Davne 1993 sjedeci tako na konacno sigurnoj teritoriji (citaj izbjeglicki smjestaj u Svedskoj), gledali smo TV, kada su na jednom prikazali reportazni dokumentarac o djecijim domovima u Rumuniji. Nismo tada znali ni beknuti svedskog jezika, ja sam tek malo engleskog (onaj ko kaze da je SFRJ-skola bila super, ubit cu ga argumentima al nebitno sad) nabadao ali dovoljno osnovno da znam.
Slike su bile stravicne - uslovi toliko katastrofalni da je stari prokomentarisao "pa ovo je gore nego kod nas sad u ratu, jbt!!". Pricamo o djeci koja su vezana spagom za krevete, uneredjena i prepustena sama sebi. Djecak koji jede komad suhog kruha kao da je najljepsa cokolada mi se urezao duboko u sjecanje. Mama je sjedila i plakala a mi ostali zaprepasteno gledali. Uglavnom jedan ogroman pakao.
Sjetih se nase tadasnje komsinice, Rumunke koja je imala dijete od tad nekih 10-ak godina koje se jedva kretalo i komuniciralo samo uz pomoc krikova, koji bi nekada bili stravicni. S vremena na vrijeme bi je posjecivao jedan muskarac, odjeven kao da je izasao iz americke sapunice s kraja sedamdesetih, vozeci se u starom svijetlozelenom Opelu Rekordu iz 1975-e. Uvijek bi donosio cegere pune namirnica. Neko je govorio da joj je to brat, neko drugi da joj je rodjak, neko da joj je ljubavnik.... nebitno. Tad mi je sasvim jasno bilo zasto je i ona napustila Rumuniju i trazila azil, a nepoznavanje nekog zajednickog jezika se svelo na samo "Cao" u znak pozdrava i njeno "Romania katastrof, Romania katastrof!" htijuci valjda da nam kaze da ni ona, bas kao ni mi, nije pobjegla od vruceg kolaca.
Elem, tih godina smo cesto gledali reportaze iz istocne Europe koja se nalazila u postkomunistickom haosu i tranzicijskoj ekonomiji i ljudima koji nalazili sve moguce nacine da prezive, od kojih bi neke neke nerijetko zavrsavale katastrofom. Iz Rumunije su se one bavile uglavnom djecom koja su bila prepustena samoj sebi, da li u domovima ili na ulici. A bilo ih je masa.
Naime, za vrijeme vladavine diktatora Ceausescua, isti je podsticao stanovnistvo na rast nataliteta, gotovo ih primorao da imaju djecu, tim sto je zabranio bilo kakav oblik prevencije, kontracepcije i abortusa a kao rezultat se pojavili abortusi na crno, nerijetko sa smrtnim ishodom. Cak su obecavali i automobil (rumunski Aro 10) majci koja bi rodila deseto dijete ali to se takodjer rijetko ispunjavalo. Nije ga interesovalo cime ce se ta djeca hraniti i kako uzgajati, jer on je imao viziju da ce oni u tome biti najbolji, ne u Europi, nego u svijetu. Ta megalomanija je zavrsila smrtnim ishodom po njega i njegovu zloglasnu suprugu Elenu ali posljedice su ostale.
Sjedeci jutros za kafom, nadjoh ovaj clanak, bas o tim famoznim domovima (kucom uzasa) i posljedicama koje su nastale nakon sto su djeca-sticenici bili liseni svake moguce paznje osim one najosnovnije - da su nahranjena (a i to jedva).
Postoji navodno povezanost izmedju autizma i lisavanja psihosocijalnog kontakta i stimulacije mozga tokom najranijeg doba.
Clanak vrijedan citanja pa izvolite iznijeti i vase misljenje
https://www.spectrumnews.org/opinion/vi ... ns-autism/
1
2
Žao mi je. Tvoja mama i ljekar su mislili najbolje. Zbilja je Lošinj tkz Dušna banja. I ima posebnu klimu, čisto more i tu okolinu obraslu borovima i crnogoričnim drvećem.
1