Nauka za pocetnike

Nauka, dostignuća i otkrića
Moderator: Socrates
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Zašto je Zemlja okrugla?

slika


Iako se s nama ne bi složila ekipa iz Flat Earth Societyja, Zemlja je okrugla. U redu, ne baš u pravom smislu riječi, ali mi ćemo koristiti taj izraz. No, jeste li se ikad zapitali zašto je okrugla?

Za sve je kriva ona sila zbog koje je jabuka pala Newtonu na glavu. Pogađate, radi se o gravitaciji. Kada smo već kod Newtona, on je jedan od prvih predložio ideju da Zemlja nije savršeno okrugla, već da je spljoštena na polovima i izbočena na ekvatoru. Bio je u pravu. Udaljenost jezgre od površine je otprilike 21 kilometar veća na ekvatoru nego na polovima. Gravitacija je podjednako jaka svugdje na Zemlji. Da to nije istina, tada bi na Zemlji postojale jako velike razlike u atmosferskom tlaku i razini mora. Čestice na istoj udaljenosti su pod utjecajem jednake gravitacijske sile što uzrokuje sferni oblik. Kada tome pridodamo Zemljinu rotaciju i centrifugalnu silu dobivamo blago spljošteni oblik.


Zbog nejednolike raspodjele mase na Zemlji, ona je još nesavršenija nego što mislimo. Idemo se prvo pozabaviti time kako je uopće postala okrugla. Vjeruje se da je Zemlja nastala prije nekih 4,6 milijardi godina. Nastala je od goleme količine prašine i plina koja se nalazila u Sunčevom sustavu. Ono što znamo je to da svaka masa privlači neku drugu masu. Gravitacijska sila je zapravo jako slaba. Najslabija je od četiri osnovne sile, ali kada se radi o milijardama tona sila gravitacije između tijela, svakako postaje značajna. Velika količina plina i prašine se pod utjecajem gravitacije zgušnjava u protoplanetarni disk u kojemu se stvaraju nakupine čestica koje, pod sve većim utjecajem gravitacije, formiraju najpogodniji oblik – sferu.

Međunarodna astronomska unija je 2005. godine odlučila da je ovakav proces formiranja jedan od kriterija da bi se neki objekt smatrao planetom.

Zbog izbočenosti na ekvatoru najdalja točka od središta Zemlje nije Mt. Everest nego vulkan Chimborazo u Ekvadoru. Razlog tome je taj što je vulkan bliže ekvatoru. Kada bi na Zemlji postojala samo voda i kada bi se nagib njene osi konstantno mijenjao većom brzinom, ona bi bila savršeno okrugla i glatka. Mi ju ipak volimo ovakvu kakva jest. Grbava, nesavršena, zelena, plava, pogodna za život i predivna.

Geek.hr
5
4 slika 1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 30693
Postovi: 23901
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la storm »

Meni je fascinantno, u blizini ekvatora nema dugog svitanja, i sutona sunca...
Klap - sunce
Klap - mrak
0
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Koje je boje Sunce?

slika
Duga potiče od sunčeve svjetlosti, samo što su u ovom slučaju boje jasno izdvojene. Svaka boja u njoj (crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta) različite je dužine - crvena je najduža, a plava najkraća.


Kada posmatramo zalazak ili izlazak sunca, u trenutku kada se ono nalazi na niskoj tački, čini se da je žuto, narandžasto ili crveno.

Način na koji vidimo Sunce je, u nekim slučajevima, određen kulturom - tako će djeca u Japanu Sunce boje u crveno, dok u Americi djeca Sunce crtaju kao žuto.

Razlog tome je što su boje čiji je luk kraći (zelena, plava, ljubičasta) raštrkane po Zemljinoj atmosferi, slično talasima koji udaraju o stijene na obali. Dakle, do našeg vidnog polja dopiru samo crveni, narandžasti i žuti dijelovi duge.

Kada se Sunce nalazi na višoj tački, kraći talasi duge, primarno plavi, mešaju se sa molekulima u vazduhu, pa iz toga razlog nebo vidimo plavo.

Zapravo, svi oblici svijetla i energije pripadaju jednom fenomenu: elegtromagnetskom spektrumu. Naše oči mogu da opaze samo malu količinu energije, koju nazivamo vidljivim svjetlošću. Radio-talasi, mikrotalasi i gama zraci imaju različite talasne dužine, ali pripadaju istom fenomenu.

Međutim, naučnici smatraju da je Sunce - bijelo. Oksfordski profesor Stiven R. Vilk smatra da u to nema sumnje, kao i da se ono na CIE dijagramu hromatičnosti nalazi na preseku koordinata 0.3 i 0.3.

