Anksioznost

Moderator: Socrates
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la Iskra »

Spinerka je napisao/la: 22 aug 2020, 15:06
Iskra je napisao/la: 22 aug 2020, 06:31 Možda bi na ovoj temi trebalo da spomenemo i BAP, bipolarni afektivni poremećaj, sto je jako cest slučaj.
Bipolarni poremećaj je prosto rečeno poremećaj u visini raspoloženja koji varira od visokog do najnizeg. BAP jempoznatiji pod nazivom manicna depresija. Osoba koja pati od BAP je sklona čestim priomnama raspoloženja, tako da je povremeno jako dobro raspoložena, jako aktivna da bi već vrlo brzo raspoloženje naglo opalo, i prešlo u depresiju. Te promjene su ciklicne, i kreću se od depresije do manicnih epizoda .
Tuga , gubitak energije, poremećaj sna, anksioznost i misli o suicidu, pretjerano spavanje su simptomi koje prati faza depresije a fazu manije odlikuje velika energija, brzina u govoru, euforija, sklonost ka mišljenju da takva osoba može sve.

Od BAP najčešće obolijevaju mlade osobe , do 30 godina starosti. Vrlo rijetko stariji od te dobi.
Takva osoba sklona je rizičnim ponasanju, nije u mogućnosti da kontrolira epizode , pa to jako utice na svakodnevicu, posao ali i obitelj. BAP doslovno uništava život, ali se jako dobro može tretirati medikamentima , ukoliko se osoba javi ljekaru. U takvim situacijama ključna je pomoć porodice i okoline jer BAP pacijenti vrlo rijetko sami potraže stručnu pomoć.
Pitanje... kako se ponasati s takvim osobama/ prijateljima-- obasipaju te svojim stanjem-- znaju biti i agresivne, grube, drage... sta im odgovoriti ?

Pristup takvim pacijentima je jako individualan i zavisi od samog karaktera oboljelog. U trenucima kada imaju stabilnu fazu najbolje bi bilo pokusatinih motivirati za odlazak liječniku. Liječenje BAP-a nema alternativu i neophodno je.
Kada su u manicnoj fazi obično je najbolji pristup biti im pri ruci i maksimalno paziti na njih jer su tada opasni po same sebe.
1
1 slika
Avatar
Ommadawn
Florida Man
Florida Man
Reactions: 14598
Postovi: 11017
Pridružen/a: 11 aug 2020, 19:23

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la Ommadawn »

Prošle godine sin od mog prijatelja se ubio. Momak lijep, prijatan, pametan, jedna velika duša. Ali džaba. Nešto ga je iznutra klalo. I dokrajčilo. Naletio mračni momenat i jebiga.
Dvije noći nisam mogao zaspati.
Ni danas ne mogu da svarim da ga nema.
2
1 slika 1 slika
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
blinkonce
Reactions:

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la blinkonce »

PMDD - teski oblik PMS-a
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la Iskra »

blinkonce je napisao/la: 22 aug 2020, 21:10 PMDD - teski oblik PMS-a


Kod tebe ?
0
blinkonce
Reactions:

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la blinkonce »

Iskra je napisao/la: 22 aug 2020, 22:16
blinkonce je napisao/la: 22 aug 2020, 21:10 PMDD - teski oblik PMS-a


Kod tebe ?
A iskreno ne znam ali kad imam pms imam simptome tog pmdd-a
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Depresija, anksioznost, suicid...

Post Postao/la Iskra »

blinkonce je napisao/la: 22 aug 2020, 22:17
Iskra je napisao/la: 22 aug 2020, 22:16



Kod tebe ?
A iskreno ne znam ali kad imam pms imam simptome tog pmdd-a

PMDD se jako teško dijagnosticira. Jako je dugotrajan i jako težak oblik poremećaja. Zahtjeva promptno liječenje.
Ako smatras da imas neki.poremecaj obrati se liječniku.
0
Avatar
Digla_da_kreči
Etablirani član
Etablirani član
Reactions: 4226
Postovi: 3292
Pridružen/a: 23 jul 2020, 21:28

Anksioznost

Post Postao/la Digla_da_kreči »

Anksioznost ili tjeskoba je osjecaj straha i strepnje, stanje koje djeluje na misli i tijelo. Na misli se ispoljava tako sto je osoba cesto zabrinuta, osjeca se zarobljeno i zatvara u sebe, dok tjelesni podrazaji se manifestuju u vidu ubrzanog lupanja srca, napetosti misica, znojenja, drhtanja, povracanja, glavobolje.

Vecina nas dozivljava anksioznost u opasnim ili zabrinjavajucim situacijama i to je normalno. Umjerene promjene u nasem tijelu koje se desavaju su korisne, jer proces koji izazivaju povecavaju mogucnosti da reagujemo brze i stupimo u akciju.
Medjutim, problem nastaje kada ne postoji stvarna opasnost ili se anksioznost nastavlja nakon sto je stresna situacija prosla. Tada pocinje utjecati na nas svakodnevni zivot i osjecamo se zarobljeni u vlastitom tijelu.

