

Ovo sam 2014 na klixu napisao

Cenim da si ispisao ovo dok si cekao, inspiracija u trenutku

[pink floydd]

Ovo sam 2014 na klixu napisao

Cenim da si ispisao ovo dok si cekao, inspiracija u trenutku

ma u Banovićima su ljudi tako živopisni da se priče same pišu

[Ommadawn]

@pink floydd meni je super
Baš si dobro opisao likove.

[grunf]

Ovo sam 2014 na klixu napisao

Vise zena ima u talibanskoj vladi u Afganistanu nego u tvojim redovima ispred saltera.

[pink floydd]

Ovo sam 2014 na klixu napisao

Vise zena ima u talibanskoj vladi u Afganistanu nego u tvojim redovima ispred saltera.

žene su u Bingu kupuju podmjeru dok ljudi završavaju papirologiju

[Username]

Nisam vam pročitala ove duge tekstove..
Ali budem prvog odgovarajućeg trenutka i dublje tišine..

Nisam ni ja

Cekacu reinkarnaciju

[Skin]

bas je dobar tekst suoer likovi
zivco, hodajuca bomba

[Malena]

@pinke floydde aferim

[Ommadawn]

Evo i jedna moja sa drugog foruma - @radostan dan se garant sjeća

Sjedio sam na rubu svog kreveta, preko puta mene sjedio je moj cimer Faruk i gledao sa divljenjem u moj najnoviji iPod, kojeg sam kupio od svoje prve zarade kao student. Vec tri dana kako dijelimo hotelsku sobu na racun preduzeca u kojem smo zaposleni a koje nas je poslalo da montiramo neke police i namjestaj u prodavnici koja treba da se otvori za nekih par sedmica. Faruk je bio iz Travnika i za razliku od mene, koji sam radio samo povremeno i po potrebi jer sam bio student, on je bio stalno zaposlen. Bio je par godina mladji od mene i sa njim nisi mogao voditi neke dublje razgovore ni o muzici ni o knjigama, bas kao sto i on nije mogao razgovarati sa mnom o fudbalu ali je bio sasvim korektan momak i nasli smo milion nekih drugih tema. Bilo je vrijeme da veceramo i taman sam ustao da se spremim kada mu je zazvonio telefon. Bila je to njegova vjerenica i ja sam mu samo mahnuo i pokazao da ne zaboravi kljuceve od sobe, navukao jaknu na sebe i izasao.
Blago njemu, mislim se, makar ima neko da ga nazove, da mu kaze koliko joj nedostaje, da on njoj kaze da mu nedostaje, da se raduje kada za koji dan sjednemo u auto i krenemo nazad jer ce ga neko cekati. Mene ce cekati mali studentski stan i samoca koja se nedavno ponovo uselila u njega. Stari smo mi poznanici, samoca i ja, nismo se jedno duze vrijeme druzili kad eto je opet. No dobro, manje vise, sam sam tako htio.
Uvlacim ruke u dzepove od jakne i silazim niz stepenice. Na recepciji je sjedila 20-godisnjakinja sa kosom svezanom u konjski rep, buljila u kompjuter pred sobom i kada sam se priblizio digla je glavu, sluzbeno nabacila osmijeh i ja sam da ispadnem pristojan istim uzvratio. Izasao sam iz hotela i krenuo sljunkovitom stazom prema restoranu koji je pripadao sklopu hotela. Restoran je bio sagradjen od crvene opeke, sa malim tamno zelenim prozorcicima i izgledom podsjecao na engleske seoske pabove. Da prosetam malo? Dobro ce mi doci, onako prije vecere. Faruk ce zasigurno cavrljati sa dragom sat vremena. Iako je uveliko april, jos je navecer prohladno mada je cijeli dan bio suncan. Prijao mi je svjez vazduh mada su mi usi vec pocele da bride od studeni. Izasao sam iz dvorista i krenuo alejom pored koje je tekla rijecica. Prosao sam pored svog auta, nezainteresovano provirio u njega kada na zadnjem sjedistu zamijetih nesto svijetlo. Njen sal koji je ostao. Nisam koristio zadnje sjediste i nisam obracao paznju na njega ali svejedno mi nije jasno kako je svijetlo rozi sal na crnom sjedistu mogao promaci a da ga ne primjetim. Garant ce ga groznicavo traziti, preroviti ormare, auto, optuzivati sestru i prijateljice da su ga one sklonile, kopati po kutijama i beznadezno se uhvatiti za glavu jer ce joj jedan od tih dana biti pretvoren u svjetsku katastrofu zbog nedostatka detalja koji ide uz njen novi kaputic. Uvijek je zeljela da izgleda lijepo i znao sam da svaki put kad nesto zaserem je dovoljno bilo da joj kazem da joj nesto dobro stoji i sve bi vec bilo zaboravljeno ali i taj dzoker iz rukava se izlizao a meni je postajalo sve vise svejedno.