Natego
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
SmokingMan
Sleepless FM
Sleepless FM
Reactions: 5793
Postovi: 4144
Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la SmokingMan »

Zato što je vid čovjeka ograničen na talasnu dužinu elektromagnetnog spektraod 380 do 750 nanometara.
Meni bi bilo fascinantno da je evolucija podarila čovjeku dručačiju strukturu oka, a to bi automatski podrazumjevalo i kompleksinju strukturu mozga,
što vjerovatno podrazumjeva i druačijeg čovjeka, moguće nešto većes stepena svijesti, inteligencije, intucije, pa možda i svijet koji se razlikuje od onoga pojeg poznajemo.
Činjenica je da nikada nećemo saznati tašto je stvarnost takva kakva jeste.
2
2 slika
slika slika
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

slika


Ni Pink Moon nije ruzicast. Dobio je naziv po cvijetu Plamenac koji je jedan od prvih koji procvjeta otprilike u isto vrijeme kad se na nebu moze vidjeti prvi aprilski pun mjesec.

Za svaki pun mjesec postoji poseban naziv koji je prilagodjen razlicitim prirodnim i vremenskim pojavama.

Pink Moon moze se vidjeti u europskim zemljama, kao i u Sjevernoj Americi.


slika
2
1 slika 1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Kako bi izgledao život na Zemlji da nemamo Mjesec

slika


“Najznačajnije kod lunarnog putovanja nije to što je čovjek nogom kročio na Mjesec, već to što je odatle mogao baciti pogled na Zemlju” – Norman Cousins

Što bi na Zemlji bilo drugačije bez Mjeseca? Naše najbliže svemirsko tijelo ima velik utjecaj na nas. Uz njegovu pomoć, ne samo da se oblikovala naša biološka evolucija, već je utjecao na evoluciju čitavog planeta. Nastao prije otprilike 4,5 milijarde godina, kad je naš solarni sistem bio u svojim začecima, nakon udara planetoida (vjerojatno veličine Marsa) u mladu proto-Zemlju, naš je kompanjon s nama u orbiti od pamtivijeka.

Potpuno je razumljiva i prihvatljiva postavka da bi život na Zemlji postojao i bez Mjeseca, ali stvari bi se bitno razlikovale. Neke promjene bile bi očite, druge suptilnije, ali u svakom slučaju postojalo bi mnoštvo toga što bismo mogli zamijetiti.

Ovo su samo neke od stvari koje bi na Zemlji bile drugačije bez Mjeseca:


1. Ne bi postojala eklipsa, tj. pomrčina


Sunce neprestano obasjava Zemlju praveći na svom vrhuncu sjenu koja se prostire preko milijun kilometara. Ipak, bez našeg Mjeseca udaljenog samo nekoliko stotina tisuća kilometara, ne bi bilo objekta koji bi prolazio zemljinom sjenom, stoga ne bi bilo ni lunarne pomrčine. Osim lunarne, ne bi bilo ni solarne eklipse. Mjesečeva sjena gotovo je potpuno jednaka udaljenosti Zemlje i Mjeseca; bez Mjeseca ne bi bilo sjene ni diska koji bi blokirao sunčev disk. Sljedeći veliki objekt koji može proći između Zemlje i Sunca je Venera, pa iako je takav događaj izuzetno zanimljiv, to bi bilo najbliže pomrčini što bismo mogli vidjeti kad ne bi bilo Mjeseca.


2. Naše morske mijene bile bi manje od današnjih i bile bi pod utjecajem Sunca

Iako je Sunčev dijametar 400 puta veći od Mjesečevog, Sunce je također u prosjeku i 400 puta udaljenije. To objašnjava zašto se oba tijela gibaju pod istom kutnom veličinom u odnosu na Zemlju. Međutim, Sunce je samo 27 milijuna puta masivnije od Mjeseca. Zašto “samo”? Zato što bi trebalo imati 400 na treću veću masu od Mjeseca, tj. 64 milijuna puta Mjesečeve mase, da bi imalo isti učinak na plimu i oseku na Zemlji kao što ga ima naš mali lunarni susjed. Kako sad stvari stoje, plima i oseka izazvane utjecajem Sunca imale bi samo 40% snage mjesečevih mijena. Kad se Sunce i Mjesec poravnaju, bilo kod “novog” ili za vrijeme faze “punog” Mjeseca, dolazi do tzv. “proljetne plime” koja iznosi 140% veličine prosječne plime, a kad su Sunce i Mjesec pod pravim kutem imamo pojavu tzv. “mrtvih mijena” kad su plime 60% manje od uobičajenih. Bez Mjeseca obrasci naših morskih mijena bili bi mnogo jednostavniji. Plime bi bile 40% veličine današnjih. Nije neka velika promjena, ali svakako bi bila vidljiva.