Na ovoj temi cemo raspravljati o svim aspektima anksioznosti, od fobija do panike. Dobro su dosli primjeri iz vaseg zivota nosenja sa tjeskobom i metodama kontrolisanja kojima se borite protiv nje, te preporukama za prevenciju pomoci drugima koji se nadju u istoj situaciji.
4
4 slika
Avatar
Heidi
Lemon Addict
Lemon Addict
Reactions: 22582
Postovi: 15606
Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
Lokacija: Kosmicki raspor

Re: Anksioznost

Post Postao/la Heidi »

Kod ljudi se trenutno osjeti I vidi egzistencijalni strah, ciji je uzrok vjetovatno pandemija.

Sto se mene tice, mislim da nisam nesto pretjerano ankciozna. Tu I tamo nervozna ako se nesto mijenja.
3
1 slika 1 slika 1 slika
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Avatar
SmokingMan
Sleepless FM
Sleepless FM
Reactions: 7686
Postovi: 5634
Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.

Re: Anksioznost

Post Postao/la SmokingMan »

Iz ličnog iskustva sa poprilično akutnim napadima panike znam da sve počinje u glavi i tu se završava. prošla godina mi je vjerovatno bila najteža u životu po pitanju tog segmenta, bilo je tu i tamo nepodnošljivo kada se u sred noći probudiš sa iracionalnim strahom u glavi i jedan dio tebe želi da skočiš kroz prozor, drugi ne, to je bio jedan od težih iskustava u Augustu prošle godine, a vjerovatno i životu. Budiš se u pola noći, bukvalno kao da te neko budi kada kasniš na posao, ležiš nepomičan u krevetu dok te od misli obuzima strah, djelomična paraliza i obliva nevjerovatan znoj. Odjednom sam ustao i pogledao prema otovrenom prozoru, sa osjećajem gubitka zraka, mislim skočit ću , nemam šta izgubiti, hajde da skočim. Iskreno nisam osjećao strah, već neko uzbuđenje, ali sam u borbi a svojim mislima nekako čvrsto odlučio da legnem na pod ispruženih ruku, i počnem duboko disati, što mi je pomoglo da se za trentak povratim.

Dešavalo mi se u još par navrata da dobijem napade sličnog intenziteta koji nimalo nisu bili nezazleni, ali kako sam sticao iskustvo, kroz terapije sa psihologom, za veoma kratak period sam upotpunosti povratio kontrolu nad svojim unutrnjim stahovima,tako da od kraja januara mislim nisam više imao ni jedan. Kada sam pričao drugarici koja je bukvalno rečeno godinama sticala znanje iz psihologije, jer se i sama dugo vremena bori sa svojim psihološkim problemima, nije mogla vjerovati da mi je trebalo jedva 15.tak dana i samo tri sesije kod psihologa da dovedem pod kontrolu moje napade.

Možda se niko ne bi usudio na pristup riješavanju problema kojem sam ja pribjegao, ali to je išlo nekako ovako, po sjećanju. U jeku mojih napada, mama je morala ići u posjetu sestri, pa se mjesec dana ranije kolebala da li da ode ili ne, jer nije me mogla više gledati u stanju u kojem sam se nalazio. Ali kako se vrijeme njeno polaska približavalo ja sam bio svjestan da je ona bila neophodna mojoj sestri koja se nalazila u post-porođajnom periodu, je joj je bila neophodna njena pomoć oko malca, znate, prvi koraci porodilje sa prvim djetetom.

Postajao sam sve više odlučniji da ću se sam samcat snalaziti u kolnostima, u kojima bi neko morao biti blizu mene, jer ko nije osjetio nikada agonije napada panike, ne može ni zamisliti šta ga sve može očekivati kada ostane sam. Čak mi je i predlagala da zovnem svojeprijaelje da no
e kod mene, što sam bez razmišljanja odbio. Jednostavno sam sam dan pred nje polazak bio još odlučniji, a zamislite pogled roditelja koji vas gleda kao da vas možda i posljednji put vidi, primjetite kolebanja na njegovom licu, a vi se samo lago nasmijete, i nebesa znaju da je to u jednu ruku nešto što vas, ako ste van kontrole, može odvesi u potpunu propast, ali ko će otkloniti vaš problem ako ne vi sami?? Neka sjećanja na sijaset raznih ranjih životnih teških trenutaka mi je dao dodatno samopouzdanje, i stvarno sam negdje duboko u sebi vjerovao da se jednostavno mogu izboriti ako se prepustim činjenici da je strah nešto što uglavnom mi sami projeciramo između ova dva uha.

