Psihologija i problemi sa njom

[Socrates]

Ima stotine i stotine ovakvih slučajeva. Ovaj je najironičniji.

https://www.google.com/amp/s/www.psycho ... raud%3famp

[Atomic]

Teske teme,odoh kafu,pozz

[Socrates]

Što je teška?

Zanimljivo vrijeme dolazi za psihologiju. Moraće mnoge stvari ispočetka.

U Americi su organizirali i društvo psihologa koje će nadgledati reformu.

[Iskra]

A gdje sam ja rekao da neko negira psihologiju?

Rekao sam da je većina što su dosad uradili na tom polju pseudonauka i proizvoljna konstrukcija pojmova.

Ako počnem nabrajati pojmove koje su izmislili ni iz čega neću završiti do sutra.

Dakle, nauka nije. Barem dosad nije bila. U većini slučajeva, gledali su da istraživanjima potvrde unaprijed formirane zaključke. A nauka se time ne bavi. To je čak direktna suprotnost nauke.

Ako nije nauka sta je?

[Socrates]

A gdje sam ja rekao da neko negira psihologiju?

Rekao sam da je većina što su dosad uradili na tom polju pseudonauka i proizvoljna konstrukcija pojmova.

Ako počnem nabrajati pojmove koje su izmislili ni iz čega neću završiti do sutra.

Dakle, nauka nije. Barem dosad nije bila. U većini slučajeva, gledali su da istraživanjima potvrde unaprijed formirane zaključke. A nauka se time ne bavi. To je čak direktna suprotnost nauke.

Ako nije nauka sta je?

Pa najveći mislilac po pitanju filozofskog definiranja nauke Popper je rekao. To je pseudonauka. Ni kao takva nije beskorisna.

I astrologija je pseudonauka. Ni ona nije beskorisna. Neka biološka istraživanja oko raka su klasificirana kao pseudonauka. Itd.

Problem određivanja nečega kao nauke je ozbiljan intelektualni problem. Psihologija je uvijek imala problem sa ovim. Uvijek je i smatrana "mekom" naukom. Stručnjaci iz "tvrdih" nauka su uvijek imali problema sa naučnim statusom psihologije.

Nakon ovoga, može se desiti i da reformiraju sami sebe, i zaista steknu status nauke. Do njih je.

[Iskra]

Ako nije nauka sta je?

Pa najveći mislilac po pitanju filozofskog definiranja nauke Popper je rekao. To je pseudonauka. Ni kao takva nije beskorisna.

I astrologija je pseudonauka. Ni ona nije beskorisna. Neka biološka istraživanja oko raka su klasificirana kao pseudonauka. Itd.

Problem određivanja nečega kao nauke je ozbiljan intelektualni problem. Psihologija je uvijek imala problem sa ovim. Uvijek je i smatrana "mekom" naukom. Stručnjaci iz "tvrdih" nauka su uvijek imali problema sa naučnim statusom psihologije.

Nakon ovoga, može se desiti i da reformiraju sami sebe, i zaista steknu status nauke. Do njih je.

Psihologija je Socratese priznata kao nauka 1980 godine.
Poznata je izreka da je psihologija mlada nauka sa dugom prošlošću.
Reformirati neku nauku , znqci unaprijediti je, svaka nauka se unaprijedjuje novim saznanjima, to se zove napredak.
Takodjer se napredovanje i odbacivanje starih saznanja, njihovo pobijanje unutar iste, ne moze biti razlog da neki filozof nakaci epitet pseudonauka.
Da ne ulazimo sada u karakteristike pseudonauke, bilo bi neozbiljno porediti ih sa karakteristikama psihologije.

[Socrates]

Ja sam naveo dovoljno razloga zašto je psihologija u "krizi identiteta".

To nije moje lično mišljenje, nego su čak i sami psiholozi radikalno podijeljeni po tom pitanju. "Kriza replikacije rezultata" i laganje u vezi bilo kojeg psihološkog istraživanja je samo vrh sante leda, ali je stavila čitavu psihologiju u fokus kao nikad prije.

Medvjeđu uslugu psihologiji je napravio Freud, koji je, istina, bio ubjedljiv pisac, ali, u osnovi, šarlatan koji ničim nije mogao dokazati skoro nijednu svoju tvrdnju. Ko je čitao dovoljno o njemu, pa čak i njega samog kada piše o sebi, jasno mu je sve. Jedno je iznijeti neku teoriju u bilo kojoj sferi ljudskog interesa, ali, sasvim drugo je tvrditi da je to naučna teorija. I zbog toga je Freud učinio medvjeđu uslugu psihologiji.

Nažalost, među ljudima koji manje prate razvoj psihologije, Freud je i dalje autoritet. Tako da danas, između ostalog, imamo milione internet Freudova. Među samim psiholozima, rijetko koji ozbiljan psiholog će se danas pozivati na Freuda. Ako to uradi, onda ne može više ni u šali tvrditi da je naučnik.

I zbog tog Freudovskog pristupa sveobuhvatne teorije ljudske podsvijesti, koju niti možeš dokazati niti možeš zamisliti eksperiment kojim bi je pobio, psihologija je morala doći u krizu, kad tad. To nisu karakteristike ozbiljne nauke.

Lično mislim da im je izlaz u humanističkoj psihologiji, koja je svjesno i kategorično odbijala rigorozni naučni pristup, jer je dehumanizirajući i neozbiljno i negativno se odnosi prema tako ozbiljnoj temi kao što je ljudski um i ljudsko ponašanje. Nastao je kao direktan odgovor na Freuda i smatrao je svu freudovštinu krajnje dehumanizirajućom, i samim tim anti-etičkom.

Humanističkoj psihologiji je nevažno da li je psihologija nauka ili ne. Najvažniji je pažljiv individualni pristup svakom ljudskom biću i njegovom psihološkom ispunjenju u ovom čudnom svijetu. I oni, recimo Maslow, koji je bio ključna figura humanističke psihologije, imaju problema sa mnogim aspektima svojih teorija, ali njima, opet, nije ni važno da li su nauka ili ne.

[ina]

Zagazili smo u doba "udaljavanja" psihologije od religijskih (otkud je i zasnivala "rođeni" početak) i filozofskih korijena..
Već teži da pristigne naučnu metodologiju za proučavanje i razumijevanje ljudskog ponašanja..
Jak korak.. A i rezultati će (valjda) s vremenom biti vidljivi i korisni(ji)..