A u K****!! Nisam imao volje da ga bacim niti sam htio nekom drugom da ga dam sto znaci da cu joj ga morati vratiti. A to je samo mucno po sebi. Da ga ubacim u sanduce, ne moze iz tehnicki razloga. Da ga svezem na vrata njenog stana, ne ide, jer ce onda to potvrditi njene sumnje na neku od drugarica a nijedna od njih nije to zasluzila. Znaci moram da je zovnem i kazem da je kod mene, da cu joj ga donijeti da li na faksu ili svratiti do njenog stana. I onda ce mozda krenuti sa neobaveznim razgovorom koji ce se pretvoriti u ozbiljniji a tema ce biti ponovo nasa propala veza gdje ce mi davati atribute egoiste, flegmana, cinika, bezdusnika i sta vec ne.
Odjednom poce padati kisica te se vratih nazad i krenuh prema restoranu. Faruk nek dodje kad dodje, ja cu pojesti svoju veceru, imat cu razlog za jos jedno pivo a on ce, velikodusan kakav jeste, castiti jos jednim. Usao sam i vidio da se tu vecer sluzi supa od brokule sa kuhanim jajetom i voda mi je vec krenula na usta. Uz nju se sluzio kruh premazan maslinovim uljem, bijelim lukom i chillijem. Uzeo sam svoj tanjir, nasuo corbu, stavio jaje u njeg, dohvatio dva parceta kruha i sve stavio na tacnu. Dosao sam do kase gdje sam se nasmijesio simpaticnoj srednjovjecnoj crnki i zamolio, vise radi flerta nego neznanja, da mi preporuci koje cu pivo piti uz supu. Nasmijesila se i pokazala nekoliko sorti, ja sam izabrao neko ekolosko, platio i uputio se prema jednom stolu kraj prozora. Jedan stariji par je ispijao vino i drzao se za ruke preko stola, smjeskajuci se jedno drugom. Za stolom pored zida je sjedilo nekoliko elegantno obucenih zena, nesto su pricale i glasno se smijale, nazdravljajuci. Natocio sam svoje pivo u casu, poceo jesti cekajuci da se pjena slegne i tek tad shvatio koliko sam zapravo gladan.
Kako cu joj vratiti sal? Da joj posaljem poruku i kazem da cu joj sal ostaviti na vratima? To ce biti najbolje. Al vraga, izbrisao sam njen broj u imeniku. Cekaj, imam ga negdje zapisanog, mislim da mi je poslala mail onomad kad sam mijenjao telefon i karticu. Joj ko ce sad to naci... Ma naci cu ja to, poslati poruku, ostaviti sal kad budem siguran da nije kod kuce a znam da poslijepodne ide na posao, i stvar rijesena. Joj sta ako odgovori sa "Hvala ti mnogo. I sta ima kod tebe, jesi dobro?". Ma boli me K****, necu joj ni odgovarati, tako ce i biti. Sta nju briga jesam li dobro i sta ima novo kod mene? Gotova je stvar, rekli smo sta smo imali jedno drugom reci i sad je samo stvar vremena da ovaj proces odvikavanja prodje. Odavno osjecam prazninu u srcu ali ostala je navika da je dio svakodnevnice. Nosi kamen tri godine u dzepu, baci ga i nedostajat ce ti. A kako ti ljubav onda ne moze nedostajati? Mozda je ona fakat u pravu da sam ja bezosjecajan. jbt grom, pa tri godine smo se zavlacili bez veze.
- Iommi, jesi to ti?? Covjece... Pa gledam i ne mogu da vjerujem, pa zagledam, jesi li ili nisi...
Sta??? Otkud sad ova? Sto su me veceras krenule bivse ko budalu K****... Black Coffee. Tako sam je zvao.
- Black Coffee!! Pa jbt... Otkud ti?
