Genetika

Nauka, dostignuća i otkrića
Moderator: Socrates
Avatar
Username
Etablirani član
Etablirani član
Reactions: 3376
Postovi: 2713
Pridružen/a: 14 dec 2020, 16:08

Re: Genetika

Post Postao/la Username »

Naslijedio nista

Izvjesno je da sam zamijenjen u porodilistu
0
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Genetika

Post Postao/la Heidi »

Određuju li geni našu sudbinu?


slika


Vjerojatno smo puno puta pomislili da je naša sudbina unaprijed određena našim genetskim naslijeđem. Međutim, je li to uistinu tako? U traženju odgovora može nam pomoći epigenetika, relativno mlado znanstveno područje ­genetike.

Njezino značenje u doslovnom prijevodu s grčkog jezika znači ono što se nalazi iza ili izvan gena kao osnovnih bioloških jedinica nasljeđivanja, smještenih u jezgri stanice. Svatko od nas dobiva od roditelja genetsko naslijeđe koje sadrži upute i informacije koje nas izgrađuju i čine onakvima kakvi jesmo. No, danas znamo da to ipak nisu nepromjenjive informacije koje bi naše stanice trebale slijediti čitav život.

Naziv epigenetika po prvi put spominje biolog Conrad Hal Waddington 1942. godine, međutim, zamisao da ljudska sudbina nije u potpunosti određena genetskim naslijeđem nije nova. Sve stare tradicije prenose znanje o složenoj čovjekovoj prirodi koju ne čini samo tjelesna, nego i energetska, emocionalna i mentalna razina i, štoviše, sve one zajedno utječu na aktiviranje genetskog naslijeđa. Zato je važno sagledavati ljudsko biće u cjelini.

Ono što se nalazi iza ili izvan gena označava reakcije u našem tijelu potaknute iz unutarnje ili vanjske okoline svakog pojedinca.

Unutarnju okolinu tijela čine tjelesni, energetski, emocionalni i mentalni aspekt čovjeka, a vanjsku, primjerice, hrana, tjelovježba, temperatura, nadmorska visina, elektromagnetska zračenja, virusi, bakterije, općenito okruženje u kojem boravimo, kao i sam način života.

slika

Genetsko se naslijeđe aktivira, odnosno uključuje ili isključuje na “čitanje” tek kada dobije poticaj iz unutarnje ili vanjske okoline. Pomoću poticaja, kao što su intenzivni osjećaji ili misli, stvaramo signale koji preko receptora prodiru u stanicu do jezgre u kojoj stvaraju kemijske promjene u genima. Epigenetski signali ključni su prekidači koji odlučuju hoće li se geni aktivirati i biti “pročitani” ili će ostati “nepročitani”. U slučaju našeg tijela, “čitanje” znači da će se na temelju gena kao obrasca izgraditi nove molekule bjelančevina.

Na primjer, kada porežemo prst, ozlijeđene stanice šalju epigenetski signal stanicama oko rane koje se zatim uključuju u proizvodnju odgovarajuće bjelančevine te dolazi do dijeljenja i stvaranja novih zdravih stanica kože. Ako smo previše zaokupljeni određenom emocijom, signali koje šaljemo stanici neće biti dovoljno jasni i stanice neće dobiti odgovarajući podražaj, a zacjeljivanje rane potrajat će duže jer je većina energije tijela zauzeta rješavanjem emocija.

Jedan od školskih primjera epigenetičkog djelovanja razvoj je genetskih bolesti jednojajčanih blizanaca. Ako prihvatimo ideju da su određene bolesti genetski uvjetovane, tada jednojajčani blizanci imaju iste gene i isti genetski izražaj. Međutim, kod njih se ista bolest ne očituje na isti način, a vrlo često genetska bolest može biti izražena samo kod jednog, a da pritom drugi blizanac nema isti zdravstveni problem.

