BeHaR forum

Mislim da ćemo se svi složiti da nema čovjeka bez grijeha. Svako je, u manjoj ili većoj mjeri, sklon lošim postupcima. Takvi postupci mogu biti ostvareni uslijed nepažnje. No, to ćemo na ovoj temi zanemariti. Fokusiraćemo se na loše postupke koje ostvarujemo namjerno, svjesni da se radi o zlu. Jasno, možemo se i vjerovatno se hoćemo razići oko pojmova dobra i zla, ali to ne isključuje mogućnost pristojne i zanimljive rasprave...

Slijedi par pitanja za one koji dolutaju do teme. Svako je, naravno, slobodan odabrati pitanja na koja će odgovoriti, pitanja koja će zanemariti, te se osvrnuti na postove drugih učesnika, sve u skladu sa pravilima foruma.

Postoji li nešto što smatraš lošim, ali to nešto svejedno radiš, namjerno? Ako da, šta je to? Ako je takvih stvari više, koju bi izdvojio/la kao najgoru? Grize li te savjest zbog tog zla koje biraš? Kako gledaš na grijehove koje biraju drugi ljudi? Prigovoriš li im ponekad? Kritikuješ li ih iza njihovih leđa?

Ja kao svoj najveći birani grijeh vidim to što jedem meso. Time doprinosim ubijanju životinja, bića koja, slično ljudima, mogu osjećati bol, mogu patiti i žele živjeti. Prema nekim ljudima jesam postupao loše, ponekad čak i namjerno, ali nikad nijednog čovjeka nisam ubio, nisam prišao ni blizu tome. Zbog zla koje sam odabrao me ne grize savjest. Ne gubim san zbog toga. Ali, moralisanje sam sveo na malu mjeru. Primjera radi, ako vidim da je neko na ulicu, mimo kante za smeće, bacio papirić, možda ću i poželjeti to osuditi, al ubrzo ću pomisliti: šuti ti, mesojedu, nijedne; nisi u poziciji da morališeš i bolje ti je da meteš ispred svog praga...

Hmm, nije isto ako to što smatraš grijehom je u biti lična moralna dilema koja boli samo tebe - i kada svjesno radiš nešto što će zaboliti ili naškoditi drugoj osobi...
U prvom slučaju, svako ima pravo da radi po vlastitoj želji... Ne bih nikome nepozvana držala pridike...
U drugom, paaaa, sloboda jednoga završava tamo gdje počinje pravo druge osobe...

Naravno da svi imamo svoje grijehe, mane (definicija se razlikuje od osobe do osobe)...
Zna me gristi savjest, pogotovo ako sam svjesno napravila glupost, ali treba naučiti u životu oprostiti, i sebi i drugima...

Mogu se, barem u dobrom dijelu, složiti. Moj moralni sistem je utemeljen na tezi da je svako slobodan činiti sve ono čime ne ugrožava druga bića.

Trudim se da ne budem niciji razlog za tugu, lose raspolozenje i td. Naravno, ljudi smo, omakne se svakome nekad nesto... pa tako izgovorimo koju viska i sl.

Ono sto samom sebi najvise zamjeram je duhan. Ali jbg, svaki cejf je skup. Bez obzira da li se placa novcem, zdravljem ili necim trecim.

ono zbog čega se ja najviše preispitujem je odgoj i obrazovanje djece. tu osjećam veliku odgovornost. u danima kada smandrljam čas ili kada svjesno, iz bilo kojeg razloga, nekom djetetu ne pružim adekvatnu pomoć, odgovor, razumijevanje, podršku, vatevr, a mogla sam, osjećam se loše.

velikim grijehom ljudi jednih prema drugima smatram bavljenje tuđim postupcima i životima.
i sama sam znala prokomentarisati, učestvovati u ogovaranju. nikada u mjeri da nekome moje riječi zaista nanesu veću bol, ili da dalje prenosim..ali, bila sam prisutna i uzela učešće.
smetalo mi je to mnogo. baš bih se osjećala loše.
takođe, kada bi do mene došle informacije koje je neko, isto tako, tamo negdje, razglabao o meni, samo bi mi potvrdilo odvratnost takvog postupka. i, mislim da sam na dobrom putu da to potpuno kod sebe eliminišem.

mada, i dalje znam prigovoriti drugima..za mnoge stvari, ali se trudim da smanjim..
bavljenje samom sobom mi je u fokusu.

lejlamo je napisao/la: ↑06 okt 2020, 21:20

velikim grijehom ljudi jednih prema drugima smatram bavljenje tuđim postupcima i životima.
i sama sam znala prokomentarisati, učestvovati u ogovaranju. nikada u mjeri da nekome moje riječi zaista nanesu veću bol, ili da dalje prenosim..ali, bila sam prisutna i uzela učešće.
smetalo mi je to mnogo. baš bih se osjećala loše.
takođe, kada bi do mene došle informacije koje je neko, isto tako, tamo negdje, razglabao o meni, samo bi mi potvrdilo odvratnost takvog postupka. i, mislim da sam na dobrom putu da to potpuno kod sebe eliminišem.

mada, i dalje znam prigovoriti drugima..za mnoge stvari, ali se trudim da smanjim..
bavljenje samom sobom mi je u fokusu.

Ovo si dobro rekla. Potpisujem.

