Poezija
Re: Poezija
Žensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobražava s godišnjim dobima; žensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; žensko srce je nalik na stepu koju čovjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj čupa drveće i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljeće u njoj ostaje proljeće, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku što da činimo? Reci što da radimo? Kako ćemo se rastati i kada ćemo se sresti? Možemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tuđine koga nam večer dovede, a jutro odvede? Možemo li ove osjećaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Možemo li ovu sedmicu smatrati opijenošću koja se brzo završila otrežnjenjem i budnošću? Podigni glavu da ti oči vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas čujem. Progovori i kaži mi nešto. Hoćeš li me pamtiti i kad oluja potopi moju lađu? Hoćeš li čuti lepršanje krila u noćnome miru? Hoćeš li čuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoćeš li osluškivati moje uzdahe što mi se bolno otimaju, prigušeni jecajima? Hoćeš li vidjeti moju himeru kako te pohodi s noćnim himerama, a iščezava s jutarnjim izmaglicama? Reci mi, ljubavi. Kaži što ću za te predstavljati pošto si ti meni bio svjetlost za oči, pjesma za uši i krila mojoj duši. Kakav ćeš biti?
Khalil Gibran
Khalil Gibran
0
- lejlamo
- Komorebi
- Reactions: 14012
- Postovi: 6435
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: Poezija
sokrat me podsjeti sa onim i ništa ih ne boli na ovu pjesmu, baš je volim...
e. kiševićI ništa te kao ne boli
Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.
Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
2
1
1
Re: Poezija
Ne znam kad je ovaj genijalac napisao ovu pjesmu. Znaci, nije samo danasnje doba.lejlamo je napisao/la: ↑29 jan 2021, 20:33 sokrat me podsjeti sa onim i ništa ih ne boli na ovu pjesmu, baš je volim...
e. kiševićI ništa te kao ne boli
Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.
Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
I tada je, dakle, bio Facebook neke vrste. Izadjes na korzo (pricali mi mama i tata) i svi se prave da ih nista ne boli.
0
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
Re: Poezija
Al' ovo
Zivi se kao u miru
I nastavak te strofe
je kao da te nekim maljem opici po glavi.
Svaka mu cast.
Zivi se kao u miru
I nastavak te strofe
je kao da te nekim maljem opici po glavi.
Svaka mu cast.
1
1
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
- lejlamo
- Komorebi
- Reactions: 14012
- Postovi: 6435
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: Poezija
osamdesete.
a baš, fejs profil u rl izdanju sedamdesetih na osamdesete.
ista ponašanja, isti problemi, novi samo medij putem kojeg se manifestuje.
1
1
- Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Poezija
Sonet o neporočnoj ljubavi
Nema je ovde, sve je više gubim
U časnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko varke, varko živa,
kad kamen vida njeno lice biva.
Daj mi snage da neporočno ljubim,
dane započeo tužno. Tu se skriva
bol bez odjeka i reč bez odziva.
O, daj mi snage nad silama grubim.
Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
tišti mi čelo i niče na stolu.
Ona je deo predela što spava.
Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju.
Iscrpem budućnost u svirepom bolu
što sanja krv leta i pakao u raju.
Branko Miljković
Nema je ovde, sve je više gubim
U časnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko varke, varko živa,
kad kamen vida njeno lice biva.
Daj mi snage da neporočno ljubim,
dane započeo tužno. Tu se skriva
bol bez odjeka i reč bez odziva.
O, daj mi snage nad silama grubim.
Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
tišti mi čelo i niče na stolu.
Ona je deo predela što spava.
Pomešana s vetrom dok ćuti u sjaju.
Iscrpem budućnost u svirepom bolu
što sanja krv leta i pakao u raju.
Branko Miljković
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
- Digla_da_kreči
- Etablirani član
- Reactions: 4226
- Postovi: 3292
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 21:28
- Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Poezija
Potraga - Veronica Porumbacu
Reci: znaš li šta je želja za odlaskom?
Ne znaš.
Da sam ptica, uletela bih u jato,
da i ja krenem na zimovanje.
Svi tragovi se brišu,
samo čežnja divlje ujeda.
Da sam misao,
obišla bih sav zemljin prah.
Da sam rabadžija,
pio bih vode iz svih bunara.
Da sam stih,
ne bi postojala pesma neispevana.