Sljedeći primjer vezan je uz suvremena znanstvena istraživanja koja ukazuju na utjecaj stresa na razvoj psihičkih te isto tako i tjelesnih bolesti i poremećaja. Takozvani pozitivan stres, kao prvobitni signal za opću ugroženost organizma, postaje opasan kada je prisutan danima, tjednima i mjesecima. Takav nagomilani stres, između ostalog, onemogućuje normalno i svjesno svakodnevno djelovanje te naposljetku uzrokuje i promjene u genima u obliku upalnih procesa. Brzi upalni procesi predstavljaju korisnu i kratkotrajnu prilagodbu organizma koja povećava aktivnost obrambenog sustava u borbi protiv bolesti. Međutim, konstantni upalni procesi uključuju i stvaranje upalnih bjelančevina koje se nastavljaju stvarati čak i onda kada ne postoji prava prijetnja organizmu. Takve kronične upale povezane su s povećanim rizikom od karcinoma, astme, artritisa, bolesti krvožilnog sustava i s raznim oblicima depresije. Iz dosadašnjih istraživanja potvrđeno je da tjelovježba poput tai chi chuana, yoge, vježbe disanja, kao i razni oblici emocionalnih i mentalnih terapija, osim što ublažuju i smanjuju stres, također smanjuju i aktivnost gena koji su povezani s upalnim procesima.

Promjene u genima koje čovjek stekne tijekom života postaju određeni zapisi ili informacije koje se prenose s roditelja na potomstvo. Stoga geni koje mi “čitamo”, osim što su važni za nas sada, isto tako će biti “čitani” i važni kod naših potomaka. Također, navike koje stvaramo prenosimo putem gena i na naše potomke.

slika

Epigenetika nam stoga donosi važnu poruku, a to je da naš način života utječe ne samo na temeljno usmjerenje vlastite sudbine, nego i na ono što ćemo prenijeti svojim potomcima. Za razliku od evolucijske teorije prema kojoj preživljavaju fizički najjači i najsposobniji, epigenetika nas podsjeća na tradicionalne vrijednosti, a to je da za zdrav i kvalitetan život čovjek treba podjednako njegovati cjelokupno biće. Tako čovjek ostavlja najbolje naslijeđe kako onima s kojima dijeli ovaj životni trenutak, tako i onima koji dolaze iza nas.

Autor: Sofija Stepanovska
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
R4IN
Sajber kurajber
Sajber kurajber
Reactions: 8954
Postovi: 10478
Pridružen/a: 31 aug 2020, 00:23

Re: Genetika

Post Postao/la R4IN »

Ja mislim da geni idu na najbolje sto mogu da iskoriste od dvije osobe u nastavku i da unaprijede..
Znam jedan par obadvoje imaju cerebralnu paralizu, upoznali se preko drustva ,zabavljali dobili djete ,malac prva zdrav bez ikakavih problema cak sto vise ostvaruje zavidne uspjehe...
0
ALPHA ET OMEGA🔥
Avatar
R4IN
Sajber kurajber
Sajber kurajber
Reactions: 8954
Postovi: 10478
Pridružen/a: 31 aug 2020, 00:23

Re: Genetika

Post Postao/la R4IN »

Da li vakcine mogu utjecati na neku promjenu gena ,samim mnozenjem da guraju gene u nesto drugo...
0
ALPHA ET OMEGA🔥
Avatar
R4IN
Sajber kurajber
Sajber kurajber
Reactions: 8954
Postovi: 10478
Pridružen/a: 31 aug 2020, 00:23

Re: Genetika

Post Postao/la R4IN »

I jos jedni me i teresuje da li se kroz gene moze prenositi neko sjecanje tipa kod zivotinja njihov “instinkt”
0
ALPHA ET OMEGA🔥
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Genetika

Post Postao/la Heidi »

R4IN je napisao/la: 19 jan 2021, 22:00 Da li vakcine mogu utjecati na neku promjenu gena ,samim mnozenjem da guraju gene u nesto drugo...
Zs mRNa kazu, da je struktura RNK I DNK razlicita, I zbog toga ne moze doprijeti do jezgra DNK.
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Genetika

