Tema je inspirirana istoimenim filmom Ingmara Bergmana iz 1966, koji sam odgledao 10-15 puta u zadnjih devet mjeseci. Iako sam ga gledao nekoliko puta prije toga, tek u ovim korona okolnostima me je potpuno razoruzao (najprije od opreza, rekao bih) i obuzeo. Nerijetko okarakterisan kao jedan od najboljih filmova svih vremena, film je postao i "popriste" kritickih tumacenja, od ocjena da je nemoguc za bilo kakvu analizu do tvrdnji da je sve u filmu kristalno jasno. Naravno, ima i onih, cak i uglednih, kriticara koji su film proglasili najpretencioznijim filmom svih vremena i, koliko se sjecam, negledljivim smecem. Licno, ne bih se usudio tumaciti ga (barem ne eksplicitno), jer, kako sam Bergman rece, film treba osjetiti, a ne razumjeti ga i tumaciti.
Usput bih dodao da je i tumacenje filmova samo dio jedne persone, koja mi se veceras bas i ne igra.
U grckom pozoristu, rijec persona je oznacavala ulogu, obicno pod maskom. Carl Jung je napisao "teoriju persone", koju je definirao kao vanjski identitet, potpuno odvojen od duse. Specificnosti ovog identiteta zavise od niza faktora, a uslovljene su, djelimicno, i percepcijom "publike", tj. ljudi pred kojima tu personu "igramo".
Covjek igra niz persona (mnozina), iz dana u dan u svom zivotu. Nekad su razlike izmedju tih persona manje primjetne. Roditelj, recimo, prema jednom djetetu moze zauzeti prevashodno ulogu zastitnika, a prema drugom prevashodno ulogu vaspitaca.
Nekad su razlike izmedju razlicitih persona koje predstavljamo svijetu drasticne. Uloga koju igramo na poslu je drasticno drugacija od uloge koju igramo kad izadjemo sa prijateljima na pivo ili uloge koju igramo kao suprug ili supruga.
Jeste li svjesni razlicitih uloga koje igrate u zivotu? Da li ih ikad odvojeno analizirate? Da li vam lako pada to mijenjanje uloga, ili vam je naporno?
Mozete li uociti karakteristike vasih razlicitih persona? Jeste li zadovoljni sa svim aspektima? Sta vam vase razlicite persone govore o "publici" zbog kojih ih, djelimicno, zauzimate?
Imate li internet personu? Imate li forumsku personu? Ovo je retoricko pitanje, naravno da ih svi imamo. Zasto bas te persone? Zbog sebe, publike, ili treceg razloga?
I, sta cemo, pobogu, sa Jungovom tvrdnjom da je persona odvojena od duse?
Da li mislite da koliko god bilo koja nasa persona sluzi da otkrijemo nesto o sebi, toliko sluzi i da sakrijemo nesto drugo? Sta je dominantnije? Ili, recimo, sta je od ovoga dvoga prioritet u svakoj personi koju igrate?
Pricajte o svim vasim personama.
ne znam koliko sam uspjela iskazati svoje viđenje, dotakla sam se više segmenata, ali ako bude još razgovora na temu, uključit ću se...
