Preplavljujući stid

Moderator: Socrates
Avatar
CocoMa
Čupavo
Čupavo
Reactions: 17696
Postovi: 10993
Pridružen/a: 22 jul 2020, 20:23

Preplavljujući stid

Post Postao/la CocoMa »

Stid je osećanje nelagode koje se javlja po proceni da će neki delovi naše ličnosti biti razotkriveni pred drugima, što bi posledično dovelo do uništavanja slike koju imamo o sebi (maska će pasti i razotkriće se “istina” koja je loša).


Osećanje se javlja pod okriljem misli i u socijalnom okruženju. Misli su vezane za ideju o ličnim slabostima (preterano znojenje, akne, nekada i način na koji neko jede itd.) ili za ideje o poreklu (problemi u porodici kao što su alkoholizam, mentalne bolesti, suicid u porodici, siromaštvo, uglavnom sve što se nažalost, još uvek nalazi pod snažnim uticajem socijalne stigme i osude). Preplavljujući stid može biti destruktivan, ali umereni je nešto što nas pokreće da činimo dobre stvari.

Stid i krivica često idu zajedno. Ako nekog povredimo osetićemo krivicu, ali se isto tako možemo osećati loše u odnosu na sliku o sebi. Krivica kaže: “Učinio sam nešto loše”, stid kaže: “Loša sam osoba”.

Tosičan stid može biti parališuć, težak stid može odrediti način na koji osoba posmatra sebe, te opisuje sebe kroz osećanja kao što su nesigurnost, često daje sebi etikete kao što su: bezvredan sam, neadekvatan, glup, smešan… Svako ponekad iskusi stid, ali nije svako u toksičnom ili snažnom, preplavljujućem stidu. Neka istraživanja potvrđuju da stid dolazi iz stalnog ponavljanja poruka koje ne ukazuju na nešto loše u postupcima, već osuđuju samu ličnost. Nismo učinili loše nego smo mi loši. Posledično, zatvara nas od pozitivnog mišljenja drugih vezanog za nas same.

Parališući stid može blokirati prisustvo u ovde i sada, sa drugima i sa samim sobom. To se dešava jer je potrebno puno energije da zaštitimo sebe od sopstvene ranjivosti stida. Teškoća sa stidom ostavlja nas otvorenima za bes, koji se javlja kada se aktiviraju prirodne potrebe za ljubavlju, povezanošću i prihvatanjem, sve blokirane neprobojnom barijerom stida.
Kako do promene?

Što se više angažujemo u određene misli i ponašanja, to postajemo skloniji da živimo te misli i ponašanja. Misli postaju navika. Uprkos uverenju da su naše misli deo naše ličnosti, zapravo mi smo mnogo više fleksibilni i sposobni da razvijamo nove načine mišljenja i stvaramo nove navike. Angažovanje u nove načine razmišljanja formira nove neuronske puteve u mozgu, a što se stari putevi manje koriste, to postaju beznačajniji. Prekidanje kruga stida zahteva negovanje svesti i samorefleksivnost. Odvija se na sledeći način:

● Osvešćivanjem unutrašnjeg skripta, unutrašnjih uverenja, priče o sebi, istovremeno više kroz posmatranje nego kroz reakcije na njega;
● Negovanjem saosećanja sa samim sobom-razvijanjem sposobnosti da se saosećanje uvek može odabrati kao alternativa, da se uvek može razviti unutrašnji dijalog samoprihvatanja. To znači da, isto kao i svi drugi ljudi, posedujemo slabosti, pravimo greške, patimo, osećamo negativne emocije. Uprkos tome, čak i kada mislimo da smo sami, zapravo nismo;
● Biti svedook sopstvenih povreda i odžalovati sopstvene rane. Ovo zahteva sposobnost da se identifikuju i prošle i sadašnje povrede, da se oseti i otpusti bol povezan sa njima;
● Oprostiti sebi za osećanja, misli i ponašanja. Delovati sa potencijalima koje sada posedujemo, bez žala za onim što ranije nismo imali;
● Abdominalno disanje i meditacija omogućavaju prisustvo u ovde i sada, kroz koje postajemo manje reaktivni na sopstvene misli;
● Opservacija misli, jedan do dva minuta tokom dana, daje jasan vremenski okvir i sputava njihovo rasplinjavanje;
● Utišavanje unutrašnjeg kritičara, kroz opraštanje sebi, saosećanje sa sobom, čak i samo izgovorena, bez autentičnog emocionalnog doživljaja, može doneti promenu.

Povezivanje sa osećanjem neadekvatnosti, sa porukom “Nisam dovoljno dobar”, sa uspomenama koje održavaju to osećanje, omogućava nam da oporavimo svoju prošlost, da pružimo podršku sebi iz pozicije odrasle osobe koja sada ima mnogo više i snaga i mogućnosti, nego što je to nekada bio slučaj. Usuditi se biti drugačiji, ne samo da pozitivno utiče na sliku o sebi, već doprinosi ispoljavanju individualnosti i jedinstvenih potencijala svake osobe.

 

Mr Anđelka Jelčić

dipl. spec. pedagog i porodični psihoterapeut
0

Natrag na “Psihologija”