Post Postao/la Heidi »

R4IN je napisao/la: 19 jan 2021, 22:01 I jos jedni me i teresuje da li se kroz gene moze prenositi neko sjecanje tipa kod zivotinja njihov “instinkt”
DNK pohranjuje sjecanja, da, ali ne razumijem ti pitanje.
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Genetika

Post Postao/la Heidi »

Hrvati, Srbi i Bošnjaci potječu od istog muškog pretka - genetička otkrića mijenjaju sve što su nas učili o našoj prošlosti!

slika

BLOG PIŠE
Goran Šarić



Genetičko podrijetlo: Zajednički predak ova tri naroda živio je na Balkanu prije 2300 godina


"Hrvatima su genetički bliži Nijemci, čak i Laponci, nego Srbi." - prije 15 godina slavodobitno su ustvrdili hrvatski genetičari. Najveći promotor tih teza bio je Dragan Primorac, tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta. Nacionalisti su mogli odahnuti. Konačno je "dokazano" da Hrvati i Srbi nemaju nikakve veze, što je prosječni desničar odavno "znao". Sjećam se tih senzacionalističkih naslova u novinama i iako sam tada bio još srednjoškolac, osjećao da ta priča nema veze s mozgom, ali sam morao prihvatiti otkrića genetike. Kao laborant, u medicinskoj školi slušao sam nekih 6 vrsta kemija, biokemiju, medicinsku biokemiju, biologiju i bilo mi je savršeno jasno koliko su testovi koje genetičari koriste precizni i da se njima između ostalog rješavaju ubojstva u kriminalistici i utvrđuju očinstva na sudu.

Baš u to vrijeme lomio sam se oko izbora fakulteta. Molekularna biologija bila je moja davna želja, ali studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu donosio je puno veću širinu, neophodnu za razumijevanje društvenih, povijesnih i religijski fenomena na Balkanu koji su me zanimali. Genetička genealogija, grana znanosti koja se bavi proučavanjem podrijetla i međuodnosa pojedinaca, skupina, plemena, pa i čitavih nacija koristeći rezultate DNK testiranja, bila je tek u povojima. Tako sam ipak izabrao filozofsko-teološki smjer na KBF-u. Genetička istraživanja nastavio sam pratiti.
slika
Svi ljudi nose iste gene (20 -25 000 gena), razlike su samo u neznatnim varijacijama, recimo gen za boju očiju posjedujemo svi, a različite verzije tog gena određuju hoće li netko imati plave ili crne oči.

Modernu znanost obilježili su otkrića atoma, bita i gena. Svako od to troje predstavlja kamen temeljac neke veće cjeline, atom materije, bit digitalne informacije, a gen nasljedne informacije. Genetika je relativno mlada znanost, 1865. utemeljio ju je Gregor Mendel, češki redovnik koji je u dvorištu svog samostana uzgajao grašak. Moj profesor biologije, pokojni Ahmed Hadžić silno je inzistirao na zakonima genetike i to da priču o njima uvijek započinjemo s Mendelom, a ne da odmah krenemo objašnjavati same zakone. U 19. stoljeću znanost nije imala pojma kako živi organizmi, a među njima i ljudi nasljeđuju svoje osobine. Darwin je vjerovao da postoji nekakvo sjeme u krvi kojim se osobine roditelja prenose, a njegov rođak Francis Galton pokušao je to dokazati tako što je u krvotok jednog zeca ubrizgao krv drugog vjerujući da će djeca prvog zeca imati osobine drugog.
slika

Mendelovi eksperimenti bili su puno uspješniji. On je križao hrapavi i glatki grašak i onda izdvajao samo glatki. U drugoj generaciji opet bi se pojavljivao i hrapavi grašak u omjeru 3:1 i Mendelu je postalo jasno da organizmi nasljeđuju dva faktora koji prenose informacije, jedan od majke, drugi od oca i da se ta dva faktora ne miješaju međusobno, pa dijete visokog oca i niske majke nije čovjek srednje visine, već će faktor za visinu dobiti ili od oca ili od majke i shodno tome narasti. Ti faktori su danas poznati kao geni. Svijet će tek 16 godina nakon Mendelove smrti prihvatiti njegova otkrića.

