All about Astronomy: sazviježđa, ostala nebeska tijela, pojave i teorije nastanka Univerzuma

[Heidi]

Moguce da se radi o isto planeti, ne mogu da nadjem clanak koji sam citala.


Meni je tu dosta toga nejasno.
Kako stupe u interakciju sa cesticama da bude vidljivo?

[R4IN]

Meni nisu jasne te crne rupe kako se sire :mmm

[East_side]

Nisam ravnozemljaš ali gledajući mnoga videa na tu temu (iz radoznalosti) otvorila su mi se mnoga pitanja po pitanju svemira o kojima ranije nisam ni razmišljao. A nije da me baš nije zanimala astronomija.

[R4IN]

Mjesec je porozan

[Socrates]

Molio bih vas da ovu temu postedite chatanja, zezanja, postova koji nisu na nivou dosadasnjeg pisanja na njoj, itd.

Ako imate generalnih pitanja oko astronomije, otvorite novu temu i pitajte. Ako imate pitanja oko onoga sto je dosad napisano na ovoj temi, citirajte postavljaca posta i postavite konkretno pitanje. Naravno, mozete i doprinijeti temi svojim znanjem i razmisljanjem, ali nije dovoljno napisati samo da ste razmisljali.

Ova tri posta cu ostaviti, pa ako neko hoce da odgovori, OK. Isto tako, ako [mention]Trafalgar Law[/mention] izrazi zelju da ih obrisem, obrisacu ih.

On i Heidi se najvise (zasad) trude oko ove teme, pa bi bilo fer od nas ostalih da to postujemo.

Hvala na razumijevanju.

[WhiskeyPete]

Moguce da se radi o isto planeti, ne mogu da nadjem clanak koji sam citala.


Meni je tu dosta toga nejasno.
Kako stupe u interakciju sa cesticama da bude vidljivo?

Ako sam te dobro razumio ti si pitala da na koji način nabijene čestice ulaze u interakciju sa najvišim slojem Zemljine atmosfere, a da to bude primjetljivo, mislim čitav proces, osim što Coronu Borealis i Australis vidimo kao posljedicu toga. Istina je da se na mikro nivou ništa ne može izravno promatrati golim okom, kao što se ne može ni odrediti u kojem stanju i položaju se elektron nalazi unutar atomske jezgre. Obično plazma nabijenih čestica visokih enerija stupa u interakciju sa hemijskim elementima gornjeg sloja atmosfere (troposferom) na način da one iz atomske jezgre izbija elektron i ionizira ga. U slučaju aurore Borealis, koja je česta pojava, nabijene čestice stupaju u interakcijom sa kisikom, što Aurori daje specifičnu zelenu boju. Isti proces ionizacije se dešava i sa reflekcionim maglicama koje se nalaze u neposrednoj blizini zvijezde ili više njih (kao što je primjerice maglica unutar sazviježđa Orion), koje svojim visoko energetskim česticama bombarduju sav hemijski sadržaj kojeg one posjeduju, ostavljajući za sobom karakteritične "potpise" hemijski helemenata, obično manifestovanih u različitim živahnim bojama, koje otkrivaju sastav maglica, to jest, od kojih se hemijskih elemenata one sastoje.

Došli smo do zanimljivog dijela, koje je vjerovatn odobrim dijelom vezano za tvoje pitanje "...da bude vidljivo",ako se radi o interakcijama koje se odvijaju na veoma malim skalama da bi ih mi mogli direktno promatrati. Odgovor je i suviše jednostavan, i on se krije u nečemu što je nama poznato kao elektromagnetni spektar, kojeg čine čestice različitih nivoa energija (energija fotona). Recimo, često se pitamo zašto smo sposobni da vidimo sunčevu svjetlost, i svjetlost ostalih udaljenih zvijezda na noćnom nebu, a nismo u stanju da vidimo druge razne spektre kosmičkih pojava, kao što su šarolike palete boja maglica, supernovih, i sl. Stvar je u tome što je naše oko kroz čovjekovu evoluciju, a sve to opet vodi porjeklo od naših davnih predaka, razvilo sposobnost detekcije dnevne svjetlosi koje pa skoro 5 milijadi godina pada na površinu naše planete. Dnevna svjetlost za razliku od drugih "segmenata" spektra, se emituje u rasponu između 370 i 700 nanometara, dok sve ispod i iznad ovoga raspona naše oko nije u stanju da promatra.