Black Coffee sam je zvao po pjesmi All Saints koju je ona voljela i koju bi rado pustala kada bi bili sami, zagrljeni. Nisam je godinama vidio ni cuo, znam da je diplomirala sociologiju i dobila dobar posao u Stockholmu. Otkud ovdje?
- Smijem li sjesti?
- Ma sjedi, zasto ne.
Bilo mi je drago da je vidim. Bila je jos uvijek lijepa, nije se nista promijenila osim sto je skratila svoju ravnu crnu kosu koja je okruzivala njeno smedje cetvrtasto lice sa osmijehom koji je pokazivao njene kao biser bijele zube. Pila je kafu kao beduin vodu u oazi ali su joj zubi uvijek bili bijeli.
- Pa gdje si, sta si, kakav si? Cula sam da si upisao faks, neko mi je to rekao, svaka cast! Znala sam da ces jednog dana. Od tebe covjek moze svasta ocekivati i dobro i lose.
- Eto, vidis, ne moram ti govoriti gdje sam i sta sam, ocito je da si dobro obavjestena. A dobro sam kao sto vidis, nista mi ne fali, uzivam u ovoj corbi i pijem pivo.
- Uvijek cu te pamtiti po tri stvari: Black Sabbath, pivo i auta. Ono tipicno ti. Je li jos vozis onog BMW-a?
- Ne ne, prodao sam ga prosle godine, sad vozim Golfa.
- Sa BMW-a na Golfa? Ma hajde... Jos uvijek slusas Black Sabbath? Mislim, vidim pijes pivo...
- Slusam mada ne toliko. Gledao sam ih uzivo prije par godina u Stockholmu...
- I nisi se javio pa da idemo zajedno?
- Nisam znao da si pocela slusati Black Sabbath
- Hahah, ma nisam
- A da li bi isla da sam te zvao?
- Prije par godina?
- Prije par godina
- Isla bih, sto da ne. Kao stara dobra vremena... Znas onu pjesmu od Novih Fosila, hahah...
- Znam...
- Eto, kad drugi put dodjes u Stockholm na koncert, javni! Valja?
- Vazi...
- I kako su tvoji?
- Starci dobro, sestra se udala.
- Udala? Za onog istog sto je imala kad smo ja i ti furali?
- Da
- Lijepo! A ti? Ozenjen?
Odmahnuo sam glavom i pojeo zadnje iz tanjira.
- Ne mogu da vjerujem. Vjeren?
- Vidis li prsten na ruci?
- Ah da...
Zasutila je tren pa onda opet upitala.
- Imas nekog?
- Nedavno smo se razisli... Prije mozda mjesec...tako nesto...
- Oh, zao mi je.
- Meni nije
- A otkud mi je to poznato?
I onda se smijesak pretvorio u ozbilju. Here we go again, sad ces mi i ti nabaciti na nos i dizati losu savjest. Procitala mi je misli, spustila glavu i progovorila
- Izvini, nisam tako bas mislila...
- U redu je. Nisi ionako nista pogrijesila...
U restoranu se cuo glasan smijeh.
- Ah moje kolegice sa posla. Malo popile vise vina. Inace zategnute a cim malo popiju, opuste se skroz. Ali nisu lose.
Klimnuo sam glavom i otpio zadnji gutljaj piva.
- Da narucim jos jedno, hoces ti nesto?
- Pa....ne znam.... Hej, hajde da prosetamo malo. Ovdje je bucno. Pa kad se vratimo, popit cemo nesto, okej.
- Ali pada kisa vani i hladno je.
- Pa jesi sladak ali od secera nisi pa se neces istopiti.
- Okej, hajmo...
- Odoh da se samo javim kolegicama.
Otisla je do njih i rekla im nesto, na sto su se okrenule u mom pravcu, nasmijesile mi, mahnule a ja sam mahnuo nazad. Uzela je svoj crveni kaputic, obukla i krenula prema vratima.
Kisa je prestala ali jos uvijek je bilo hladno. Imao sam ruke u dzepovima a ona je svoju gurnula pod moj lakat. Krenuli smo alejom. Zapuhao je vjetar.
- U pravu si, pravo je hladno. Uuuuh... Trebala sam sal uzeti...
- Cekaj, rijesit cemo i to. Pozurio sam do svog auta, otkljucao ga i izvadio sal sa zadnjeg sjedista. Prebacio sam joj ga oko vrata i namjestio
- Eto, super ti stoji
- A cije je ovo?
- Nije vazno
- Od tvoje bivse drage?
- Pa kad vec pitas, jeste. Zaboravila ga...
- Uuu, ima lijep ukus.
Ogledala se u prozorima auta. Zakljucao sam auto, uzela me pod lakat i krenuli smo dalje. Setali smo tako, ona je pricala o svom novom poslu, o stanu za koji je digla kredit, o ocu koji se svaki put namrsti kada bi bilo sta sto asocira na mene doslo na dnevni red, o bratu koji je preselio u Australiju i o mami koja je naslijedila tri stana u Sarajevu - jedan od oca, jedan od majke, jedan od tetke...