Kako se genetika primjenjuje u povijesnoj znanosti i na koji način nam pomaže da otkrijemo podrijetlo i veze među narodima?

Geni sadrže upute za izgradnju i održavanje organizma. Naše stanice slijede te upute. Svi ljudi nose iste gene (20 -25 000 gena), razlike su samo u neznatnim varijacijama, recimo gen za boju očiju posjedujemo svi, a različite verzije tog gena određuju hoće li netko imati plave ili crne oči. Kako se prilikom prepisivanja gena povremeno događaju pogreške ili mutacije, tako te mutacije čovjek (i svi drugi živi organizmi) prenosi na svoje pretke.

Otac prenosi svoje gene sa svim mutacijama svojih predaka i svim mutacijama koje su se dogodile za vrijeme njegovog života na sina, sin opet te mutacije, s novim, svojim mutacijama (ako ih je bilo) prenosi na svog sina, i tako redom. Dva brata imaju iste mutacije svog oca, djeda, pradjeda, itd., a različite su im samo one koje su im se dogodile nakon rođenja. Djeca ta dva brata razlikuju se u tome što svako od te djece ima i dodatne mutacije koje je naslijedilo od oca, odnosno jednog od braće. Te mutacije nam služe kao markeri, a markere svrstavamo u haplogrupe. Svi pojedinci s mutacijama istog zajedničkog pretka nalaze se u istoj haplogrupi.

Pomoću genetičke genealogije moguće je pratiti kretanja plemena i naroda jer se haplogrupe ne mogu asimilirati, markeri su neistrebljivi, dok god postoje živi potomci postoje i markeri, odnosno haplogrupe. Među raznim muškim haplogrupama za nas su najzanimljivije I1, I2, R1a, R1b i E1b1b.

I1 i I2 nastale su prije nekih 25 000 godina, od zajedničkog pretka, Kromanjonca. I1 su današnji Skandinavci, a I2 Dinarci. Predstavnik I1 genetike je klasični Šveđanin, visok, plav. Predstavnik I2 genetike je Dinarac, visok, crn, recimo Nino Raspudić.
slika
Predstavnik I2 genetike je klasični Dinarac, visok, crn

R1a je genetika koju u antropologiji možemo vezati za panonski tip čovjeka, prosječnog Čeha ili Rusa, nešto nižeg, s plavim očima. R1b su današnji zapadnjaci, potomci Kelta i Gala, najčešće crvenokosi i rumeni, dobar je primjer britanski princ Charles. E1b1b su Mediteranci, niži, tamniji ljudi. Ako majka nije isti antropološki i genetički tip kao otac, lako se može dogoditi da djete ne liči na predstavnike svoje haplogrupe (po muškoj liniji). Slaveni su nastali stapanjem plemena, odnosno antropoloških tipova Dinarca i Panonca, odnosno haplogrupa I2 i R1a. Tamo gdje nalazimo I2 i R1a haplogupe nalazimo slavenske narode, a tamo gdje ne nalazimo te dvije haplogrupe, tamo nema ni Slavena. Kod svih Slavena, osim Hrvata, Srba i Bošnjaka dominira R1a, panonska haplogrupa, u postotku i do 50 posto, a dinarska I2 varira od 10 do 20 posto. Kod Hrvata, Srba i Bošnjaka je obrnuto, dinarska I2 doseže i do 50 posto, a R1a je zastupljena 10-20 posto.

slika
Semir kao klasični predstavnik Panonca, a Juka Dinarca. Je li tako izgledao i prvi susret Dinarca i Panonca u dalekoj prošlosti?

