Ivo Andrić

[laga-nini]

..Ivo se je Andrić rodio u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, sudskoga podvornika i Katarine Pejić.. postaje i zagovornik ideje jugoslavenstva... Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje identificirati sa Srbima i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedaka objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom inačicom srpskohrvatskoga jezika). U osobnoj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Je li do promjene nacionalnoga identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i veleposlanik u Berlinu) Kraljevine Jugoslavije u kojoj dominira Srbija.
Kako ta kontroverzija nije riješena, dandanas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Prvi jer je rođen u hrvatskoj obitelji a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet..navodno je koketirao s fašizmom tj. s musolinijem ..

[laga-nini]

Andrić je, poznato je, znao izvrsno meandrirati između različitih političkih opcija, između velikih oponenata, čak frontalnih neprijatelja. U mladosti stoji uz Mladu Bosnu, ubrzo nakon sarajevskog atentata jedno vrijeme provodi u zatvoru, između 1939. i 1941. je, kao diplomat Kraljevine Jugoslavije bio veleposlanik u nacističkoj Njemačkoj, za rata se držao tiho i po strani, a nakon pobjede približio komunistima. Donedavno diplomat monarhist, antikomunist, bivša desna ruka Milana Stojadinovića, čovjek koji je koncem 1941. barem na kratko pokazivao simpatije za Dražu Mihailovića, u Titovoj Jugoslaviji postaje predsjednik Društva književnika Jugoslavije, ubrzo je i kod Staljina, s njime je na velikoj paradi u Moskvi.

[Lana]

Kada ti laskaju i kada te hvale, budi na oprezu.
Ivo Andrić

[Heidi]

Andric me nije bogzna dotakao.

[Socrates]

Veliki pisac, nesumnjivo. Stilski.

Sustinski, ne znam. Selimovic je daleko bolji u tom pogledu.

Mrznja izmedju bosanskih naroda, koju je on opisivao, sto mnogi cesto spominju, nije bila nista strano ni medju ostalim evropskim (pa I svjetskim) narodima, barem u to vrijeme. Mada, i danas.... Dakle, what's the big fuckin' deal?

Kad ga citam, vidim elitistu, i ne mogu pobjeci od pitanja (ne)postojanja dobre volje u njemu.

I biografija mu je ekstremno cudna.

[lejlamo]

nedavno sam opet pročitala ćupriju.
mučna i mračna. ne zbog teme, ne zbog takvog vremena, nego zbog piščevog baratanja načinima na koje sklapa rečenice i ispoljava nekakav gnjev ili štagod.

[Dina]

Ja volim "Prokletu avliju", prvi put sam je čitala kao mala i baš mi se svidjela...
I "Gospođica"...
Ćupriju sam samo jednom pročitala, radi reda....