3. Noći bi bile mnogo, mnogo tamnije nego što smo navikli


Ako ste ikad proveli noć bez mjesečine u prirodi bez bilo kakvog umjetnog izvora svjetlosti, primijetili ste dvije stvari. Najprije vas ljepota noćnog neba ostavlja bez daha jer možete vidjeti na tisuće zvijezda, Mliječnu stazu, pa čak i na desetke vrlo udaljenih objekata u dubokom svemiru – i sve to golim okom. Drugo što primjećujete jest činjenica da ne vidite ni prst pred nosom. Sunce je daleko sjajnije od Mjeseca – pun Mjesec ima samo jedan 400.000-ti djelić Sunčeve ljetne svjetlosti. Pa ipak, sljedeći najsjajniji objekt na nebu, Venera, ima samo 14.000-ti dio svjetlosti punog Mjeseca. Toliko dugo dok je Mjesec na nebu imamo sasvim pristojan noćni vid. Bez njega naš vid nije tako učinkovit, kao što može posvjedočiti svatko tko je kampirao bez svjetiljke. Možemo sasvim sigurno utvrditi da bi se naš vid razvio sasvim drugačije bez Mjeseca i da bi naš doživljaj tame bio potpuno drugačiji.


4. Dan na Zemlji bio bi puno kraći – samo 6-8 sati, tj. 1100-1400 dana u godini

Naš dan koji traje 24 sata čini se kao da se iz godine u godinu nimalo ne mijenja. U stvarnosti, promjene postoje, ali one su tako male da je potrebno čitavo stoljeće da bi se uočile. Zemljina rotacija usporava u tako neznatnoj mjeri zahvaljući plimnim trenjima kojima je opskrbljuje Mjesec. Usporavanje je izuzetno malo i mjeri se u mikrosekundama na godinu. Tek za oko 4 milijuna godina više nećemo morati imati prijestupnu godinu kako bi održali naš kalendar funkcionalnim. Kad bi Sunce postojalo vječno, Zemlja bi eventualno usporila i postala “plimno zaključana” na isti način na koji je Mjesec “plimno zaključan” prema Zemlji, zbog čega uvijek vidimo samo jednu njegovu stranu. U tom slučaju bi dan, umjesto 24, trajao 47 zemaljskih sati. U stvarnosti, tako nešto ne može se dogoditi jer do tada će Sunce već odavno završiti svoj životni vijek.


5. Nagib Zemlje pri vrtnji oko svoje osi s vremenom bi strahovito varirao

Zemlja se vrti oko svoje osi pod nagibom od 23,5° u odnosu na orbitalnu ravan oko Sunca. To je točno, ali jeste li se ikada zapitali što spriječava Zemlju da se nagne i promijeni kut nagiba rotacije oko vlastite osi? Kod kompleksnijih kolebanja u gibanju, poput nutacije i precesije (kod koje dolazi do promjene u vrtnji na polovima pri čemu nebeski pol opiše kružnicu oko Sjevernoga pola ekliptike), može se dogoditi da kolebanje zahvati čitav planet. Mars je odličan primjer za to – trenutno je nagnut pod kutem od 24° u odnosu na orbitalnu ravan Sunca, ali poznata je činjenica da se kod cikličnog kolebanja gibanja oko vlastite osi kojem je Mars izložen, kut tijekom vremena mijenja od 15° do čak 35°.

Zemlja je specifična jer na nju djeluju izvanjske sile koje je stabiliziraju da bi se prevenirala određena vrsta ponašanja. A znate li tko je za to odgovoran? U pravu ste, radi se o našem Mjesecu. Upravo zahvaljujući njemu naša os stabilno je nagnuta pod kutem od 23° do, tijekom vremena, 26° i tako je već stotinama milijuna godina. Bez Mjeseca ništa ne bi moglo spriječiti katastrofalne promjene u vrtnji oko zemljine osi. Vjerojatno smo nekad bili poput Merkura bez ikakvog nagiba osi rotacije u odnosu na orbitalnu ravan Sunca i zahvaljući tome, bez ikakve izmjene godišnjih doba. Ili smo možda bili poput Urana koji ima najekstremniju izmjenu godšnjih doba.