Po svemu sudeći, te su se dvije populacije susrele negdje na području današnje Rumunjske ili Ukrajine prije najmanje 10 000 godina. Drugim riječima, kad je Dinarac sreo Panonca, više se nikad nije odvajao od njega. Izgradili su savez plemena, iz njega je izrastao narod Slavena i prva civilizacija Europe. Počeci europske civilizacije su u Lepenskom Viru, mjestu gdje Dunav presijeca Karpate i tvori najveću klisuru Europe. Tu je prije 12 000 godina bio dom prvih ljudi koji su odlučili živjeti na jednom mjestu. S vremenom se ta kultura razvila u veličanstvenu Vinčansku civilizaciju koja je prvi puta u povijesti cijelu Europu objedinila u jedinstven kulturni, politički, religijski, ekonomski i civilizacijski krug. Europska Unija 8 000 godina prije ove briselske. Genetička istraživanja pokazuju da u toj staroj Europi dominira dinarska genetika i da su Slaveni Indijanci Europe. Od 17 testiranih kostura Lepenskog vira, čak 10 pripada Dinarcu, od kojih je jedan pripadao verziji dinarske I2 koja se označava I2a1-P37. Ta verzija I2a1-P37 je predačka linija grane I2a-CTS10228, koju danas nosi oko 40 posto svih Hrvata, Srba i Bosnjaka.
slika
Lepenski Vir - tu je prije 12 000 godina bio dom prvih ljudi koji su odlučili živjeti na jednom mjestu.

Kako je živio taj naš zajednički predak?

Genetičari do danas nisu otkrili zašto nastaju mutacije i kojom brzinom, pa stoga možemo dati samo približnu procjenu starosti neke haplogrupe. Za praoca Hrvata, Srba i Bošnjaka, odnosno nositelja I2a-CTS10228 haplogupe procijenjuje se da je živio prije 2200 do 2500 godina. Iako nositelji dinarske I2 genetike oduvijek žive na Balkanu, danas je ovdje dominantna samo jedna verzija te haplogrupe, I2a-CTS10228. Kako je moguće da gotovo polovina Hrvata, Srba i Bošnjaka potječe od jednog čovjeka? Zašto među nama nema potomaka njegove braće, bratića, daljnjih rođaka, suplemenika? Odgovor leži u pojmu kojeg genetičari nazivaju genetički drift, odnosno usko grlo ili bottleneck. Epidemije, ratovi, genocidi odnosne brojne živote. Mnogi od njih nemaju potomke. Oni koji nemaju potomke oni svoju verziju haplogrupe I2 ne prenose i ona nestaje. Na mjestima gdje su najveći ratovi bit će najmanje verzija muških haplogrupa. Na Balkanu je počesto svega nedostajalo, ali ratova nikad. Provala Kleta oko prve četvrtine 3. stoljeća prije nove ere bila je strašna. Ona je desetkovala lokalne nositelje raznih verzija I2, a 250 godina ratova s Rimskim carstvom i na kraju ilirski ustanak od 6. do 9. godine po Kr. ih je dokrajčio. Možemo samo zamisliti koliko su ilirsko-rimski ratovi odnijeli muškaraca, vrlo vjerojatno većinu vojno (a time i spolno) sposobnih muškaraca. Mnogi od njih bili su premladi da ostave svoje potomke.
slika
I1 i I2 nastale su prije nekih 25 000 godina, od zajedničkog pretka, Kromanjonca