I kad se vec umorila od price i zasutjela, dosao sam ja do rijeci.
- Je li, razmisljas li ikad o onome?
Sutjela je i koracala.
- Razmisljam.
- Znas....nikada ti nisam rekao izvini...
- U redu je, bolan. A otkud ti sad to palo na pamet?
- Ne znam... Jednostavno... Svaki put kad pomislim.... Svaki put kad mi neko kaze da sam dobar, da sam fin... ja se eto sjetim tebe...sjetim se sebe, sjetim se moje reakcije...
- Ali to nije bitno vise. Bilo je bilo i gotovo. Zivot ide dalje.
- Da ali... znas...
- Hej, a sta da sam zadrzala? Ni ja ni ti nismo bili za to spremni. Ja tek upisala faks a ti... tebi je kroz glavu strujalo hiljadu vjetrova. Ko bi se o djetetu brinuo? Da napustim faks nisam bila spremna.
- Da u pravu si. Mislim, uzeo bih ja odgovornost na sebe, nije da ne bih.
- Ma daj! Ti si se samo pokupio i otisao poslije svega! I to gdje?? Otisao sa jaranom na more, provoditi se, jebavati se okolo i moliti boga da ne zajebes opet stvar. A ja sam ostala, placuci, cijelo sam to ljeto preplakala u sobi. Ne znam sta mi je bilo gore, to sto sam morala abortirati ili to sto si ti tek samo tako otisao.
- Ej! Mislis da se ja to nisam pitao??
- Mislim da nisi... Ne znas kako sam se osjecala, kako mi je bilo...
- Ne znam! Naravno da ne znam!! Ali kao sto si rekla, meni je kroz glavu duvalo, pa kad se smirilo tek sam tada shvatio koliko sam djubre...koliko sam govno, pa vece jos vidjela nisi, vece se nije naslo ni na ovoj aleji! Nisam jednom pomislio na to. I kad sam te zvao nisi htjela da se javis, tvoj otac je prijetio da ce me zaklati, tvoj brat da ce sakupiti raju da me prebiju, na kraju je sve zavrsilo sa jednim velikim nista. A da sam zvao, zvao sam, i da mi je bilo krivo, bilo je i nije da je bilo nego je jos uvijek jer ja sam mogao imati nekog ko bi me sad zvao tata.
- Hej izvini, nisam htjela da te povrijedim! Nisi ti uopste toliko los bolan koliko si umislio da jesi! Kao da bih ja izasla veceras sa tobom da prosetam da imam lose misljenje o tebi.
Sjeo sam na klupu i tesko disao. Prisla mi je, zagrlila me i prislonila glavu na svoje grudi i lice na moje tjeme.
- Hej, znas kako ti lijepo stoji kad si ovako obrijan...
Ponovo je krenula kisa.
- Hajmo nazad....
Ponovo je provukla ruku ispod moje, naslonila glavu na moju desnu misicu i odsetali smo sutke nazad do hotelskog restorana. Prije nego sto smo usli, dala mi je vizit karticu na kojoj je pisalo njeno ime i broj i rekla da joj se javim kad bude kakav koncert u Stockholmu ili jednostavno da je posjetim. Usli smo unutra i vidio sam da je Faruk vec sjedio za stolom i vecerao. Digao je glavu, pogledao nas, ne shvatajuci nista. Ona je otisla za svoj stol sa kolegicama a ja sjeo preko puta Faruka. Zovnuo sam konobaricu narucio nam po jos jedno pivo.
- Zemljak, sto si ti sretne ruke. Izasao sam i odmah nasao trebu. Ko ti je ova?
- Nekadasnja ljubav... i losa savjest...
- Ljubav stara, srce para, ha? Hahah... Nije losa. Lijepa bogami. Sta lijepa? Dobra!! Uh evo je!
- Cao! Ej ja idem sada, evo da ti vratim ovaj sal.
- Zadrzi ga. Tebi ljepse stoji nego meni.
- Stvarno? Hvala ti... Hajde, laku noc. Ja sutra putujem nazad. Javi se!
Prisla je, zagrlila me otpozada i poljubila u obraz. Uzeo sam je za ruku, pustio i pozelio sretan put.
Tu vecer smo ja i Faruk popili po samo jedno pivo. Kada smo krenuli nazad, zguzvao sam vizit karticu i bacio u pepeljaru ispred hotela.
Sutradan ujutro je nije bilo tu.