U svakom slučaju, sljedeći put kad uzmete Mjesec zdravo za gotovo, razmislite koliko različit bi bili život i čitava povijest razvoja života na Zemlji kada ne bismo imali Mjesec.

Izvor: ScienceBlogs
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Nastanak zvijezda

slika

1) ZVIJEZDA JE TIJELO KOJE PROIZVODI SVJETLOST I SVOJU ENERGIJU STVARA KROZ UNUTARNJE NUKLEARNE REAKCIJE
Zvijezde nastaju od vrlo vruće plazme (plina u kojem su elektroni i atomske jezgre uglavnom odvojeni), koju od raspadanja čuva njezina vlastita gravitacija. Energiju neke zvijezde stvaraju nuklearne reakcije u njezinu središtu, koje na početku spajaju vodik u helij preko fuzijskoga lanca proton-proton (a u slučaju masivnijih zvijezda, preko ciklusa ugljik-dušik-kisik), a zatim spajaju teže elemente. Zvijezde uravnotežuje pritisak nastao kroz energiju oslobođenu tijekom fuzije u njihovu središtu, što onemogućuje zvijezdu da se uruši pod vlastitom gravitacijom. Tako većina zvijezda slične ili manje mase od one koju ima naše Sunce ostaje stabilna nekoliko milijardi pa čak i desetaka milijardi godina.

2) ZVIJEZDE NASTAJU OD MASIVNIH OBLAKA PRAŠINE I PLINA
Gravitacijski kolaps golemih hladnih molekularnih oblaka rađa zvijezde. Kako se oblak urušava, tako se dijeli na jezgre čija središnja područja postaju sve gušća i toplija. Iznad kritičnih vrijednosti temperature i pritiska, nuklearna fuzija počinje i rađa se zvijezda. Ta mlada zvijezda u početku je okružena protoplanetnim diskom prašine i plina. Kroz milijune godina, taj disk razdvaja se na planete i manja tijela.

3) ZEMLJI NAJBLIŽA ZVIJEZDA JE SUNCE, KOJE JE U USPOREDBI S OSTALIM ZVIJEZDAMA UMJERENE VELIČINE I MASE, ODNOSNO NIJE NI VELIKO NI MALO
S ekvatorijalnim promjerom od otprilike 1,4 milijuna kilometara, Sunce, zvijezda najbliža Zemlji, toliko je veliko da bi u njega moglo stati otprilike 1,3 milijuna Zemlji. Iako je naša zvijezda golema u odnosu na naš planet, u svemiru postoje mnogo veće zvijezde. Dosad najveća poznata zvijezda pregolemi je VY Canis Majoris, koji ima otprilike 1800 puta veći promjer od Sunca. Da ga se postavi u središte Sunčeva sustava, površina VY Canis Majorisa prostirala bi se izvan Jupiterove putanje. Postoje i zvijezde mnogo manje od Sunca. Našemu Suncu najbliža zvijezda, Proxima Centauri, crveni je patuljak promjera otprilike 200 000 kilometara odnosno samo 20 puta većeg od promjera Zemlje.



4) BOJA ZVIJEZDE KAZUJE NAM NJEZINU POVRŠINSKU TEMPERATURU
Zvijezde mogu imati površinsku temperaturu od nekoliko tisuća stupnjeva Celzija do pedeset tisuća stupnjeva Celzija. Vruće zvijezde većinu svoje energije raspršuju u plavom i ultraljubičastom području elektromagnetskog spektra (pri kratkim valnim duljinama), i zbog toga se ljudskom oku čine plavičastima. Hladnije zvijezde čine se crvenkastima jer većinu energije raspršuju u crvenim i infracrvenim područjima elektromagnetskoga spektra (pri duljim valnim duljinama).

slika

5) PROSTOR IZMEĐU ZVIJEZDA MOŽE VEĆIM DIJELOM BITI PRAZAN ILI MOŽE SADRŽAVATI OBLAKE PLINA, KOJI MOGU PROIZVESTI NOVE ZVIJEZDE
Prostor između zvijezda sadržava sitne tragove tvari u obliku plina, prašine i elementarnih čestica („kozmičko zračenje”). Sadržaj te tvari naziva se međuzvjezdanim medijem. U različitim dijelovima galaksije on može biti gušći ili rjeđi. Međutim, čak su i najgušća područja međuzvjezdanog medija tisuću puta rjeđa od najboljeg vakuuma stvorenog u laboratoriju.