I sama krenem tako s tim glupostima, nekad iziritirana postupcima druge strane, a nekad iz dokonosti...Bude mi krivo. Ali ne prestajem, svjesna koliko je to ruzno..

Sarajka je napisao/la: ↑06 okt 2020, 22:05

lejlamo je napisao/la: ↑06 okt 2020, 21:20

velikim grijehom ljudi jednih prema drugima smatram bavljenje tuđim postupcima i životima.
i sama sam znala prokomentarisati, učestvovati u ogovaranju. nikada u mjeri da nekome moje riječi zaista nanesu veću bol, ili da dalje prenosim..ali, bila sam prisutna i uzela učešće.
smetalo mi je to mnogo. baš bih se osjećala loše.
takođe, kada bi do mene došle informacije koje je neko, isto tako, tamo negdje, razglabao o meni, samo bi mi potvrdilo odvratnost takvog postupka. i, mislim da sam na dobrom putu da to potpuno kod sebe eliminišem.

mada, i dalje znam prigovoriti drugima..za mnoge stvari, ali se trudim da smanjim..
bavljenje samom sobom mi je u fokusu.

Ovo si dobro rekla. Potpisujem.

I sama krenem tako s tim glupostima, nekad iziritirana postupcima druge strane, a nekad iz dokonosti...Bude mi krivo. Ali ne prestajem, svjesna koliko je to ruzno..

A moj grijeh je sto se vrlo malo bavim tudjim zivotima. Premalo. Tako mi promakne mnogo toga. Ni to nije bas dobro.

Da obijam banke

Kako je jedenje mesa grijeh?

lejlamo je napisao/la: ↑06 okt 2020, 21:20 ono zbog čega se ja najviše preispitujem je odgoj i obrazovanje djece. tu osjećam veliku odgovornost. u danima kada smandrljam čas ili kada svjesno, iz bilo kojeg razloga, nekom djetetu ne pružim adekvatnu pomoć, odgovor, razumijevanje, podršku, vatevr, a mogla sam, osjećam se loše.

velikim grijehom ljudi jednih prema drugima smatram bavljenje tuđim postupcima i životima.
i sama sam znala prokomentarisati, učestvovati u ogovaranju. nikada u mjeri da nekome moje riječi zaista nanesu veću bol, ili da dalje prenosim..ali, bila sam prisutna i uzela učešće.
smetalo mi je to mnogo. baš bih se osjećala loše.
takođe, kada bi do mene došle informacije koje je neko, isto tako, tamo negdje, razglabao o meni, samo bi mi potvrdilo odvratnost takvog postupka. i, mislim da sam na dobrom putu da to potpuno kod sebe eliminišem.

mada, i dalje znam prigovoriti drugima..za mnoge stvari, ali se trudim da smanjim..
bavljenje samom sobom mi je u fokusu.

Da. Ako je objekat polemike 'treće lice jednine', iznošenje mana o nekome je u tom momentu odsutan (i nije u prilici da se 'odbrani' i iznese svoju stranu priče), onda je takav razgovor sam sebi svrha bez ikakve koristi ali i sa potencijalno štetnim posljedicama po čast i ugled te osobe. Bavljenje tuđim životima na takav način (trač, ogovaranje...) su, dakle, vođeni lošom namjerom.

Ispoljavanje dobre namjere bi bilo da se direktno obratiš toj osobi i na blag, prijatan način joj pokusaš skrenuti pažnju na to.

Treba ovdje naglasiti razliku između beskorisnog ogovaranja (priča o nekim sitnim glupostima i mana koje nerijetko posjeduju i sami 'ogovaratelji') i upozorenja na realnu opasnost. Npr. ti posjeduješ prodavnicu i hoćeš da zaposliš čovjeka koji je prethodno pokrao nekoliko prethodnih vlasnika prodavnica za koje je radio. Ali ti ne znaš za to.

I ako ti ja (koji znam za to) skrenem pažnju i upozorim te na njega, to već nije beskorisno ogovaranje s ciljem da se naruši njegova čast i ugled (jer njega boli briga, on se čak i ponosi time...) već dobronamjerno upozorenje s ciljem da izbjegneš moguću štetu. Takav postupak je čak i poželjan.

Što se tiče jedenja mesa, moj stav je da to nije nikakav prestup. Međutim, ne bih želio da pokrečem suvišnu raspravu o tome, pa da se ova fina tema odvede u pogrešnom pravcu, te u konačnici pokvari i 'zagadi'.

Poštujem svačiji stav, pa tako i autora ove teme.

moj grijeh je što sam previše dobar

šalim se
uglavnom , isto ovo što je i @lejlamo napisala

Duhan. Nedostatak strpljenja u dosta stvari. Prvo svjesno radim. Drugoga se jednostavno ne mogu rijesiti, ma koliko pokusavao.

Duhan nije grijeh. Više je...

Vec sam pisala na bf o tome, da sam licemjer u odnosu konzumacija mesa I ljubav prema zivotinjama.

Ja.mislim da ja griješim svjesno najviše prema.sebi samoj. Nekad radi toga budem malodusna i osjećam se loše ali bolje ha nego neko drugi. Naravno ovdje govorim o svjesnom grijehu.

Sto sam previse povučen u sebe.

To nije grijeh. Mozda je mana.

Grijeh, generalno govoreci, povrijedjuje nekog drugog i neduznog?