Oni koji su preostali ginuli su u rimskim legijama po cijelom svijetu, jer je svaka rimska provincija imala odrede dalmatinske konjice, udarne šake Rima. I kao da sve to nije bilo dovoljno, balkansko stanovništvo su od drugog stoljeća kosile epidemije - Galenova kuga, Ciprijanova, Justinijanova odnosile su stotine tisuće života. Provale Gota, Huna, Avara, Bugara, Franaka, Mlečana, Mađara, Križara, Mongola, Turaka, Austrijanaca, Francuza, Nijemaca, kao i regrutacije u Janjičare, Mletačku mornaricu i Habsburšku vojsku, sve je to ostavilo traga na genetičkoj slici Balkana. Čovjeka nije slijepi talac svojih gena kao što tvrde pojedini fanatičniji darwinisti poput Richarda Dawkinsa. Epigenetika, mlada grana genetike otkriva da su geni kao automobil, ali je ključ u našim rukama. Naciju ne čine geni, niti jezik, nego vjera u zajedničke ideale. Prema tome, svaki čovjek se može nacionalno izjasniti onako kako se osjeća. To što ima gene karakteristične za Nijemce, ne znači da ne može sebe smatrati Mađarom, tim više ako se u Mađarskoj rodio i u njoj živi čitav život. Međutim, svijest o zajedničkom pretku Hrvata, Srba i Bošnjaka mogao bi biti barem dobar temelj na kojem možemo graditi suživot. Ako više nismo braća, onda barem da se međusobno ne ubijamo. Jedan od osnivača i pionira genetičke genealogije, harvardski profesor Anatolij Kljosov kaže: "Svi nosioci “dinarske haplogrupe” – i Srbi, i Hrvati, i Slovenci, i Bošnjaci, i Makedonci, i Crnogorci – svi njihovi preci bili su iz istog roda, svi su čudom preživjeli tragediju prije 4.500 godina, svi su se preporodili u dunavskoj regiji, pomažući jedan drugome. Ne treba nastavljati tragediju, to je već bilo, i to ne jednom. Kako je govorio poznati političar iz ne tako davnog vremena, dobitnik Nobelove nagrade za mir – “ja imam san”. I ja isto imam san, premda nisam dobitnik Nobelove nagrade – da balkanski narodi žive u miru i prijateljstvu. Zasad se o tome zaista može samo sanjati, ali će do toga neizostavno doći. Možda onda kada se Srbi i Hrvati, Bosanci i Slovenci udube u rezultate DNK-genealogije i shvate da imaju istu drevnu povijest, koju su nedavni događaji poprilično pokvarili. Shvate i poduzmu pozitivne mjere. A koje to mjere – neka sami razmisle."

m-blog.vecernji.hr
1
1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Mehaning
Proleter
Reactions: 6034
Postovi: 4653
Pridružen/a: 23 jul 2020, 12:29

Re: Genetika

Post Postao/la Mehaning »

Odlična tema... :ok
0
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Genetika

Post Postao/la Heidi »

Mendelovo ZAVEŠTANJE

Zašto se neke osobine roditelja ili čak daljih rođaka pojavljuju ili ne pojavljuju kod pojedinih ljudi, biljaka, parazita i protozoa - pitanje je koje hijadama godina zadivljuje i zbunjuje ljude. To posmatranje je izrodilo značajan broj različitih teorija o naslednosti, od pangeneze do lamarkizma. Savremena genetika, međutim, može da dokaže poreklo od biljaka graška iz bašte fratra avgustinca Gregora Mendela.

Izučavajući naslednost osobina poput visine biljke i naboranosti graška, on je otkrio da većinu naslednih osobina prenose posebni faktori, kasnije nazvani genima. Kasniji eksperimenti su rasvetlili mnoge od ključ- nih načela genetike. Na primer, otkriveno je da većina organizama ima po dva primerka od svakog gena, po jedan od svakog roditelja, a i da se geni javljaju u veoma različitim oblicima, ili alelima.

Nijedna naučna oblast, tokom poslednjih 50 godina, nije do te mere promenila svet u kojem živimo kao genetika - nauka koja istražuje na koji način se nasleđuju fizičke osobine i ponašanje. Najveće dostignuće ove oblasti se možda odnosi na „čitanje“ naših genetskih tajni, što je ostvareno u okviru brojnih istraživanja ljudskog genoma. Naučna i tehnološka dostignuća genetike su zauvek promenila poljoprivredu, biologiju, medicinu, zoologiju, pa čak i oblasti kao što su antropologija i forenzika.