6) ZVIJEZDA PROLAZI KROZ ŽIVOTNI CIKLUS KOJI UMNOGOME ODREĐUJE NJEZINA POČETNA MASA
Računalne simulacije otkrivaju da je životni vijek prvih zvijezda bio nekoliko milijuna godina. Suprotno tomu, prosječni očekivani životni vijek zvijezde slične Suncu iznosi otprilike 10 milijardi godina. Crvene patuljaste zvijezde male mase mogu živjeti bilijune godina. Zvijezda mase slične onoj našeg Sunca naposljetku će se razviti u crvenu divovsku zvijezdu i poslije će veći dio svoje mase izbaciti u svemir, ostavljajući za sobom zbijenu zvijezdu tipa bijeli patuljak, okruženu onim što nazivamo planetnom maglicom. Zvijezda koja ima najmanje osam Sunčevih masa razvit će se u crvenoga superdiva prije nego što eksplodira kao supernova, ostavljajući za sobom neutronsku zvijezdu ili zvjezdanu crnu rupu.

slika

7) MASIVNE ZVIJEZDE ZAVRŠAVAJU SVOJ ŽIVOTNI CIKLUS KAO ZVJEZDANE CRNE RUPE
Crna rupa područje je u svemiru čije ekstremno gravitacijsko polje sprečava da išta, pa čak i svjetlost, pobjegne nakon što prijeđe obzor. Obzor je područje koje okružuje crnu rupu, gdje je brzina potrebna da se pobjegne iz njezina gravitacijskog polja veća od brzine svjetlosti. Teorijski modeli predviđaju da u središtu crne rupe postoji singularitet, u kojem se gustoća tvari i zakrivljenost prostor-vremena približavaju beskonačnosti. Crne rupe zvjezdanih masa imaju masu reda veličine nekoliko desetaka Sunčevih masa, unutar područja promjera od otprilike nekoliko kilometara do nekoliko desetaka kilometara (ovisno o masi).

slika
8) NOVE ZVIJEZDE I NJIHOVI PLANETNI SUSTAVI NASTAJU OD TVARI ZAOSTALE OD PRETHODNIH ZVIJEZDA U TOM PREDJELU
Osim vodika, većine helija i male količine litija, svi elementi sadašnjega svemira nastali su u zvijezdama. Zvijezde male mase, poput Sunca, nuklearnom fuzijom proizvode elemente do težine kisika, dok masivne zvijezde mogu stvarati elemente teže od kisika pa sve do onih koji imaju masu željeza. Elementi teži od željeza, poput zlata i urana, nastaju u visokoenergetskim eksplozijama supernova i zvjezdanim sudarima. Dok umiru, zvijezde oslobađaju većinu svoje mase u međuzvjezdani medij. Iz te tvari nastaju nove zvijezde, u kozmičkoj verziji procesa recikliranja.

9) LJUDSKO TIJELO SASTOJI SE OD ATOMA KOJI SE MOGU POVEZATI S PRIJAŠNJIM ZVIJEZDAMA
Elementi osim vodika i helija nastali su uglavnom u unutrašnjosti zvijezda i otpušteni su u svemir u posljednjim fazama života tih zvijezda. To je podrijetlo većine elemenata od kojih se sastoje naša tijela, primjerice kalcij u našim kostima, željezo u našoj krvi i dušik u našoj DNK. Tako su i elemente od kojih su sastavljene životinje, biljke i zapravo većina stvari koje vidimo oko nas proizvele zvijezde prije mnogo milijardi godina.

astroucionica
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
SmokingMan
Sleepless FM
Sleepless FM
Reactions: 5793
Postovi: 4144
Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la SmokingMan »

Moje mišljenje je da ne postoji nešto što se može nazvati "praznim prostorom", osim da je neki dio Univerzuma znatno rijeđe ispunjen materijom, čija razrijeđenost nije dovoljna da se formira neka zjačajnija struktura, a kamo li neka galaksija, ili skupina istih. Isti tako ne možemo reći ni za to da unutar atoma postoji "prazan prostor", zbog razmaka između atomske jezgre i elektrona u različitoj orbiti. Jednostavno, međuprostor je ispunjem silama koje uzajamno djeluju i drže atom u ravnoteži.
0
slika slika
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Pa I nema, pronasli su male niti koje se sastoje od samo nekoliko galaksija i strse u prazne prostore.