Da je duljim u nedogled, jer je i meni strašno mrsko da unosim još detalja, iako sa ponosom na sebe mogu reći da su mi ti dani (23 dana i za to vrijeme niti ijednom nisam dobio napad osim par malih osjećaja nelagode) osame bili jedni od najboljih dana koji su mi se mogli desiti u životu, a koje sam očiglno i trebao da bi prevazišao neke unutarnje konflikte. Boravak u velikoj kući, gdje mi je s vremenom navraćo prijatlj da ćaskamo i gledamo seriju, je bio više od same terapije koju sam uzimao. Osama, ali ona istinska je nešto što nećete ugrabiti svaki dan, ali će vas ona kad tad pronaći da bi uspjeli doći do nekih odgovora vezanih za sve vaše nedoumice i strahove. To su bili dani kada je napad panike morao priznati svoj poraz naspram moje odlučnosti. Ne kažem da sam dobio rat protiv njega, to je nešto što se uvijek može vratiti, i svijestan sam toga, ali sam naučio kako ga kontrolisati i sarađivati sa njim ako se pojavi pred mojim vratima. Život je prepun izazova, ali i to može izoroditi neke pozitivne stvari, zvuči paradoksalno, ali i život je paradoksalan kada znaš da će nekada prestati disati.

Zato treba živjeti život punim plućima, bez obzira na sve nedaće koje nas zadese, jer mi nismo sami u tome, osim što smo nekada prestravljeni iskrivljenom predstavom o svojim problemima, duboko negdje u svojoj glavi. Moram priznati da je moj prijtelj u znatnoj mjeri uticao na velike promjene koje su mi se dogodile, i sam primjećujem da sam se daleko više socijalizovao za ovih 20 mjeseci, nego ikada ranije. Mada sam zavolio i samoću vremenom. :oo Moja interakcija sa kolegama se dramatično poboljšala, i neki ponekada ne mogu da prepoznaju onu osobu koja je nekada ćutke dolazia u kancelariju i šutila satima. Prolazim i daje kroz neka iskušenja, ali im ne dozvoljavam da mi oduzmu ono što trenutno imam ono što mogu postići u skorijoj budućnosti.

Borite se za sebe, i one do kojih vam je stalo!

Volim svog prijatelja Edisa (o kojem bi se knjiga mogla napisati) i prijateljicu Mirnu, koja bi se abd uskoro mogla i udati. To je djevojka sa prevelikim srcem. :sret :ples

#iamchange
9
3 slika 5 slika 1 slika
slika
Avatar
vjesticanametli
PRObehar
PRObehar
Reactions: 12867
Postovi: 7778
Pridružen/a: 19 sep 2020, 22:30
Lokacija: Hexenland

Re: Anksioznost

Post Postao/la vjesticanametli »

👍dobro napisano....proDZoh u koroni i ja belaj, ali se kod mene nakupilo od ranije pa uz to stres i posao🚀i ode vjestica u helac😥 stavih sve na ler pa onda zaredah i poredah e necete vise....sada sam super
Kad ti spomenu prozor 😐 znala je klima raditi u autu i prozori otvoreni, a ja ne mogu do zraka....ne ponovilo se
5
1 slika 3 slika 1 slika
Avatar
Sarajka
Etablirani član
Etablirani član
Reactions: 4840
Postovi: 3867
Pridružen/a: 23 jul 2020, 21:48

Re: Anksioznost

Post Postao/la Sarajka »

Ja sam nekako sredinom ljeta bila baš „pala“. Nije mi se nikad to ranije dogodilo. Mislila sam da sam jaka kao beton.

Imala sam uzasne glavobolje preko dvije nedelje. Uradila sve moguće pretrage. Bolnica u kombinaciji sa koronom su me zaista slomile. Hipohondrija mi je baš ovladala bila glavom. I zivotom..

Najvise me nekako bilo strah za roditelje. Kako bi oni neku moju tesku dijagnozu prezivjeli.

Kad su mi dijagnosticirali sinuse, nisam mogla vjerovati. Zaista sam bila 90% sigurna da tumor u pitanju.

To nisu bili bolovi, nego muke. Na poslu mi dolazilo da lupam glavom o pločice u WC-u.
Dodjem kući ili kasno popodne ja sam pregazena bila. Bukvalno.
Tako „banalna bolest“ napravila mi je toliko problema, da i sada ne vjerujem da niko nije posumnjao u početku na to.

Valjda nesreća ne dolazi nikad sama. Pa tako i ova pandemija.
5
4 slika 1 slika
A sad adio :sara
Avatar
vjesticanametli
PRObehar
PRObehar
Reactions: 12867
Postovi: 7778
Pridružen/a: 19 sep 2020, 22:30
Lokacija: Hexenland

Re: Anksioznost

Post Postao/la vjesticanametli »

Kod mene je opet od silne i pretjerane aktivnosti....ma i hrpe prob .....bio belaj cut zbog korone i tad sam skontala da nesto ne valja..... mir i manjak obaveza promjena ogromna.....odmori a ja skoro krepala..... dobih dijagnozu sjebah se i na brzinu odstranih ali sve ....nazalost kasno reagovah ali zivot ide daöje😊 da ne bi korone vjerovatno ne bih ni ja jos dugo smajlistobjezi
I da 3 god sam imala simptome i nisam znala sta cu s njima..... @Sarajka sto kazes beton....nema ne moze....kakva greska....ma sad ba moze samo ako se meni hoce
4
2 slika 2 slika
Odgovori

Natrag na “Psihologija”