Bijelo dugme

[Heidi]

[Danny]

[dmr]

ne fali nista, volim neke pjesme, ali jos uvijek imam traume od nje

[Socrates]

Ja htio napisati o Bebeku I Tifi isto sto I Heidi. Poslije Bebeka meni to zvuci neozbiljno, mada je Tifa taj jedan album otpjevao dobro. Jednostavno, kod njega ne osjetim zrelost. Nista mu ne vjerujem kad pjeva, dok Bebeku vjerujem I kad prica o Mami Kukunki I fuckin' Tati Taranti. Kad sam bio Juju, to mi je bila omiljena pjesma.

O plagijatima ne bih. Na Zapadu je bilo (a i danas je) normalno da obradjujes tudje pjesme. To sto je Bregovic to radio na balkanski nacin, I bez priznavanja autorskih prava bih pripisao tome sto je Jugoslavija bila izvan svih normalnih medjunarodnih tokova I zakona. Koristio je Bregovic to dobro.

Previse je dobrih pjesama iz Bebekovog perioda da bih Bijelo Dugme crnio. I znam, nije Bregovic ni sve tekstove napisao, ali ne mogu mu poreci dar za upakivanje svega u prihvatljiv zvuk.

[Heidi]

Jos jedna jaka pjesma, pisao Arsen Dedic.

[Max]

[Max]

[Danny]

zbog Ladarica ..

[storm]

[Socrates]

Depresija od graha i kupusa je jedan od jacih stihova.

[Mehaning]

Sjećam se, dok sam bio u osnovnoj, a dugmiči su pjevali neku pjesmu sa refrenom: "bilo mi čejf, zar je tako nešto grijeh"...

Pošto niko nije razumjelo riječ "čejf", u društvu smo zaključili, da je to sigurno povezano sa sexom...

Još I danas neznam točno značenje te riječi...

[Socrates]

Ne bih se ni ja usudio da je prevodim, ali znam je upotrebljavati.

[Ommadawn]

Mislim da su moji prvi početci u rock muzici krenuli jako rano, zahvaljujući ocu koji je puštao ploče i tako me uspavljivao i umirivao.
Većina diskografije bila je Bijelo Dugme, srećom našao se i The Wall od Pink Floyda, te par singlica od Indexa, te se napravio neki balans.
Kasnije u ranim tinejdžerskim godinama, u izbjeglištvu u drugoj zemlji, pokušao sam sastaviti fragmente svog života, našavši se u dobu kada si emotivno najranjiviji. Krenuo sam ponovo s Bijelim Dugmetom, balansirajući s jedne strane Azrom te Nirvanom i Soundgardenom, približavši se sve više, gotovo galopirajuće, metalu.

U međuvremenu, stari je dobio prvi posao, kao automehaničar u jednom malom servisu, gdje se slušao radio i povremeno bi uz ručak znao reći “Danas na radiju, opet pjesma, ma Bijelo Dugme majke mi. Mazno im neko pjesmu...” Stari inače uživa u muzici ali je slabo zainteresovan oko izvođača, pogotovo stranih - njegova filozofija je “muzika je da se sluša, i da je kvalitetna a ko svira, pjeva ili piše je meni manje važno”.

Proći će mnoge godine, a ja kroz pop rock diskografiju bivše Juge, proučavajući je pomno. Usput, saznat ću da je mnogo toga bilo zapravo i ubleha, pa se i taj dio istražio - kad su plagijati u pitanju, svi asociraju na Bijelo Dugme, s punim pravom, ali ni ostali nisu gori.

Meni lično, asocijacija prvo ide na Argentovu “Dance of ages” koju je Brega pođonio, gotovo bezobrazno pa je nastala “Šta bi dao da si na mom mjestu”.

Pa šta onda reći o Bijelom Dugmetu?
Bend u kontekstu jednog vremena. Jugoslavija je trebala radnu snagu i dovela je sa sela. Trebalo je te ljude integrisati među građane, da se ne osjećaju odvojeni. S druge strane, imaju prve proteste 1968 gdje se studenti bune protiv države. A kad se studenti bune, to može biti opasno. Jer oni analiziraju. Da ih potpuno ugušiš, ne valja, jer je još opasnije. Zabraniti rock muziku nije bilo ni najpametnije, jer valja biti dobar i sa zapadom. Šta uraditi?
Napravi dobar rock bend, čiji će tekstovi biti prilagodljivi i domaćicama i filozofima. Pokušalo se sa Korni Grupom ali nije baš najbolje uspjelo jer se sam osnivač Kornelije Kovač htio (i na kraju uspio) okušati u progresivnom rocku, s kojim bi prodro i na Zapad. I tu je došao Bregović. Život ga je napravio iskusnim, proračunatim i snalažljivim. Znao je kako stići do nebesa. Kod njega se tu nije radilo o slučajnosti, kao što će kasnije biti sa Brenom ili Cecom.

I uspio je ubaciti i ovce, i pastire, i jesen, sa fantastičnim aranžmanima zahvaljujući sposobnim ljudima iz Jugotona.
Vlastima je odgovarala ta atmosfera, ograničeno taman onoliko koliko treba. Zamislite, prije smrti druga Tita nije bilo političkih i škakljivih pjesama Bijelog Dugmeta.

Pjevači- Bebek sa glasovnim kapacitetima i ogromnom harizmom.
Tifa - glasovni kapacitet čovjeka koji je rokenrol shvatio malo previše ozbiljno, što ga je spriječilo da napravi neku kvalitetnu karijeru, van okvira pastirskog rocka i Casio-rocka u pokušaju.

Alen - školski primjer bizarnosti. Taj nije valjao ni u Divljim Jagodama, deranjem i pokušavanjem da imitira svjetske zvijezde na šta ga je nagovorio narcisoidni Zele Lipovača.

Najbolji album - Bitanga i princeza. Doživjeti stotu je pokušavanje zadržati mladu publiku ali album je ipak ostao kvalietan.
Najgori
Kosovka djevojka, Pljuni i zapjevaj te Ćiribiribela su samo obilježili pad u svakom mogućem smislu, što je Brega i sam skontao te se posvetio jednom potpuno drugačijem žanru.

[laga-nini]

Sjećam se, dok sam bio u osnovnoj, a dugmiči su pjevali neku pjesmu sa refrenom: "bilo mi čejf, zar je tako nešto grijeh"...

Pošto niko nije razumjelo riječ "čejf", u društvu smo zaključili, da je to sigurno povezano sa sexom...

Još I danas neznam točno značenje te riječi...

..ćejf..doduse kod nas se kaze ćeif il u prevodu gust ako i to nije poznato onda zadovoljstvo..

[storm]

Omma odličan presjek, kroz priču

[laga-nini]

..brega je komercijalizira rok do njega se nije moglo zamislit da se od toga živi..dobar tekstopisac dobar pr i inteligencija..minus hrpetina hopa cupa pjesama koji bi se i THOMPSON postidio..a plagijati a ko ih nema..

[laga-nini]