Duzina tih "vitica" u megaparseku odgovara oko 45 mil svjetlosnih godina, a u svakoj vitici obicno je manje od sest galaksija.
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 30693
Postovi: 23901
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la storm »

Sleepy Joe je napisao/la: 02 maj 2021, 21:37 Zato što je vid čovjeka ograničen na talasnu dužinu elektromagnetnog spektraod 380 do 750 nanometara.
Meni bi bilo fascinantno da je evolucija podarila čovjeku dručačiju strukturu oka, a to bi automatski podrazumjevalo i kompleksinju strukturu mozga,
što vjerovatno podrazumjeva i druačijeg čovjeka, moguće nešto većes stepena svijesti, inteligencije, intucije, pa možda i svijet koji se razlikuje od onoga pojeg poznajemo.
Činjenica je da nikada nećemo saznati tašto je stvarnost takva kakva jeste.
Jest...dinamičjki raspon vida to dirigira...
i ja sam stava, da je sunce bijelo, ali zavisi u kojim ga uvjetima vidimo, oboji se nekad za naše oko.
Oko inače "vidi" oko 500 megapixela ako bi to usporedili sa senzorom fotoaparata...moj canon 6D ima 20mpx :oo
1
1 slika
Avatar
SmokingMan
Sleepless FM
Sleepless FM
Reactions: 5793
Postovi: 4144
Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la SmokingMan »

storm je napisao/la: 16 maj 2021, 11:02
Sleepy Joe je napisao/la: 02 maj 2021, 21:37 Zato što je vid čovjeka ograničen na talasnu dužinu elektromagnetnog spektraod 380 do 750 nanometara.
Meni bi bilo fascinantno da je evolucija podarila čovjeku dručačiju strukturu oka, a to bi automatski podrazumjevalo i kompleksinju strukturu mozga,
što vjerovatno podrazumjeva i druačijeg čovjeka, moguće nešto većes stepena svijesti, inteligencije, intucije, pa možda i svijet koji se razlikuje od onoga pojeg poznajemo.
Činjenica je da nikada nećemo saznati tašto je stvarnost takva kakva jeste.
Jest...dinamičjki raspon vida to dirigira...
i ja sam stava, da je sunce bijelo, ali zavisi u kojim ga uvjetima vidimo, oboji se nekad za naše oko.
Oko inače "vidi" oko 500 megapixela ako bi to usporedili sa senzorom fotoaparata.
..moj canon 6D ima 20mpx :oo
Zato što Sunce emitira RBG i čini nam se da je ono žute ili neke druge boje, naše oko je prilagođeno i da vidi sve moguće kombinacije boja unutar spektra. Duga je samo pokazatelj da je Sunce bijele boje, jer duga upravo pokazuje da unutar spektra ne nedostaje niti ijedna osnovna bolja spektra. Recimo da zemljina atmosfera teži da od svih boja plavu i crvenu raspršava, ali direktna sunčeva svjetlost prema površini zemlje čini da SE ova ljubičasta zapravo čini nešto crvenija u odnosu u vakumu. Što ti je foton, bezmasen, nema interferencije sa elektromagnetizmom, i tako neometano putuje kroz atmosferu, sve zbog njegovog neposjedovana naboja, jer je on svakako član porodice prenosioca elektroslabe sile, kao što su to W i Z bozon.
1
1 slika
slika slika
Crvena Nit
Etablirani član
Etablirani član
Reactions: 1322
Postovi: 2535
Pridružen/a: 14 feb 2021, 19:59

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Crvena Nit »

Narode, evo nešto u vezi mog zanimanja:

Kretanje magnetnih varijacija je uobičajena pojava, naročito je uočljiva u rasponu od pet i više godina. Air Traffic Mgmt. i par institucija prate i mjere kretanja. Na aerodromima, piste, odnosno broj i znakovi piste se moraju promjeniti, s obzirom da pista nije više pod istim uglom osa sjever_jug, jer se polovi Zemlje pomjeraju. Pomjera se magnetni, a ne geografski pol.

slika
2
2 slika
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

slika

- Sunčev sistem je formiran pre oko 4,6 milijardi godina sažimanjem ogromnog molekularnog oblaka.

- U centru oblaka formirala se zvezda (Sunce), a oko nje disk prašine. Konačno od diska su nastale planete i druga tela solarnog sistema.

- Tela našeg solarnog sistema orbitiraju oko Sunce po eliptičnoj putanji. Ove putanje su grubo uzev u istoj ravni koju zovemo ekliptika.

- Prečnik Sunčevog sistem iznosi oko dve svetlosne godine (125.000 rastojanja Sunca od Zemlje).
slika

Sunce i planete u srazmeri (By Lsmpascal - Own work, CC BY-SA 3.0, commons.wikimedia.org)

- Solarni sistem se sastoji od Sunce, planeta, planeta patuljaka i prirodnih satelita (meseca), te brojnih malih tela kao što su komete i asteroidi.

