BeHaR forum

Poveden temom u kojoj se tvrdi da "srce misli".

To može biti konstrukcija samo nekog psihologa. Što nas dovodi do suštine ove nauke, ili pseudonauke, kako ju je nazvao najpoznatiji filozof po pitanju nauke, Karl Popper.

Popper je i sam bio psiholog. Međutim, njegov problem sa psihologijom je sljedeći. Nije problem u postojanju psihologije, nego je problem što ona pokušava redefinirati nauku, a samo sa ciljem da i sama bude nauka.

Ovo sa Popperom je krenulo od Freuda. On se upitao da li je moguće uopšte zamisliti eksperiment kojim bi se Freudovi doprinosi psihoanalizi mogli praktično dokazati kao pogrešni. Naravno, odgovor je negativan. Nemoguće je zamisliti eksperiment u kojem se pokušava dokazati ili pobiti postojanje "kompleksa kastracije" ili "penis zavidnosti". Nemoguće je zamisliti eksperiment u kojem se pokušava dokazati ili pobiti postojanje "ida, ega, i superega".

Zaključak je, naravno, da je psihologija pseudonauka. Svako može napisati šta hoće, barem što se tiče psihoanalize, i niko drugi nema nikakve šanse da bilo kako provjeri istinitost tih tvrdnji posmatranjem, mjerenjem, itd. Psihologija je orgija od "confirmation bias".

Sreća pa su mnogi sjevernoamerički univerziteti već prešutno počeli zaobilaziti Freuda i Junga i ostale koji su iznosili tvrdnje koje se ne mogu nikako empirijski provjeriti.

Ovo otvara nekoliko drugih problema. Jedan od tih problema je isplivao u skandalu koji je posljednju deceniju izbio u akademskim psihološkim krugovima, a odnosi se na čitav proces obavljanja psiholoških društvenih istraživanja, gdje su dokazani toliki propusti, netačnosti, nedosljednosti, nasumične tvrdnje, da prosto ti papiri ne prolaze nijedan standard naučnog procesa.

Ovdje su, naravno, uključene i velike pare, kako od raznih programa koji su bazirani na psihološkim nepotvrdivim tvrdnjama, tako preko psiholoških takozvanih istraživanja, pa sve do terapija, na koje neki ljudi idu čak i čitav život. Ogromna je to gomila novca.

Drugi problem je da su pseudopsihološki koncepti sa internetom počeli ulaziti u naše živote svakodnevno. Da ne nabrajam sad milione nekih psiholoških testova. Danas internetom kruže milioni jedva priučenih ljudi koji sasvim olako ostalima dijele psihološke etikete, a nerijetko čak i čitave dijagnoze. Bazirano na raznim tvrdnjama "psihologa" koje se nikako ne mogu dokazati od nezavisnih posmatrača.

Zatim, psihologija počesto ima cilj da održi "status quo", ne uzimajući u obzir specifične okolnosti. Klasičan je primjer bilo masovno dijagnoziranje djece da imaju ADHD, i onda ih je prilagođavalo školskom sistemu, čak i sa tabletama. Djecu su stigmatizirali s mnoga od njih su bila izrazito pametna. Niko se, recimo, nije upitao da možda školski sistem nije zastario. I to je samo jedan primjer.

Na kraju, a ovo je možda moralo na prvo mjesto, psihologija često ima problema da definira osnovne koncepte. Šta je sreća pojedinca? Šta je "normalno funkcioniranje pojedinca"? Šta je, "balans između mozga i srca"? To su stvari koje mogu biti različito tumačene od pojedinca do pojedinca, od kulture do kulture, itd.

Zbog svih ovih problema, neki se čak pitaju ima li budućnosti za psihologiju kao nauku. I ponavljam, problem je što psihologija pokušava redefinirati postulate naučnog procesa, a sa ciljem da bi i ona bila smatrana za nauku.

I mnogi psiholozi danas su među onima koji se pitaju ima li budućnosti za psihologiju kao naučnu disciplinu.