I onda se opet pitamo, pa kako onda NASA.ini sateliti i sateljit idrugih agencija koje se bave izučavanjem svemira imaju spektakularne snimke raznih pojava u Univerzumu od kojih zastaje dah. Odgovor leži u tome da su ove agencije angažovale specijalne timove koji se bave kostruisanjem opreme i senzora za satelite i teleskope, koji su osjetljivi na raspon frekvencija od nižih fekvencija (koje primjerice emituje galaktički neutralni vodik pri 1.4 HGZ) , pa sve do gama zraka, visokih frekvencija i kraćih talasnih dužina, koje emitju "gama emiteri" kao što su Supernove, Hipernove, etc. Nakon što teleskopi - sa različitim namjenama osmatranja i različitim frekventnim ospegom - prikupe dovoljno optičkih i frekvencijskih podataka određenog objekta kojeg simultano promatraju, pristupa se analiziranju snimaka i odabiru onih najkvalitetnijih. Poslije toga se vrši sklapanje kadra od snimaka sa različitim spektralnim potpisima, nakon čega se dobija konačni proizvod tzc.Kompozitna slika.

[WhiskeyPete]

[mention]Socrates[/mention] Ma nema veze, ne moraš brisati, neka postavljaju pitanja, možda drugi put budu konkretniji.

Eto, bratski savjet im je da se za početak ostave teorije zavjera vezano za astronomiju, to stvrno odvraća od pravog znanja.

Na ovaj način i ja ponavljam, zaboravi se, zato je dobro da jedni drugima stalno postavljamo pitanja.

[Heidi]

Hvala [mention]Trafalgar Law[/mention] veoma sazeto.

Jucerasnja ep Star Talk, kako vidimo boje, jako zanimljivo objasnjenje




Talasna duzina reflektira dojam boje.

Ako crveno svjetlo reflektira plavo tijelo koje reflektirw samo plavo, to tijelo ce nam se uciniti ljubicasto

[R4IN]

@Socrates Ma nema veze, ne moraš brisati, neka postavljaju pitanja, možda drugi put budu konkretniji.

Eto, bratski savjet im je da se za početak ostave teorije zavjera vezano za astronomiju, to stvrno odvraća od pravog znanja.

Na ovaj način i ja ponavljam, zaboravi se, zato je dobro da jedni drugima stalno postavljamo pitanja.

Ja bi volio za pocetak da krenemo od naseg solarnog sistema, gleda se unaprijed u svjetlosnim godinama neke druge glakasije, jel to znaci da smo mi sami u nasem solarnom sistemu kao inteligetna bica i jedini? Zasto nam se servira stalno da smo niza bica a nema ni jedan dokaz da postoje inteligetnija ili slican oblik zivota kao kod nas?

Mada mislim da se dosta stvari sakriva jos uvjek sto se tice svemira i otkrica..

Mi ne znamo o sebi istoriju jos, ko smo,odakle smo i gdje idemo..

Vise zivimo u svijetu lazi i iluzija..

[WhiskeyPete]

Hvala @Trafalgar Law veoma sazeto.

Jucerasnja ep Star Talk, kako vidimo boje, jako zanimljivo objasnjenje




Talasna duzina reflektira dojam boje.

Ako crveno svjetlo reflektira plavo tijelo koje reflektirw samo plavo, to tijelo ce nam se uciniti ljubicasto

Ja lude epizode, ovako treba držati časove mališanima ne samo mališani ma već i studentima, svima.. .

[Heidi]

I ja sam isto pomislila. Sta bi s mene bilo da mi je neko sa takom strascu I jednostavnostu predavao I objasnjavao svijet. Moj profesor fizike je bio alkoholicar I slamcica mu virila iz dzepa, u kojem je bio cokan sa rakijom:
Srrrrk, prvi zakon hik termodinamike hik opisuje ocuvanje energije u termodinamickim sistemima srrrk.

[Heidi]

[Heidi]

[Socrates]

Opet vas molim.

Ne zachatavajte ovu temu. Imate 100 tema na koje mozete postirati vase loto zelje I koje filmove jedva cekate.

[WhiskeyPete]

@Socrates Ma nema veze, ne moraš brisati, neka postavljaju pitanja, možda drugi put budu konkretniji.

Eto, bratski savjet im je da se za početak ostave teorije zavjera vezano za astronomiju, to stvrno odvraća od pravog znanja.

Na ovaj način i ja ponavljam, zaboravi se, zato je dobro da jedni drugima stalno postavljamo pitanja.

Ja bi volio za pocetak da krenemo od naseg solarnog sistema, gleda se unaprijed u svjetlosnim godinama neke druge glakasije, jel to znaci da smo mi sami u nasem solarnom sistemu kao inteligetna bica i jedini? Zasto nam se servira stalno da smo niza bica a nema ni jedan dokaz da postoje inteligetnija ili slican oblik zivota kao kod nas?