Da sam jarbol,
mora bih hteo da razbijam.
A šta sam? Ne znam.
U meni sve čeka da budem.
Reci: znaš li šta je želja za odlaskom?
Ne znaš.
Da sam ptica, uletela bih u jato,
da i ja krenem na zimovanje.
Svi tragovi se brišu,
samo čežnja divlje ujeda.
Da sam misao,
obišla bih sav zemljin prah.
Da sam rabadžija,
pio bih vode iz svih bunara.
Da sam stih,
ne bi postojala pesma neispevana.
Da sam jarbol,
mora bih hteo da razbijam.
A šta sam? Ne znam.
U meni sve čeka da budem.
1
1
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
- Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Poezija
Iluzija - Dragana Konstantinovic
Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...
Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...
Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?
Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...
Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...
Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?
Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
1
1
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
- Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Poezija
2
2
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Re: Poezija
Prijatelji stari, gde ste?
Dal’ ću ikad da vas nađem?
Dal’ ću znati da se snađem
Harmonika kad zasvira?
Prijatelji stari, gde sam?
Kažite mi šta to znači,
Kad ti u kafani tutnu
Hiljadarku-dve u flautnu?
Ko zna gde su dani ti
Kad smo bili dušmani?
Sve je isto kao pre,
Aman, bre,
Aman, bre!
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari gde su?
Dal’ je ovo san il’ java,
Il’ je ovo centar Sava,
A ja pevam na kongresu?
Prijatelji stari, gde ste,
Gde su naše stare pesme?
Umetnicu dal’ još ne sme
Da se plesne po dupencetu?
Ko zna gde su splavovi
I na splavu stolovi,
Da zaigram kao pre
Linđo, bre,
Linđo, bre!
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari, gde sam?
I šta se to mene tiče?
S Terazija vila kliče:
Gde si, srpski Dubrovniče!
Prijatelju stari, ćao,
Dal’ si k’o ja najebao –
Rov duboki iskopao
Da bi onda u njeg’ upao?
Ko zna gde su doba ta
Kad karakter bejah ja?
Sve je isto kao pre,
More, bre,
More, bre.
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari gde sam?
Dal’ ću znati da se vratim?
Dal’ će neko da mi plati
U Lisinskom da mu zapevam...
Moj je bazen
Topla voda
Za delije
Živa zgoda
Jer delije
Meraklije
Ne mogu bez
Kesovije.
(Predrag Lucić)
Dal’ ću ikad da vas nađem?
Dal’ ću znati da se snađem
Harmonika kad zasvira?
Prijatelji stari, gde sam?
Kažite mi šta to znači,
Kad ti u kafani tutnu
Hiljadarku-dve u flautnu?
Ko zna gde su dani ti
Kad smo bili dušmani?
Sve je isto kao pre,
Aman, bre,
Aman, bre!
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari gde su?
Dal’ je ovo san il’ java,
Il’ je ovo centar Sava,
A ja pevam na kongresu?
Prijatelji stari, gde ste,
Gde su naše stare pesme?
Umetnicu dal’ još ne sme
Da se plesne po dupencetu?
Ko zna gde su splavovi
I na splavu stolovi,
Da zaigram kao pre
Linđo, bre,
Linđo, bre!
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari, gde sam?
I šta se to mene tiče?
S Terazija vila kliče:
Gde si, srpski Dubrovniče!
Prijatelju stari, ćao,
Dal’ si k’o ja najebao –
Rov duboki iskopao
Da bi onda u njeg’ upao?
Ko zna gde su doba ta
Kad karakter bejah ja?
Sve je isto kao pre,
More, bre,
More, bre.
Ko zna gde su jarani,
Slobodani, Tuđmani,
Što nam zavadiše, bre,
Estrade dve?
Prijatelji stari gde sam?
Dal’ ću znati da se vratim?
Dal’ će neko da mi plati
U Lisinskom da mu zapevam...
Moj je bazen
Topla voda
Za delije
Živa zgoda
Jer delije
Meraklije
Ne mogu bez
Kesovije.
(Predrag Lucić)
0
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man
- Digla_da_kreči
- Etablirani član
- Reactions: 4226
- Postovi: 3292
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 21:28
- John Cleese
- Etablirani član
- Reactions: 1214
- Postovi: 1223
- Pridružen/a: 30 jul 2020, 23:54
Re: Poezija
Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku.
