Mozak u srcu
Postano: 19 okt 2021, 08:59
Danas je uvriježeno mišljenje da je srce mišić čija je jedina funkcija pumpanje krvi kroz tijelo. Promatrajući srce s biološke strane, to je izrazito snažan mišić koji može “raditi” i više od sto godina.
Za mnoge, srce ima i drugu, mnogo važniju i dublju funkciju. Često se za nekoga kaže da je srčan ili da slijedi svoje srce, kao i da se samo srcem dobro vidi. Ove i slične izreke postoje u svim jezicima, kod svih naroda, u svim vremenima, svim kulturama i civilizacijama. S tog aspekta, o srcu su govorili Grci, Rimljani, Egipćani, Kinezi i mnogi drugi. Svi su oni dijelili jedno zajedničko vjerovanje prema kojemu je srce izvor unutarnjeg vodstva, pogotovo u trenucima važnih odluka. Smatrali su da je srce sposobno utjecati i usmjeravati emocije, odluke, nastojanja…
Čini se da najnovija znanstvena istraživanja potvrđuju tisućljetnu mudrost. Otkriveno je da je srce, govoreći modernom terminologijom, informacijsko-procesni centar koji šalje signale u mozak i u ostale dijelove tijela.
Srce ima složen nervni sustav koji se naziva srčani mozak. Taj mozak u srcu “obraća“ se mozgu u glavi, kao da stvara snažno elektromagnetsko polje od naših emocija. Srčani mozak ima oko 40 000 nervnih stanica koje su identične onima u mozgu. Funkcioniraju neovisno od glave i mogu pamtiti, osjećati pa i misliti. Otkriveno je da stanični signali, nazvani senzorni neuriti, češće putuju iz mozga srca u glavu negoli obratno. Drugim riječima, srce je aktivnije od glave. Potaknuti ovim rezultatima, znanstvenici su otišli korak dalje te su mjereći vrstu signala koji struje iz srca u mozak, došli do otkrića da kvaliteta osjećaja određuje i vrstu signala.
Osjećaji tjeskobe, iritacije, frustracije, bijesa te straha i stresa stvaraju kaotične i nepravilne signale. Takvi signali u mozgu aktiviraju hormone adrenalina i kortizola, što je prirodna reakcija tijela na opasnost. To je signal da treba bježati ili se boriti. U takvom stanju tijelo reagira reduciranjem aktivnosti imunološkog sustava, pa je tada organizam podložniji bolestima. Sličan mehanizam prisutan je u situaciji kada nas napada divlja zvijer; tada nam nije potreban snažan imunološki sustav da nas zaštiti od virusa, nego se sva energija koncentrira na bijeg.
Nasuprot tome, pozitivne emocije stvaraju jednolične, pravilne signale koji tijelo dovode u stanje u kojem ono funkcionira smireno i ujednačeno. Ovo stanje se naziva koherencija (lat. cohaerentia, veza, povezanost) i omogućuje bolje korištenje mentalnih i emocionalnih potencijala, kao i povećanu učinkovitost i sinkronizaciju u funkcioniranju fiziološkog sustava.
Ova istraživanja nam ponovo otkrivaju da su ljudski potencijali daleko veći od onih koje danas koristimo. Naša fiziološka građa je “mreža” koja, ako je dobro vođena, omogućuje povezivanje sa samim sobom, s drugim ljudima i s cjelokupnim živim svijetom u jednu integriranu cjelinu. Izgleda da najnovija istraživanja time potvrđuju naše davne slutnje – da su srce i mozak združeni i da komuniciraju, a ono o čemu komuniciraju, ovisi o nama.
Autor: Željko Glodić
Za mnoge, srce ima i drugu, mnogo važniju i dublju funkciju. Često se za nekoga kaže da je srčan ili da slijedi svoje srce, kao i da se samo srcem dobro vidi. Ove i slične izreke postoje u svim jezicima, kod svih naroda, u svim vremenima, svim kulturama i civilizacijama. S tog aspekta, o srcu su govorili Grci, Rimljani, Egipćani, Kinezi i mnogi drugi. Svi su oni dijelili jedno zajedničko vjerovanje prema kojemu je srce izvor unutarnjeg vodstva, pogotovo u trenucima važnih odluka. Smatrali su da je srce sposobno utjecati i usmjeravati emocije, odluke, nastojanja…
Čini se da najnovija znanstvena istraživanja potvrđuju tisućljetnu mudrost. Otkriveno je da je srce, govoreći modernom terminologijom, informacijsko-procesni centar koji šalje signale u mozak i u ostale dijelove tijela.
Srce ima složen nervni sustav koji se naziva srčani mozak. Taj mozak u srcu “obraća“ se mozgu u glavi, kao da stvara snažno elektromagnetsko polje od naših emocija. Srčani mozak ima oko 40 000 nervnih stanica koje su identične onima u mozgu. Funkcioniraju neovisno od glave i mogu pamtiti, osjećati pa i misliti. Otkriveno je da stanični signali, nazvani senzorni neuriti, češće putuju iz mozga srca u glavu negoli obratno. Drugim riječima, srce je aktivnije od glave. Potaknuti ovim rezultatima, znanstvenici su otišli korak dalje te su mjereći vrstu signala koji struje iz srca u mozak, došli do otkrića da kvaliteta osjećaja određuje i vrstu signala.
Osjećaji tjeskobe, iritacije, frustracije, bijesa te straha i stresa stvaraju kaotične i nepravilne signale. Takvi signali u mozgu aktiviraju hormone adrenalina i kortizola, što je prirodna reakcija tijela na opasnost. To je signal da treba bježati ili se boriti. U takvom stanju tijelo reagira reduciranjem aktivnosti imunološkog sustava, pa je tada organizam podložniji bolestima. Sličan mehanizam prisutan je u situaciji kada nas napada divlja zvijer; tada nam nije potreban snažan imunološki sustav da nas zaštiti od virusa, nego se sva energija koncentrira na bijeg.
Nasuprot tome, pozitivne emocije stvaraju jednolične, pravilne signale koji tijelo dovode u stanje u kojem ono funkcionira smireno i ujednačeno. Ovo stanje se naziva koherencija (lat. cohaerentia, veza, povezanost) i omogućuje bolje korištenje mentalnih i emocionalnih potencijala, kao i povećanu učinkovitost i sinkronizaciju u funkcioniranju fiziološkog sustava.
Ova istraživanja nam ponovo otkrivaju da su ljudski potencijali daleko veći od onih koje danas koristimo. Naša fiziološka građa je “mreža” koja, ako je dobro vođena, omogućuje povezivanje sa samim sobom, s drugim ljudima i s cjelokupnim živim svijetom u jednu integriranu cjelinu. Izgleda da najnovija istraživanja time potvrđuju naše davne slutnje – da su srce i mozak združeni i da komuniciraju, a ono o čemu komuniciraju, ovisi o nama.
Autor: Željko Glodić