Mada mislim da se dosta stvari sakriva jos uvjek sto se tice svemira i otkrica..

Mi ne znamo o sebi istoriju jos, ko smo,odakle smo i gdje idemo..

Vise zivimo u svijetu lazi i iluzija..

@Socrates Ma nema veze, ne moraš brisati, neka postavljaju pitanja, možda drugi put budu konkretniji.

Eto, bratski savjet im je da se za početak ostave teorije zavjera vezano za astronomiju, to stvrno odvraća od pravog znanja.

Na ovaj način i ja ponavljam, zaboravi se, zato je dobro da jedni drugima stalno postavljamo pitanja.

Ja bi volio za pocetak da krenemo od naseg solarnog sistema, gleda se unaprijed u svjetlosnim godinama neke druge glakasije, jel to znaci da smo mi sami u nasem solarnom sistemu kao inteligetna bica i jedini? Zasto nam se servira stalno da smo niza bica a nema ni jedan dokaz da postoje inteligetnija ili slican oblik zivota kao kod nas?

Mada mislim da se dosta stvari sakriva jos uvjek sto se tice svemira i otkrica..

Mi ne znamo o sebi istoriju jos, ko smo,odakle smo i gdje idemo..

Vise zivimo u svijetu lazi i iluzija..

Astronomija je mnogo širi pojam od same formulacije, i ona ne obuhvata izučavanje užeg polja interesa. Astronomija je sama po sebi razgranata i bavi se izučavanjem šireg spektra stvarnosti, nastanka života i načina na koji se razvijao od njegovih najfudamentalnijih nivoa; polja, energije, materije, pa do utjecaja nauke/astrononmije na modero društvo te njegove budućnosti. Vjeorvatnoje kako će sutra nauka napraviti veliki skok, koji će modernom sapijensu omogućiti da naseljava za život uslovne palnete, solarne sisteme, i teoretski čitave galaksije.Postoje različite discipline koje podupiru jedna drugu, kao što su planetarna astronomija, astro-hemija, astro-biologija, arheo-astronomija, astrofizika, radio-astronomija, kosmiologija, galaktička astronomija, ospervaciona astronomija i druge pod-grane.

Nekada smo smatrali da smo centar Univerzuma, zato što su nam filozofija i nauka u prošlosti bili jedini alat sa kojim smo pokušavali dokučiti zašto mi uopšte postojimo i koja je naša istinska svrha. Ali to je bilo dosta ograničenog dometa, jer u tom period tehnološka dostignuća, koja će suslijediti nekoliko stoljeća kasnije, nisu bila dostupna kako bi se direktno ispitivale hipoteze. Mnogi su zbog svojih stavova u ranijoj istoriji su platili veliku cijenu, često bivajuću u konfliktu sa crkvom zbog vlastitih stavova, kao što je to bio primjerice Đordano Bruno. Zbog svoje hipoteze kako je Univerzum beskonačan je osuđen od strane pape, a već 1600.te je živ paljen na Rimskom trgu Campo de' Fiori, gdje danas postoji njegova statua.

Ono što nam je u zadnjih 50 godina pužio neočekivan razvoj tehnologije, je ono čemu su maštali raniji umovi na čijim plećima su podignuti današnji temelji ove ugzaktne nauke. Iako su nam danas dostupni napredni teleskopi, osjetljivi uređaju koji love gravitacione valove sa velikih razdaljina u Univerzumu, sudarači čestica, saznanje da je Higsovo polje trenutno najfudamentalniji prag stvarnosti, na kome se zasniva sva teorija o elementarnim česticama i interakcijama, mi i dalje relativno malo znamo o prirodi i naše planete koja nas svako malo iznenadi otkrićem neke nove vrste na velikim oceanskim dubinama. Možda često kažemo kako smo preuranjeno krenuli u osvajanje nečega što je trenutno izvan našeg dometa, kao što je to Mars, a da ne govorim o nečemu grandioznijem. Međutim, sama tehnološka dostignuća i naša saznanja nam omoguaćavaju da istovremeno istražujemo na više polja, vjerovatno kako ova generacija ne bi gubila previše vremena na kopanje detalja, kada nam se pruža prilika da iskoristimo potencijal kako bistekli uvid u mrežu stvari koja je zapravo doprinjela stvaranju života ne samo na našoj planeti, već i šire. Naula ne trpi stagnaciju, već suprotno, a često se kaže da trenutno naša civilizacija, bez obzira na sve ono što nam se negativno dešava u društvu, živi u zlatnom razdoblju astronomije, zašto ne bi počeli brati najslađe prodove koji nam doslovno vise iznad glave.