I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga nada vrišti - biti čisti, biti sveti!
I kad nema našeg Duha, među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha - biti djeca, biti djeca.
(Tin Ujević, Uhapšen u svojoj magli)
I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga nada vrišti - biti čisti, biti sveti!
I kad nema našeg Duha, među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha - biti djeca, biti djeca.
(Tin Ujević, Uhapšen u svojoj magli)
2
1
1
- Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Poezija
Enver Čolaković – Đerzelezu Ale
Đerzelezu Ale!
osedlaj najbržeg ata,
najoštriju sablju opaši,
s majkom halali se brzo
i kreni, Đerzelezu Ale!
Prašinu otresi sa ruha
i čupavu podigni kosu
s očiju umrlih davno,
pa hitro izjaši iz groba
u borbu za opstanak Bosne!
U džennetu ne miruj više,
ako si mumin i junak,
majčine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.
S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleći amo
do tvog zapuštenog groba
nek at te već osedlan čeka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz prašnjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!
Nek te ne začude gladni
poniženi, jadni i bosi
Bošnjaci u izlizan jarm
zapregnuti, kada ih spaziš.
Nek te ne čudi, Ale,
što nećeš čaršije naći,
ni kule begovske, hane
ni tople hamame, ni žene
u zaru, il feredži crnoj.
Nek te ne začudi, kada
u džamije mjesto džemata
pronađeš konje i ovce;
no narodu otet mal je
kog šejtanu daju na danak.
Ti samo razmahuj sabljom
i jaši kroz zamrlu Bosnu,
neka te bar očaj vidi
i u tebi nasluti spas.
Kad prva te opazi straža
i upita: Šta ovdje tražiš,
ne udri ga tim buzdovanom
nego mu ponizno reci:
Na rad se javljam, na prugu…
Kad s tvog vilenog konja
htjedne te skinuti dronjo,
da uzjaše namjesto tebe,
ti stisni junački zube,
pa sjaši i nastavi pješke…
Kad dušmanin zaišće sablju,
buzdovan i s prsa ti toke,
i zlatni sahat, i saruk,
pa čak i kosu s glave –
podaj mu, podaj mu, Ale,
pa nastavi kružiti Bosnom…
Kad te na meeting pozovu
i brke da obriješ reknu,
otiđi i obrij se, Ale.
I plješći, kad dušmanin stane
o nekoj ti lagati sreći,
i nemoj nikome reći
da time boriš se hrabro,
hrabrije nego sa sabljom,
za novu, za sretniju Bosnu.
Kad kao šugavi prosjak
u džennet se materi vratiš,
reci joj: Ne strahuj majko,
za svoga sina, junaka…
Veći su, veći i jači
Đerzelezi danas Bošnjaci,
i hrabrije danas se bore,
jer žive i prkose vragu
ljubeći mu lukavo skute
dok smrt mu opaku slute…
Đerzelezu Ale!
osedlaj najbržeg ata,
najoštriju sablju opaši,
s majkom halali se brzo
i kreni, Đerzelezu Ale!
Prašinu otresi sa ruha
i čupavu podigni kosu
s očiju umrlih davno,
pa hitro izjaši iz groba
u borbu za opstanak Bosne!
U džennetu ne miruj više,
ako si mumin i junak,
majčine ne gledaj suze,
ako si ponosni Bošnjak.
S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleći amo
do tvog zapuštenog groba
nek at te već osedlan čeka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz prašnjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!
Nek te ne začude gladni
poniženi, jadni i bosi
Bošnjaci u izlizan jarm
zapregnuti, kada ih spaziš.
Nek te ne čudi, Ale,
što nećeš čaršije naći,
ni kule begovske, hane
ni tople hamame, ni žene
u zaru, il feredži crnoj.
Nek te ne začudi, kada
u džamije mjesto džemata
pronađeš konje i ovce;
no narodu otet mal je
kog šejtanu daju na danak.
Ti samo razmahuj sabljom
i jaši kroz zamrlu Bosnu,
neka te bar očaj vidi
i u tebi nasluti spas.
