Stvaralačka kriza u muzici

[storm]

Nešto razmišljam zadnje vrijeme...
Muzika je otišla pomalo u klinac.
Pogledate koncertnu ponudu, tko puni dvorane i stadione, koga se zove da festival uspije - headlineri su u pravilu bendovi i muzičari since 80'-90'...
A i oni šoraju opet u velikoj mjeri hitove upravo iz tog perioda...
Ove sam godine posjetio enormno puno koncerata, pogotovo u odnosu na godine prije
Vjerojatno malo i post covid trauma - uzasava te da nemres nikud ići
Pa sad letim na sve...
Ali htio sam reći... Novih bendova ima, no do qrca sve uglavnom.. U pravilu čujem snažan pečat nekih poznatih stvari i bendova, zamalo pa cover...
Danas nemaš novih gunsa, nirvani, peppersa i ostalih, da ne nabrajam... Šta I ima, uglavnom neka reciklaža...
Slušam nekad u autu s malcem techno... Fan je Tryma... Ok, dobro roka, i meni je dobar, ali semplovi i sekvence, pa čak i čitave obrade disko hitova s kraja 80ih, i 90 ih...
Naravno on to ne poznaje, malo je bio u šoku kad sam mu pokazao originale

Odeš na ove exyu... Let3, čorba, majke, jabuka pa čak i Siddharta... Set liste sadrže 90% komada iz rane faze svakog benda...
Mozda smo i konzumenti krivi...
Jedini bend koji želim, a još nisam vidio, je Mäneskin... A i oni će sjesti brzo.
U maju opet na iron maiden... Kupio sam i karte za metallicu 2024
I iz tog naslova smo možda mi krivi pomalo, jer ćemo otići još samo na poznate face...

[medvjed23]

Ja sam zapeo u devedesetim, koja godina tamo il vamo. Al to je prvenstveno odraz lijenosti da tražim novu muziku. Kad bih se zarovio u ono što se nasnimalo zadnjih godina, moguće je da bih pronašao ponešto dobro, šta znam...

Zadnji noviji uradak koji mi se svidio:


Doduše, ovo je sa albuma oko kojeg je pomogla jedna zvijezda devedesetih: Trent Reznor. Možda zato i valja

[radostan dan]

Kriza u koju ste upali rješava se slušanjem kvalitetnih gusala, mjesec dana intenzivno...

[mentalist]

Dobra tema
Sutra napišem elaborat

[storm]

Ja sam zapeo u devedesetim, koja godina tamo il vamo. Al to je prvenstveno odraz lijenosti da tražim novu muziku. Kad bih se zarovio u ono što se nasnimalo zadnjih godina, moguće je da bih pronašao ponešto dobro, šta znam...

Zadnji noviji uradak koji mi se svidio:


Doduše, ovo je sa albuma oko kojeg je pomogla jedna zvijezda devedesetih: Trent Reznor. Možda zato i valja

Glazbeno sam i ja nekako tu zapeo, 80te, 90te, ali opet i kad tražim, slabo je to..
Eto gledao Greta van Fleet u Firencama... Njaaah
A kao neki boom bi trebali biti... U principu furka na deep purple..
Muzičara i bendova vjerovatno nikad više, ali tko puni stadione?

[Russki]

au teme yebene

[storm]

au teme yebene

Pričaj... Ti znaš tematiku...

[Russki]

ma fakat ne znam šta bih ti rekao

ošlo sve u qrac bgm

[storm]

ma fakat ne znam šta bih ti rekao

ošlo sve u qrac bgm

To je i moje razmišljanje....

Inače ove godine, kad već pričamo, metaldays su u Velenju... To je 25km od mene...
Headlineri Paradise Lost, At The Gates, Kataklysm, Equilibrium, Tesseract, Abbath, Sólstafir, Marduk, Fit For An Autopsy, Bleed From Within, Archspire, Thundermother, Nervosa, Cobra The Impaler, Diablo Swing Orchestra, Noctem, Endseeker, Hippotraktor, and Here Comes The Kraken.