Shodno iskustvu u ovome hobiju, mišljenja sam da ne postoji ništa ezoterično, nadrealno, nešto što bi nas kolektivno moglo odvesti u sptranputicu. Mediji, često neobjektivni, željni senzacionalističkih članaka, publiciteta, pribjegavaju više pseudo - stvarima, direktno ih vezujući za astronomska otkrića, tako da imamo. Ovkvim stvarima se prije svega treba prići sa više entuzijazma i straha da nauka ne postane apsolut u ispravnost, jer svako novo otkriće dijelom poništava prethodno, ili ga dopujunje, nauka sama po sebi ne teži stagnaciji, u stvarnosti ništa nije podložnost stanjimu nepromjenjivosti.

[WhiskeyPete]

Par masivnih zvijezda okruženih slanom vodom




Mlada zvijezda IRAS 16547-4247 se nalazi na udaljenosti od 9.500 svjetlosnih godina u pravcu sazviježđa Scorpius, i pretpostavlja se kako je ukupna masa zvijezde 25 puta veća u odnosu na masu našeg Sunca.


Koristeći se velikim nizom milimetarskih/submilimetarskih teleskopa ALMA astronomi su uspjeli detektovati par masivnih mladih zvijezda koje evoluiraju u slanoj kosmičkoj supi. Svaka od zvijezda je okružena gasovitim diskom, koji sarži molekule natriji-hlorida, koji je poznatiji kao kuhinjska sol, te zagrijanu vodenu paru. Analizom radio-emsije soli i vode, tim astronoma je otkrio kako se disk oko zvijezde okreće u smjeru, suprtonom od kazaljke na satu. Ovo je druga detekcija soli oko masivnih mladih zvijezda koja nam potvđuje kako je ona idealan marker pomoću kojeg možemo istraživati neposredno okruženje ovih zvijezda.

U Univerzumu postoje zvijezde sa različitm masama. Manje obično imaju 1/10 solarne mase dok veće imaju do 10 puta više mase od našeg Sunca. Bez obzira na razlike njihovih masa, one svoje zajedničko porijeklo nose iz kosmičkih oblaka gasa i prašine. Bez obzira što astronomi godinama neumorno tragaju za porijeklom zvijezda, proces formiranja masivnih zvijezda i dalje ostaje prekirven velom tajnosti. To je zato što se lokacije na kojima se formiraju masivne zvijezde nalaze na veoma velikim udaljenostima od Zemlje, gdje obično ogromni oblaci materijala okružuju zvijezde složenih struktura u procesu nastajanja. Ove navedene činjenice spriječavaju astronome da dođu do jasnijeg uvida u prirodu formiranja ovih zvijezda.

Tim astronoma predvođen Kei Tanakom sa nacionalnog astronomskog laboratorija u Tokiju se oslonio na snagu ALMA teleskopa kako bi istražili okruženje unutar kojeg se formiraju masivne zvijezde. Njihov fokus je bio usmjeren na masivni biarni sistem zvijezda IRAS 16547-4247. Tim je uspio zabilježiti radio emisije širokog spektra molekula. Naročito, natrijum-hlorina (NaCl) i vrele vode (H20), koje su pronađene u blizini svake od zvijezda sistema, tj. Njihobvog kružnog diska. Sa druge strane, preostale molekule, kao što su metil-cijanid (CH3CN), kojeg su astronomi često uočavali u ranijim istraživanjima masivnih zvijezda, je takođe otkriven, međutim, ovaj put nije detektovana u značajnijoj količini.

“Natrijev hlorid je kod nas obično poznat kao kuhinjska so, ali ona nije molekula koju često pronalazimo u Univerzumu. Ovo je do sada tek druga detekcija navedene molekule u blizini jedne masivne zvijezde. Prvi primjer smo otkrili u blizini Orionove Kleinmann–Low maglice ( Orion KL), međutim, struktura maglice je bila u tolikoj mjeri neuobičajen izvor da nismo bili sasvim sigurni da li je so bila dovoljno prikladna za detekciju gasovitih diskova oko masivnih zvjezda. Naši rezultati potvrđuju kako je so dovoljno dobro pouzdan marker, a budući kako masivne zvijezde svoju masu dobijaju kroz apsorbaciju gasovitih diskova, od iznimne je važnosti obratiti pažnju na kretanje i karakteristiku diskova kako bi bolje razumjeli mehanizam nastajanja mladih masivnih zvijezda.” – izjavio je Tanaka.