- U našem solarnom sistemu postoji (do sada katalogiziranih) 194 meseca, oko 4000 komete i preko 900.00 asteroida (zavisno od izvora ovi podaci se malo razlikuju).

- Od ukupne mase solarnog sistema 99,86 % je koncentrisano u Suncu. Sva ostala tela, planete, sateliti, komete, asteroidi itd. imaju ukupno 0,14 % mase od mase solarnog sistema.

- Svi prirodni sateliti solarnog sistema imaju manje od 0,1% mase Zemlje.

slika

Planete Sunčevog sistema, u srazmeri (By Lsmpascal - Own work, CC BY-SA 3.0, commons.wikimedia)

- Postoji četi manje, unutrašnje planete, koje zovemo i terestričke planete (od lat. Terra – Zemlja). One su sastavljene uglavnom od stena i metala.

- Ima četiri spoljašnje planeta, poznate i kao gasni giganti, ili jovijanske planeta (od Jovus, tj. Jupiter) i to su ogromne planeta uglavnom od gasa i mnogo su masivnije od terestričkih planeta.

- Dve najveće i Suncu najbliže od spoljnih planeta su Jupiter i Saturn. Sastavljene su pretežno od vodonika i helijuma.

- Dve najudealjenije planete su Uran i Neptun, sastavljene pretežno od leda (voda, amonijak i metan). Poznate su i pod nazivom ledeni džinovi.

- Ostalu strukturu solarnog sistema čine asteroidni pojas, Kajperov pojas i Ortov oblak.

Statistika Sunčevog sistema:

Zvezda:
1
Planeta:
8
Planeta patuljaka:
5
Meseca:
194
Asteroida:
930.678
Kometa:
4.150
Starost:
4,6 milijade godina
Prečnik
2 svetlosne godine


Izvori: Space Facts, Wikipedia, The Planets... Nasa ...
3
2 slika 1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

∗ULOGA MOZGA

VELIKI MOZAK

Mozak se funkcionalno i anatomski deli na nekoliko delova: prednji, srednji, mali i međumozak.

Veliki mozak ima veliku ulogu u funkciji našeg tela, od naših pokreta, primanja i obrade informacija, mašte, učenja i razmišljanja. Da bismo bolje razumeli njegovu funkciju napravićemo nekoliko podela.

Prva podela je na prednji i zadnji. Veliki mozak je podeljen na prednji i zadnji mozak RONALDOVOM (CENTRALNOM) BRAZDOM. Prednji mozak ima motornu ulogu. Leva strana motorne zone kontroliše pokrete leve strane glave i desne strane tela. Nervne ćelije koje pokreću donje ekstremitete se nalaze na vrhu Ronaldove brazde, a one koje pokreću gornje delove tela na dnu zone. Ovo se najbolje može razumeti preko Penfildovog čovečuljka gde najveći deo motorne zone zauzimaju najpokretljiviji delovi tela (palac, usta, jezik). Zadnji mozak ima senzitivnu ulogu. Ona funkcijoniše po istom principu kao i motorna zona, njen najveći deo zauzimaju najosetljiviji delovi tela kao što su jagodice na prstima.

Sledeća podela, po mišljenjima nekih neurologa prevaziđena, je na levu i desnu hemisferu. Leva hemisfera služi za sklapanje rećenica, rećavanje problema i analitičko razmišljanje. U njoj se nalaze Brokina i Vernikeova zona. Brokina zona ima ulogu u pokretanju govornog aparata i njena povreda dovodi do afazije (gubitka sposobnosti govora.) Vernikeova zona daje značaj rečima i osobe sa povredom ove zone čuju sve, ali ne mogu da razumeju šta im se govori. Leva hemisfera je razvijena kod naučnika, dok je desna razvijena kod umetnika i ona ima ulogu u sintetskom razmišljanju.



MEĐUMOZAK

Međumozak se sastoji od: talamusa, hipotalamusa, hipofize i pinealne žlezde.

Talamus služi kao prenosna stanica između periferije i kore velikog mozga, svaki nerv ima svoju projekciju na talamusu. On učestvuje u grubom razlikovanju zvuka, svetlosti i tame. Osobe sa povređenim talamusom ne razlikuju intenzitet bola pa i najnežniji dodir osećaju kao jak bol!