[Russki]

Paradise Lost ne razočara nikad, Marduk isto...Kataklysm nisam čuo 10 godina sigurno, a ovo ostalo..iskreno, nikad čuo

[storm]

Ja iskreno samo za paradise lost

[Russki]

ma nebitno

ne znam...ja sam tražio neku muziku i više sam prestao, ako naletim na nešto naletim...


i ja sam zapeo u prošlim godinama

[radostan dan]

niste vi zapeli u prošlim vremenima, nego ste naprotiv, zakoračili u novo vrijeme za koje nemate hitrinu, brzinu, skočnost, reflekse, živce, razumjevanje, itd, itd, iliti kraće rečeno - ostarili ste.
organizam šta je žvakao žvakao je, šta je samleo i provario - provario je...
dalje ne može, popunjeni su svi kapaciteti i i zasićeni svi senzori.
ostaje vam samo kao kod papkara - čisto preživanje i varenje onoga što ste "u se" natrpali nekad ranije.

to vam se rođaci moji zove - prve naznake starosti i korak bliže samopriznanju iste.

u to ime -

[medvjed23]

Ja sam zapeo u devedesetim, koja godina tamo il vamo. Al to je prvenstveno odraz lijenosti da tražim novu muziku. Kad bih se zarovio u ono što se nasnimalo zadnjih godina, moguće je da bih pronašao ponešto dobro, šta znam...

Zadnji noviji uradak koji mi se svidio:


Doduše, ovo je sa albuma oko kojeg je pomogla jedna zvijezda devedesetih: Trent Reznor. Možda zato i valja

Glazbeno sam i ja nekako tu zapeo, 80te, 90te, ali opet i kad tražim, slabo je to..
Eto gledao Greta van Fleet u Firencama... Njaaah
A kao neki boom bi trebali biti... U principu furka na deep purple..
Muzičara i bendova vjerovatno nikad više, ali tko puni stadione?

A stadione puni stadionski rok, muzika koja je i pravljena sa tom svrhom. Ona se razvijala kroz sedamdesete i osamdesete te, eto, i danas, izgleda, solidno služi svojoj svrsi. To je dobar biznis iz kojeg se ponekad, kao nusproizvod, izrodi neka dobra pjesma.

Devedesete su - a to mi kaže moj subjektivni dojam, oblikovan onim o čemu radosni piše - nešto drugo. Devedesetih se na muzičku scenu sa nebesa spustila kaplja magije. I fino se umiješala u jedan spoj melanholije i nihilizma, posut šakom bijesa. Iz svega toga, izrastao je jedan čudesno privlačan muzički senzibilitet, nešto što će se teško ponoviti. I najljepše ali i najtužnije u svemu tome: ljudi koji su nosili taj senzibilitet, njima to nije bila furka, oni su to živjeli. I oni su u tome umirali. Najbolji i vjerovatno svima poznat primjer je Kurt Cobain. Dobar dio života je proveo kao beskućnik, skrivajući se od studeni i kiše po bolničkim čekaonicama. Jurio je niz spiralu ovisnosti. Tonuo u alijenaciju. I onda, kad je stekao materijalne uslove da se izvuče iz mraka i približi normalnom životu, otišao uz pucanj. Tu priču svi znaju i svi pričaju, i mediji i raja. No meni je najsnažnija slika tog vremena nešto drugo: Trent Reznor, na bini, umazan blatom


Sve što je došlo poslije je zamagljeno i obesnaženo. Onim o čemu radosni piše

[storm]

Glazbeno sam i ja nekako tu zapeo, 80te, 90te, ali opet i kad tražim, slabo je to..
Eto gledao Greta van Fleet u Firencama... Njaaah
A kao neki boom bi trebali biti... U principu furka na deep purple..
Muzičara i bendova vjerovatno nikad više, ali tko puni stadione?

A stadione puni stadionski rok, muzika koja je i pravljena sa tom svrhom. Ona se razvijala kroz sedamdesete i osamdesete te, eto, i danas, izgleda, solidno služi svojoj svrsi. To je dobar biznis iz kojeg se ponekad, kao nusproizvod, izrodi neka dobra pjesma.