Daljnja analiza gasovitih diskova pokazuje interesantan nagovještaj porijekla binarnog para zvijezda. “Otkrili smo ovkirnu naznaku kako se diskovi rotiraju u suprotnim smjerovima. Ovakav način kontra-rotacije diskova može ukazivati na to kako ove dvije zvijezde nisu stvarni blizanci, već par različitih zvijezda koje su formirane u zasebnim oblacima materijala, poslije čega su našle u ovakvom jednom sistemu". – objasnio je Yichen Zhang, istraživač sa instituta RIKEN u Japanu. Masivne zvijezde gotovo uvijek imaju svoju prateću komponentu, tako da one predstavljaju središnju tačku kada istražujemo porijeklo binarnih sistema. Tim istražvača se nada kako će buduća istraživanja i analize pružiti više pouzdanih informacija o njihovom, za sada misterioznom, nastanku.

Prisustvo zagrijane vodene pare i natriji-hlorida, oslobođenih unitštenjem čestica prašine, ukazuju na vruću i dinammičnu prirodu diskova oko mladih masivnih zvijezda. Korištenjem naredne generacije veoma velikog niza teleskopa (VLA), koji je trenutno u planu, astronomi će biti u mogućnosti da prate ove molekule, oslobođene iz čestica prašine. Oni predviđaju kako bi proučavanjem diskova ovih zvijezda, mogli steći uvid u porijeklo našeg Solarnog Sistema.

Izvor:

https://www.almaobservatory.org/

[Heidi]

Problemi sa svemirskim otpadom


Trenutno, tvrtke samo prate kretanje većih komada, ali neke, poput startup tvrtke Astroscale, planiraju lansirati satelite koji će imati za cilj uklanjanje otpada.




Internacionalna svemirska stanica već desetljećima pluta u svemiru iznad Zemlje. Metalna konstrukcija, koja podsjeća na divovsku antenu, sadrži i na stotine tisuća solarnih ćelija i druge elemente čija masa nije zanemariva. Od 2000. godine, na stanici žive i ljudi na površini koja je jednaka kući sa šest soba. Ova konstrukcija se već dugo opisuje kao najskuplja nekretnina na svijetu, samo što se praktički kreće pa nije sasvim nekretnina, piše The New Yorker.

Na stanici jedan dan traje samo 90 minuta, što je dovoljno vremena da se primijete različite pojave u svemiru. Jedna od takvih pojava je i svemirski otpad koji nekontrolirano pluta svemirskim prostranstvima. Oko Zemlje orbitira oko 170 milijuna komada različitog otpada, a 29 tisuća kreće se velikim brzinama. Većinu otpada čine dijelovi koji su se u određenom trenutku odvojili od letjelica i satelita, te krupniji dijelovi otpada. Čak oko 670 tisuća komada je veće od jednog centimetra, što bi u budućnosti moglo predstavljati potencijalnu opasnost za opremu u svemiru, pa čak i za komunikaciju na Zemlji.

Razne tvrtke koje se bave svemirskom tehnologijom planiraju u godinama koje slijede u svemir lansirati još više objekata, uključujući i sustave koje će činiti tisuće satelita, pa je od krucijalne važnosti da se otpad koji kruži oko Zemlje ukloni. Trenutno, tvrtke samo prate kretanje većih komada, ali neke, poput startup tvrtke Astroscale, planiraju lansirati satelite koji će imati za cilj uklanjanje otpada.

No, vratimo se na trenutak na Internacionalnu svemirsku stanicu. U srpnju 2015. godine, posada je primijetila veliki komad otpada koji se kreće prema stanici. Riječ je bila o dobro poznatom komadu svemirskog otpada, pa je objekt već imao i svoje ime – Object No. 36912. Znalo se i da potječe sa sovjetskog meteorološkog satelita koji je lansiran 1979. godine. Satelit je bio dizajniran tako da potraje samo dvije godine, pa je nekoliko desetljeća kasnije jedan dio satelita stigao u obliku opasnosti. Taj komad nije bio veći od tanjura u kojem serviramo hranu, te je oko stanice sigurno kružio nekoliko godina, a 2015. godine je promijenio putanju i krenuo prema stanici.

Iako je bila riječ o objektu koji ne izgleda zastrašujuće, Object No. 36912 je mogu ozbiljno oštetiti stanicu i ugroziti posadu. Srećom, to se nije dogodilo budući da su uspjeli skrenuti ga s putanje, pa je tri tjedna kasnije sagorio u Zemljinoj atmosferi. Unatoč uspjehu, taj događaj predstavlja veliko upozorenje i vapaj da se počne voditi računa o tome što ostaje iza svemirskih misija.



znanost.com