Tri milijarde znakova

Visoka biljka graška ima dva visoka alela gena za visinu (često se koristi skraćenica TT), a niska biljka ima dva kratka alela (tt). Njihovo potomstvo ima po jedan od svakog (Tt). Ta prva genereacija je visoka jer visoki aleli su dominantni. Recesivne osobine, poput niskog rasta biljke graš- ka, izraženi su samo kada se spoje dva recesivna alela.

Ovo je istovremeno dobar primer načina na koji dva organizma istog izgleda, ili fenotipa (visoki roditelj i potomstvo), mogu imati različite genotipe, ili kombinacije gena (TT u odnosu na Tt). Skoro sto godina nakon što je Mendel objavio svoj rad, naučnici su otkrili da se geni sastoje od dvostrukog spiralnog DNK, koji grade četiri hemijska znaka, ili osnove: A,T,C i G (adenin, timin, citozin i guanin). Otkriće strukture DNK godine 1953. odmah je pokrenulo razmišljanje o jednostavnom načinu za replikaciju DNK: dve spiralne niti mogu da se razmrse i omogu- će enzimima da prodru i veštački stvore dve nove niti.

Cilj jednog nedavnog projekta za istraživanje ljudskog genoma bio je da upotrebi niz DNK za otkrivanje tri milijarde znakova u našim hromozomima i pronađe sve naše gene. Poređenjem naše genetske strukture sa genomima miševa, šimpanzi i čitave menažerije drugih vrsta (pacova, pilića, pasa, ribe Tetraodontiformes, mikropskopski malog crva Caenorhabditis elegans, voćne mušice Drosophila melanogaster i mnogih bakterija) naučnici su mnogo naučili o tome kako geni vremenom evoluiraju i stekli saznanja o prirodi ljudskih bolesti.

Druga moćna tehnologija koja je omogućila značajan iskorak genetike je polimerazna lančana reakcija (PLR), koja omogućava dobijanje velikih količina informacija o DNK nizovima iz veoma malih i veoma ošte- ćenih uzoraka. PLR je postao ključni faktor u mnogim kriminalističkim istragama, kada tragovi krvi, sperme ili kože pronađeni na mestu zločina (koji se dogodio čak pre više desetina godina) mogu da dovedu do osude zločinca ili oslobode nevino osumnjičene. Ova tehnologija je takođe izmenila poimanje i čovekovih predaka i istorije evolucije mnogih vrsta, prikupljanjem gena iz drevnih ostataka, uključujući i fosilne DNK.

Priručnik sa instrukcijama o životu

Kako geni funkcionišu? Kada je gen aktiviran, jedan od njegovih nizova se kopira u odgovarajući RNK (ribonukleinska kiselina), u procesu poznatom kao transkripcija. Kod većine poznatih gena taj „prenosilac poruke“ se potom utka u ribozom ćelije,gde se odvija njegovo pretvaranje u proteinski niz.

Ribozomi dešifruju RNK poruku uz pomoć malih molekula koji izgledaju kao listići deteline i nazivaju se „transferi“. Neke RNK poruke sadrže i introne, posebne nizove koji ne šifruju proteine i moraju se ukloniti pre nego što krenu ka ribozomima. Porcije ovih RNK poruka koje šifruju proteine zovu se eksoni. Kod naslednih bolesti, jedan deo ovog procesa se pogrešno odvijao zbog neke mutacije ili promene u DNK nizu. Cistična fibroza, ahondroplazija, fenilketonurija i Huntingtonova bolest izazvane su promenama u nizu jednog jedinog gena. Bolesti s daleko složenijom genetskom komponentom (dijabetes i epilepsija.

Daunov sindrom, hemofilija, sindrom fragilnog X, anemija srpastih ćelija, talasemija i veliki broj drugih obolenja) takođe su izazvani genetskim greškama. Nekontrolisano umnožavanje ćelija raka se takođe može pripisati genetskim uzrocima, mutacijama koje eliminišu normalnu kontrolu rasta ćelija. U našim ćelijama je više stotina gena međusobno spojeno jedan uz drugi na DNK nizovima i čvrsto upakovano u strukture u obliku kobasice koje se zovu hromozomi a smešteni su u jezgru ćelije. Hromozomi poseduju fizičke osobine koje štite ono što prenose.