Ja lično mislim da ima.

Šta vi mislite? Kako se psihologija mora mjenjati da bi preživjela svojevrsnu krizu identiteta?

Ko je ustvrdio da psihologija ima krizu identiteta?

Nema naših članaka o tome.

Zadnjih dvije decenije na Zapadu je to jedna od najviše raspravljanih tema u akademskim krugovima.

Čak i sam pojam "kriza identiteta" je psihološki pojam.

Pa navedi koji su to naucnici, ili pojedinac, akademski krugovi, imaju li jedinstven stav, ili su još u raspravi?
Ako imaju takav stav, na čemu ga temelje?

Sjecam se jednog clanka sa profesorom psihologije, koji kaze da je psihologija propala zbog svoje tvrdnje da je prirodna znanost. ljudska dusa, ljudski duh previse je slozen da bi se mogao shvatiti izjavama zakona.

Zato postoji oblast psihijatrija za detaljniju analizu ljudskog ponašanja.

Iskra je napisao/la: ↑31 okt 2021, 10:22 Pa navedi koji su to naucnici, ili pojedinac, akademski krugovi, imaju li jedinstven stav, ili su još u raspravi?
Ako imaju takav stav, na čemu ga temelje?

Pa čitava akademska zajednica raspravlja o tome.

Recimo, neka je studija psiholoških istraživanja dokazala da je samo trećinu psiholoških istraživanja moguće reproducirati. To je jedan od uslova naučnog procesa.

To onda više nije nauka. Više znaju o tome što ne znaju, nego što znaju.

Freuda su u Sjevernoj Americi ozbiljni univerzitetski programi davno izbacili.

Ili idu srednjom linijom, pa je više i ne svrstavaju u nauku.

Trpaju je u Humanities.

Problem je što zagriženi psiholozi insistiraju da je to nauka, jer je sve to povezano sa novcem.

Aristotel je dao.prvu definiciju srece ikad
Hedonia + eudaimojia. Hedonistički proživjeti zivot.

Šta je za tebe hedonistički način života, za mene je opšta dosada. I obrnuto.

Problem je kad lično shvatanje sreće počnemo nametati drugim ljudima kao standard.

Šta znači prilagođenost okolini ili ispravno funkcioniranje u društvu na Jamajci a šta u nacističkoj Njemačkoj?

Evo, ko čita engleski.

https://www.google.com/amp/s/www.scienc ... risis/amp/

Psychological science may need to get its act together, not because its findings are unreliable, but because variation is being dismissed as noise rather than being investigated as something meaningful.

Psychological phenomena arise out of complexity, not from simple, mechanistic cause-and-effect.

Pa sve ti je ovdje rečeno. Niko dakle.ne negira psihologiju, nego poziva na daljnje istraživanje i produbljivanju njene empirijske komponente , uzimajući u obzir i bez odbacivanje svake varijacije.

Ne vidim ovdje nista sporno, naprotiv , ovaj članak ide u korist psihologiji kao nauči koja se razvija i treba da se razvija.

A gdje sam ja rekao da neko negira psihologiju?

Rekao sam da je većina što su dosad uradili na tom polju pseudonauka i proizvoljna konstrukcija pojmova.

Ako počnem nabrajati pojmove koje su izmislili ni iz čega neću završiti do sutra.

Dakle, nauka nije. Barem dosad nije bila. U većini slučajeva, gledali su da istraživanjima potvrde unaprijed formirane zaključke. A nauka se time ne bavi. To je čak direktna suprotnost nauke.

Eto, čuveni eksperiment u zatvoru. Gdje su neki učesnici bili zatvorenici, a neki čuvari. Potpuno namješten eksperiment.

Doktor koji ga je sproveo je aktivno ohrabrivao "čuvare" da se onako ponašaju, a zatvorenici su bili trenirani za neke reakcije, ili su imali utisak da je to neka neobična pozorišna predstava pa su glumili.

Evo o "eksperimentima".

https://www.google.com/amp/s/www.vox.co ... eplication