Hipotalamus ima ulogu u održavanju stalnosti unutrašnje sredine (homeostaza). Prednji mozak hipotalamusa je aktivan kada se odmaramo, dok je zadnji aktivan u stresnim situacijama. Ova dva dela hipotalamusa regulišu odavanje temperature (prednji hipotalamus) i čuvanje temperature (zadnji hipotalamus). Takođe hipotalamus reguliše i glad i sitost. Bočno hipotalamus je zadužen za glad i apetit, a srednji za sitost.

Pinealna žlezda ili epifiza reaguje na elektromagnetne talase i mnogi neurolozi smatraju da je ona evolutivni ostatak trećeg oka!

MALI MOZAK

Mali mozak se evolutivno deli na tri dela: najstariji, stariji i najmlađi. Najstariji ima ulogu u ravnoteži, stariji reguliše tonus mišića i održavanje stava, a najmlađi fine i brze pokrete ekstremiteta. Mali mozak ima četiri jedra, najjznačajnije je zubasto jedro (dentatus) koje prima poruke sa periferije i iz kore velikog mozga i ispravlja sve greške koje mogu da se dese.
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 19674
Postovi: 13286
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Nauka za pocetnike

Post Postao/la Heidi »

Što je snježna pahuljica?

One nastaju u oblacima i to na temperaturama nižim od 0°C izravno iz vodene pare u zraku, a ne smrzavanjem vode kako se obično misli.
slika



Snježna pahuljica je kristal leda. Većinom su to nakupine monokristala leda, ali znaju biti i samostalni monokristali. Snježnu pahuljicu od općeg pojma “monokristala leda” izdvaja složeni vanjski oblik i simetrija.

One nastaju u oblacima i to na temperaturama nižim od 0°C izravno iz vodene pare u zraku, a ne smrzavanjem vode kako se obično misli. Da bi pahuljica mogla rasti mora postojati početni, inicijalni kristalić leda. On čini nukleus (jezgru), a sastoji se od desetak do par stotina molekula te se na njega lako ugrađuju nadolazeće molekule vodene pare. No da bi se stvorio inicijalni kristalić leda mora postojati jezgra nukleacije. Tu funkciju jezgre nukleacije obavljaju fina zrnca prašine različitih izvora. Ako nije zadovoljena temperatura, tj. ako je ona viša od 0°C, molekule vodene pare će kondezirati u kapljice, također na zrncima prašine. Svaka kišna kap i svaka snježna pahuljica sadrži barem jedno zrnce prašine.

Proces nastajanja pahuljica može se jednostavno prikazati tumačenjem faznog dijagrama vode. Radi se o tlak/temperatura (p/T) grafu. U zraku na nekoj visini, u oblaku, unutar određenog opsega temperature i vlažnosti postoje dva, a često i tri agregatna stanja vode. Fazni dijagram pokazuje ravnotežne linije (granice) faza između tri faze: krute, tekuće i plinovite. Granica između tekuće i plinovite faze ne nastavlja se u beskonačnost, nego se prekida u točki koja se naziva kritična točka. To zapravo znači da se na ekstremno visokim temperaturama i tlakovima tekuća i plinovita faza ne mogu razlikovati. Tu fazu nazivamo superkritični fluid.

Padne li temperatura ispod 0°C tekuća faza bi se trebala skrutiti u led i opet bi promatrani sustav bio u skladu s faznim dijagramom. Postojale bi samo dvije faze, led i para, ali to se rijetko događa. Češća je situacija kada kapljice vode ostaju u tekućem stanju i premda pothlađene, mogu održati tekuće stanje sve do -41°C (ako na površini nema kemijskih i mehaničkih nečistoća), a nakon koje obavezno kristaliziraju u led. U stvarnosti upravo zbog nečistoća one se počinju smrzavati i na višim temperaturama od -41°C. Te nečistoće na površini imaju jednaku ulogu kao i zrnca prašine prilikom inicijalne kristalizacije pahuljice. One djeluju kao centri oko kojih počinje kristalizacija.

Snježne pahuljice rano su privukle pažnju znanstvenika. 1611. godine Johannes Kepler, fizičar poznat po trima zakonima o planetima, u svojoj knjizi “A new year`s gift of hexagonal snow” raspravlja o uočenom pravilnom šesterokutnom obliku snježne pahuljice. 1635. godine, Rene Descartes, filozof i matematičar, također dio svog kreativnog rada posvećuje snježnim pahuljicama. On je zabilježio vrlo detaljne i dojmljive opise oblika pahuljica koje je vidio prostim okom. Zapazio je da su nalik pločicama leda, šesterokutnog oblika i vrlo pravilne.

geek.hr
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Odgovori

Natrag na “Nauka”