Devedesete su - a to mi kaže moj subjektivni dojam, oblikovan onim o čemu radosni piše - nešto drugo. Devedesetih se na muzičku scenu sa nebesa spustila kaplja magije. I fino se umiješala u jedan spoj melanholije i nihilizma, posut šakom bijesa. Iz svega toga, izrastao je jedan čudesno privlačan muzički senzibilitet, nešto što će se teško ponoviti. I najljepše ali i najtužnije u svemu tome: ljudi koji su nosili taj senzibilitet, njima to nije bila furka, oni su to živjeli. I oni su u tome umirali. Najbolji i vjerovatno svima poznat primjer je Kurt Cobain. Dobar dio života je proveo kao beskućnik, skrivajući se od studeni i kiše po bolničkim čekaonicama. Jurio je niz spiralu ovisnosti. Tonuo u alijenaciju. I onda, kad je stekao materijalne uslove da se izvuče iz mraka i približi normalnom životu, otišao uz pucanj. Tu priču svi znaju i svi pričaju, i mediji i raja. No meni je najsnažnija slika tog vremena nešto drugo: Trent Reznor, na bini, umazan blatom


Sve što je došlo poslije je zamagljeno i obesnaženo. Onim o čemu radosni piše

Pa baš to pitam...
Zašto nema novih stadionskih, nazovimo ih tako, rock bendova?
Zašto nema novih "Cobaina"?
A do 90ih su se redovito pojavljivali...
Nije u pitanju ni afirmacija...
Svi ti superstarovi su bljesnuli u godinu dvije..
Revimo metallica izdaje prvi album 1983, 85..86te već su top shit metala...znači jesi- ili nisi
Nirvana isto, prije njih gunsi...referiram se na najpoznatije, a mnogo su dublje 80te i 90te od njih samih, poput NIN koje si spomenuo

[storm]

niste vi zapeli u prošlim vremenima, nego ste naprotiv, zakoračili u novo vrijeme za koje nemate hitrinu, brzinu, skočnost, reflekse, živce, razumjevanje, itd, itd, iliti kraće rečeno - ostarili ste.
organizam šta je žvakao žvakao je, šta je samleo i provario - provario je...
dalje ne može, popunjeni su svi kapaciteti i i zasićeni svi senzori.
ostaje vam samo kao kod papkara - čisto preživanje i varenje onoga što ste "u se" natrpali nekad ranije.

to vam se rođaci moji zove - prve naznake starosti i korak bliže samopriznanju iste.

u to ime -

Ostarilo se svakako
I to mi je oke...
Ali i dalje tražim i istražujem, ne odbijam apriori samo zato jer je nešto novo.
Ja sam i na rave partyje išao u vrijeme istih, iako dugokos-metalac
I sad volim nešto pustiti...preko prodigy, chemical brothers...
I gledam tako i danas, da kažem široko...
Ali uz sav trud, loši rezultati...
Imam nekih mladaca oko sebe (lokalni bend) pa slično misle

[medvjed23]

Pa baš to pitam...
Zašto nema novih stadionskih, nazovimo ih tako, rock bendova?
Zašto nema novih "Cobaina"?
A do 90ih su se redovito pojavljivali...
Nije u pitanju ni afirmacija...
Svi ti superstarovi su bljesnuli u godinu dvije..
Revimo metallica izdaje prvi album 1983, 85..86te već su top shit metala...znači jesi- ili nisi
Nirvana isto, prije njih gunsi...referiram se na najpoznatije, a mnogo su dublje 80te i 90te od njih samih, poput NIN koje si spomenuo

Možda ipak, bar malim dijelom, jeste do mogućnosti afirmacije. Prije je puštanje na TV-u značilo nešto. Puste te, mnogo ljudi te čuje i imaš šansu da postaneš zvijezda. A danas... Imaš dva i po kanala po glavi stanovnika. Plus još toliko internet stranica. Plus još toliko radio stanica. I kad ti se pjesma zavrti na nekom od tih medija, čuće je... koliko... 5 ljudi?

Kako do slave kad su mediji tako omasovljeni? Svako može do svojih 5 minuta? Al kako ugrabiti pola sata ili sat? Ili vječnost?