Telomeri na njihovim krajevima deluju poput kapsule koja sprečava biohemijska oštećenja, dok ćelija određuje koreografiju pokreta hromozoma čvrsto držeći ručicu centromera.

Taj ples hromozoma je strogo kontrolisan za vreme umnožavanja ćelija da bi se očuvala genetska struktura ćelija. Za vreme normalnog rasta, ćelije se umnožavaju mitozom i svaka „ćerka“ nasleđuje isti broj hromozoma i gena kao njena „majka“. Ali spermatozoidi i jajne ćelije sadrže polovinu broja hromozoma jer se formiraju u drugačijem procesu (mejoza). Kada se spermatozoid i jajna ćelija spoje da bi stvorile zigot, on sadrži isti broj gena i hromozoma kao njegovi roditelji.



Pol i međupovezanost hromozoma

Mnogi ljudski geni su nasleđeni upravo onako kako je Mendel predvideo, s jednom kopijom od svakog roditelja. Čovekova krvna grupa spada u tu kategoriju Mendelovskog nasleđa. Ali nasleđivanje može da bude i daleko složenije. DNK nizovi koji leže na hromozomima jedan pored drugog odlikuju se međusobnom povezanošću gena i obično se nasleđuju zajedno, čak i ako u pogledu svoje funkcije mogu biti sasvim nepovezani. Drugi izuzetak su takozvane osobine vezane za pol, šifrovane u hromozomima pola.

Muškarci nasleđuju jedan X i jedan Y hromozom (što određuje gen muškog pola), stoga je veća verovatnoća da će oni ispoljiti recesivne osobine iz X, poput daltonizma ili hemofilije. Žene su bolje zaštićene zato što imaju dva X hromozoma. Konačno, mitohondrija sadrži svoj mali paket mitohondrijskih DNK koji se nasleđuju isključivo iz jajašca, znači od majke.

Genetska raznolikost rezultira iz razvrstavanja gena za vreme mejoze i genetske mutacije. Genetska različitost pokreće evoluciju stvaranjem lepeze fenotipa koji pojedinim jedinkama mogu omogućiti prednost u različitim okruženjima. Pojedinci sa najpogodnijom kombinacijom alela imaće više potomstva. Krvno srodstvo može biti opasno za populaciju jer otklanja varijacije i sposobnost prilagođavanja na nova okruženja. Dok prirodna selekcija podržava akumulaciju pogodnih alela blagotvornih gena, većina hromozoma u mnogim organizmima su sastavljeni od „samoživih DNK“ koji ne doprinose dobrobiti svog domaćina već kao da igraju ulogu koja je u suprotnosti sa obezbeđivanjem njihovog sopstvenog umnožavanja.


Genetski inženjering

Najuticajniji aspekt nove genetike je genetski inženjering - sposobnost kreiranja novih genetskih nizova i njihovog ubacivanja u viruse, bakterije, muve, biljke, miševe i druge životinje. Radi se o čistom dobitku ostvarenih istraživanja koji je rezultirao nastankom biotehnologije i brojnih primena u praksi.

Lekari eksperimentišu s terapijom genima da bi obezbedili zdrave kopije gena pacijentima koji pate od nekog genetskog poremećaja. Vakcine dobijene genetskim inženjeringom ubacuju genetske deliće smrtonosnih mikroba da bi se stimulisao imuno sistem, bez opasnosti od infekcije. A kompanije koriste genetske modifikacije da bi stvorile snažnije biljke i životinje koje su otpornije na bolesti, brže rastu ili daju zdraviju hranu. Kritičari, međutim, upozoravaju da genetski inženjering ima i svoju mračnu stranu i da bi mogao dovesti to „kreiranih beba“ ili do oslobađanja opasnih DNK nizova u skup gena, sa kobnim ekološkim posledicama.

planeta.rs
0
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Odgovori

Natrag na “Nauka”