[Malena]

[toxic]

Citam, i odusevim se, i onda se ovako nesretno, guzvanjem kartice, zavrsi prica

[dmr]

ccc, spoilala si mi pricu, odmah sam procitao kraj i sta sad da radim?

[Socrates]

Solidna je priča, ali se previše u njoj koristi "moj" "svoj" i tako dalje. Meni to odvlači pažnju na nebitne stvari.

Samo u prvoj rečenici, moglo je bez tri takve riječi.

[Ommadawn]

Citam, i odusevim se, i onda se ovako nesretno, guzvanjem kartice, zavrsi prica

Nesretno? Pa zavisi…

[toxic]

Nesretno? Pa zavisi…

Ne mora da znaci, naravno, samo neko moje ocekivanje drugacijeg ishoda.
Prica je zanimljiva

[Ommadawn]

Nesretno? Pa zavisi…

Ne mora da znaci, naravno, samo neko moje ocekivanje drugacijeg ishoda.
Prica je zanimljiva

Hvala

[radostan dan]

Evo i jedna moja sa drugog foruma - @radostan dan se garant sjeća

Sjedio sam na rubu....

Uopšte neću da kalkulišem opcijom da se razmišlja da ne pamtim... Rekao sam to već (pardon, napisao), šteta što ne pišeš više i što ne objavljuješ.
Onda sam na ovom forumu otkrio i tvoj talent za slikanje.
Javićeš kako je prošla ona "Volga", gdje je, kome i za koliko otišla... ako si je dao na tržište.
I piši!