Šta je asertivno ponašanje?
Postano: 01 okt 2021, 09:50
Asertivnost je oblik ponašanja koji podrazumijeva slobodno izražavanje svog mišljenja, osjećanja i uverenja ali na način koji je socijalno adekvatan i ne ugrožava prava i vrijednost drugih.
Asertivan oblik ponašanja počiva na filozofiji po kojoj su ljudi jednaki po vrijednosti i ljudskim pravima, ali se također razlikuju po mišljenju radi nivoa obrazovanja, socijalnog i ekonomskog statusa, pola, rase, nacionalnosti, fizičkog izgleda…Sve su ovo različitosti koje su faktori koji utiču na kvalitet života, ali ne utiču na vrijednost ljudi i njihova prava.
Od samog rođenja, svako ima ista prava na život, mišljenje, zdravlje, vrijednosti, uspjeh, samostalnost. Istovremeno, imamo pravo da se ne dopadnemo uvijek svima, imamo pravo na to da budemo autonomne ličnosti, kao i što imamo pravo na neuspjeh i na to da pogriješimo, ali samim time smo i odgovorni za svoje odluke i djela.
Primjer asertivnog ponašanja:
Osoba koja se ponaša asertivno, nalazi se u restoranu gdje čeka jelo koje je naručila. Konobar joj donosi jelo, ali biva previše pečeno, pa će asertivna osoba na ljubazan način zamoliti konobara da joj donese drugo jelo, uz kratko pojašnjenje kako je jelo koje joj je donio prepečeno. Na primjer: „Ovo je jelo je prepečeno, molim vas da mi donesete drugu.“
Asertivno ponašanje podrazumijeva pristup situaciji iz životne pozicije: „JA VRIJEDIM, TI VRIJEDIŠ“, gdje je kritika na određene postupke usmjerena na drugoga, ali bez želje da se drugi degradira i kazni.
Zašto se ne ponašamo asertivno?
Najčešće su u pitanju dva razloga:
Prvi razlog je taj što živimo u uvjerenju kako nismo dovoljno vrijedni da bismo se zalagali za sebe. Sebe podcjenjujemo, zaboravljajući na jednaku vrijednost i prava koja svi imamo. Ovakva uvjerenja su osnov za to da mislimo da je kulturno ponašanje, tačnije ljubaznost – odricanje od svojih gore navedenih prava. Komunikološka poruka ovakvog stava je: „Tvoje mišljenje je važnije od mog mišljenja“, „Tvoje želje su mnogo važnije od mojih“, „Moja osjećanja nisu važna, važno je samo kako se ti osjećaš“.
Pasivno ponašanje, životna pozicija: „Ja ne vrijedim, Ti vrijediš“.
Situacija: „Osoba koja je u restoranu dobila prepečeno jelo, neće ni na koji način izraziti nezadovoljstvo, već će jelo pojesti uz gunđanje i na kraju će otići kući nezadovoljna“.
Drugi razlog je taj što seebe precjenjujemo, tačnije imamo grandioznu sliku o sebi i doživljaj da smo „veći“ i imamo više prava i vrijednost od drugih..Komunikološka poruka ovakvog ponašanja je: „Moje mišljenje je važnije od tvog, tvoje je da slušaš“, „Samo moje želje su važne, tvoje nisu“, „Moje osjećanja su važnija od tvojih“.
Agresivno ponašanje, životna pozicija: „Ja vrijedim, Ti ne vrijediš“.
Situacija: „Osoba koja je dobila prepečeno jelo, uz uvrede i pretjerivanje (čak i prijetnje) će konobaru narediti da donese drugo jelo“.
ikm.ba
Asertivan oblik ponašanja počiva na filozofiji po kojoj su ljudi jednaki po vrijednosti i ljudskim pravima, ali se također razlikuju po mišljenju radi nivoa obrazovanja, socijalnog i ekonomskog statusa, pola, rase, nacionalnosti, fizičkog izgleda…Sve su ovo različitosti koje su faktori koji utiču na kvalitet života, ali ne utiču na vrijednost ljudi i njihova prava.
Od samog rođenja, svako ima ista prava na život, mišljenje, zdravlje, vrijednosti, uspjeh, samostalnost. Istovremeno, imamo pravo da se ne dopadnemo uvijek svima, imamo pravo na to da budemo autonomne ličnosti, kao i što imamo pravo na neuspjeh i na to da pogriješimo, ali samim time smo i odgovorni za svoje odluke i djela.
Primjer asertivnog ponašanja:
Osoba koja se ponaša asertivno, nalazi se u restoranu gdje čeka jelo koje je naručila. Konobar joj donosi jelo, ali biva previše pečeno, pa će asertivna osoba na ljubazan način zamoliti konobara da joj donese drugo jelo, uz kratko pojašnjenje kako je jelo koje joj je donio prepečeno. Na primjer: „Ovo je jelo je prepečeno, molim vas da mi donesete drugu.“
Asertivno ponašanje podrazumijeva pristup situaciji iz životne pozicije: „JA VRIJEDIM, TI VRIJEDIŠ“, gdje je kritika na određene postupke usmjerena na drugoga, ali bez želje da se drugi degradira i kazni.
Zašto se ne ponašamo asertivno?
Najčešće su u pitanju dva razloga:
Prvi razlog je taj što živimo u uvjerenju kako nismo dovoljno vrijedni da bismo se zalagali za sebe. Sebe podcjenjujemo, zaboravljajući na jednaku vrijednost i prava koja svi imamo. Ovakva uvjerenja su osnov za to da mislimo da je kulturno ponašanje, tačnije ljubaznost – odricanje od svojih gore navedenih prava. Komunikološka poruka ovakvog stava je: „Tvoje mišljenje je važnije od mog mišljenja“, „Tvoje želje su mnogo važnije od mojih“, „Moja osjećanja nisu važna, važno je samo kako se ti osjećaš“.
Pasivno ponašanje, životna pozicija: „Ja ne vrijedim, Ti vrijediš“.
Situacija: „Osoba koja je u restoranu dobila prepečeno jelo, neće ni na koji način izraziti nezadovoljstvo, već će jelo pojesti uz gunđanje i na kraju će otići kući nezadovoljna“.
Drugi razlog je taj što seebe precjenjujemo, tačnije imamo grandioznu sliku o sebi i doživljaj da smo „veći“ i imamo više prava i vrijednost od drugih..Komunikološka poruka ovakvog ponašanja je: „Moje mišljenje je važnije od tvog, tvoje je da slušaš“, „Samo moje želje su važne, tvoje nisu“, „Moje osjećanja su važnija od tvojih“.
Agresivno ponašanje, životna pozicija: „Ja vrijedim, Ti ne vrijediš“.
Situacija: „Osoba koja je dobila prepečeno jelo, uz uvrede i pretjerivanje (čak i prijetnje) će konobaru narediti da donese drugo jelo“.
ikm.ba
ponašanja i vrijednosti je normalna pojava 