Kad prva te opazi straža
i upita: Šta ovdje tražiš,
ne udri ga tim buzdovanom
nego mu ponizno reci:
Na rad se javljam, na prugu…
Kad s tvog vilenog konja
htjedne te skinuti dronjo,
da uzjaše namjesto tebe,
ti stisni junački zube,
pa sjaši i nastavi pješke…
Kad dušmanin zaišće sablju,
buzdovan i s prsa ti toke,
i zlatni sahat, i saruk,
pa čak i kosu s glave –
podaj mu, podaj mu, Ale,
pa nastavi kružiti Bosnom…
Kad te na meeting pozovu
i brke da obriješ reknu,
otiđi i obrij se, Ale.
I plješći, kad dušmanin stane
o nekoj ti lagati sreći,
i nemoj nikome reći
da time boriš se hrabro,
hrabrije nego sa sabljom,
za novu, za sretniju Bosnu.
Kad kao šugavi prosjak
u džennet se materi vratiš,
reci joj: Ne strahuj majko,
za svoga sina, junaka…
Veći su, veći i jači
Đerzelezi danas Bošnjaci,
i hrabrije danas se bore,
jer žive i prkose vragu
ljubeći mu lukavo skute
dok smrt mu opaku slute…
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
- John Cleese
- Etablirani član
- Reactions: 1214
- Postovi: 1223
- Pridružen/a: 30 jul 2020, 23:54
Re: Poezija
Govorim otvoreno, i to je moja sreća, ljubavi rob sam, oslobođen oba svijeta.
Ptica sam bašte rajske, i kako da opišem, pad svoj, u zamku zle kobi ovoga svijeta?
Anđeo sam bio, a raj, dom moj uzvišeni, Adem me je doveo do ruševnog svijeta.
Sjenu stabla Tube , hurija draž i obalu zdenca, maštajuć’ o tebi dovedoh do zaborava.
Na ploči moga srca, do elifa vitkog, ništa nema. Pomoći mi nema, učitelj naučio nije druga slova.
Nijedan astrolog ne otkri zvijezdu sudbe moje, o Bože! Za koju me sudbu rodi majka svijeta?
Čim postadoh robom na vratima krčme ljubavi, svaki čas me iznova neka tuga pohodi.
I s pravom mi se oko krvlju srca napaja, jer dadoh srce onom što najdraže je ljudima.
Obriši suze Hafiza vrhom uvojka, da ni bit ne odnese bujica neprestana.
Hafiz Sirazi
Ptica sam bašte rajske, i kako da opišem, pad svoj, u zamku zle kobi ovoga svijeta?
Anđeo sam bio, a raj, dom moj uzvišeni, Adem me je doveo do ruševnog svijeta.
Sjenu stabla Tube , hurija draž i obalu zdenca, maštajuć’ o tebi dovedoh do zaborava.
Na ploči moga srca, do elifa vitkog, ništa nema. Pomoći mi nema, učitelj naučio nije druga slova.
Nijedan astrolog ne otkri zvijezdu sudbe moje, o Bože! Za koju me sudbu rodi majka svijeta?
Čim postadoh robom na vratima krčme ljubavi, svaki čas me iznova neka tuga pohodi.
I s pravom mi se oko krvlju srca napaja, jer dadoh srce onom što najdraže je ljudima.
Obriši suze Hafiza vrhom uvojka, da ni bit ne odnese bujica neprestana.
Hafiz Sirazi
0
Re: Poezija
Po asfaltu i betonu naše zemlje silovane
Idu čete profitera, blago naše odnose
Zastave su skrojili, djecu su zadojili
Noževe razdijelili, groblja nam podijelili
Po šumama i gorama naše zemlje rasprodane
Nema više mladica, sve su vođe posjekle
Aerodrome gradili, avione spremili
Sunce naše spakovali, mezare nam utabali
Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane
Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave
Na radiju i TV-u naše zemlje izgažene
Igra đubre, igra stoka, puteve nam zametnuše
Idu čete profitera, blago naše odnose
Zastave su skrojili, djecu su zadojili
Noževe razdijelili, groblja nam podijelili
Po šumama i gorama naše zemlje rasprodane
Nema više mladica, sve su vođe posjekle
Aerodrome gradili, avione spremili
Sunce naše spakovali, mezare nam utabali
Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane
Pjeva đubre, pjeva stoka refrene krvave
Na radiju i TV-u naše zemlje izgažene
Igra đubre, igra stoka, puteve nam zametnuše
0
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man