Komunikacija bojama, svjetlom i pokretom

[CocoMa]

Načini komuniciranja u prirodi uistinu su brojni i glas često zamjenjuju pokreti, geste, vibracije, boje i svjetlosni signali.

Spektar svjetlosti koji se koristi u životinjskom svijetu puno je širi od onog koji obuhvaćaju ljudska osjetila. Mnogi leptiri komuniciraju u ultraljubičastom području spektra, i to ne samo međusobno nego i s biljkama – pri pronalaženju vrste koju oprašuju ili koja je dom njihovim gusjenicama. Zmije, primje­rice, koriste infracrvene signale pri otkrivanju plijena. Svjetlost ima važnu ulogu u međusobnom pronalaženju; kod jedne vrste krijesnica točan interval od 2,1 sekunde između signala mužjaka i odgovora ženke odlučujući je čimbenik. Ako je ženka prerevna ili pak oklijeva, neće privući mužjaka, a mužjak koji kasni s odgovorom u opasnosti je biti zamijenjen za ženku.


U životinjskom svijetu važno je vidjeti, a ne biti viđen. Ribe sjekirice se u tome koriste lukavštinom. Cijelo im je tijelo reflektirajuće srebrno, a bokovi djeluju poput zrcala koja odbijaju svjetlost s površine. U slučaju da ovo nije dovoljno, sjekirica ima još jedan način prikrivanja: po dužini trbuha nalaze se stanice koje proizvode svjetlost i mogu mije­njati boju kako bi se što bolje uskladile s površinskom svjet­losti. Ovo vrlo uspješno prikriva sjenu ribe ako se gleda odozdo. Brojne druge morske ribe, rakovi i lignje također su razvili različite oblike lažnog osvjetljenja. Međutim, i brojni su grabežljivci razvili velike oči s posebnim žutim lećama pomoću kojih raz­likuju svjetlost koja dolazi s površine od one koju proizvode svjetlosne stanice njihovog plijena!

Kako ženka pauka zna da na mrežu stiže pauk mužjak, a ne plijen? Da ne bi došlo do kobne zabune, mužjak se mora najaviti pokretima koji se u obliku vibracija šire mrežom. Govor tijela pronalazimo i kod drugih vrsta. Vukovi poruke i raspoloženja prenose položajem repa i izrazom njuške. Kod majmuna najviše su istraživani izrazi lica čimpanzi kod kojih, primjerice, napućene usne izražavaju znatiželju, dok je “osmijeh” znak neprilike i straha.

Oblik vizualne komunikacije je i mimikrija, a pronalazimo je u čitavom životinjskom svijetu. Gusjenice zemljomjerke bojom i položajem tijela oponašaju grančice, leptir staklokrilac opasnog stršljena, dok brojne neotrovne vrste oponašaju one otrovne jarkim žutim, crvenim, grimiznim bojama upozoravajućeg tipa. Zebre koriste oblik vizualne mimikrije koji se danas primjenjuje u testovima iz psihologije: uzorak crnih i bijelih pruga koje se prelijevaju otežava razlikovanje broja jedinki u krdu.

Tko se nije divio svadbenom plesu ždralova? Udvaračko rastvaranje paunova repa, zavođenje složenim pokretima plave vrtlarice, lještarkino šepirenje prsnim perjem, uz sve gore spomenute primjere i bezbroj onih koje nismo u mogućnosti navesti, samo su dio zadivljujuće inteligencije prirode.

Autor: Ivančica Krivdić