BeHaR forum

imamo teme o tome šta kaže struka, šta kažemo mi, teorije zavjere, šta kažu mediji....

zanima me, kada malo sa distance pogledate sebe, pa izvršite introspekciju sve od marta, kakve promjene u psiho funkcionisanju vidite kod sebe, a da su izazvane trenutnim korona stanjem?

trebamo li se samo plašiti virusa? je li nam mentalno zdravlje možda i ugroženije? brine li iko za takve posljedice?

jeste li primijetili oko sebe ljude kojima ovakva situacija pojačava anksioznost?


ja sam pisala o posljedicama koje će se odraziti na socijalizaciju šestogodišnjaka....


šta vam teško pada? zašto?

Psiha je gore ubistvo od virusa,toliko stresa toliko brige od kako je ovo sve nastalo da ljudi sami sebi oduzimaju zivot.

upravo stres i pritisak su odgovorni za slabiju proizvodnju leukocita i slabljenje imunog sistema. a onda je virusu lako oboriti nas.

radim u školi, svakodnevno sam izložena mogućnosti da pokupim virus. djeca ne nose maske, a i bez simptoma mogu biti prenosioci.
znamo da sa malom djecom prosto moramo ostvariti fizički kontakt, ode u wc, upiški se po hlačama i dođe da ga presvučem, odvedem kući ili nešto sl.
onda čuješ, neko od ukućana djeteta je pozitivan.
stvara to nelagodu.

kako se zaštiti, šta ako ovo ili ono... pa izolacija, bolovanje, manja plata, neko svakodnevno starhuje od zatvaranja i ukidanja radnog mjesta i sl.

stalne najave, aha, eto ga, lokdaun, aha, eto ga klaster ovaj, onaj, aha, de briši u izolaciju...

nimalo nije bezazleno. pucaju ljudi,sve više njih.

slabo se oglašava psiho struka. ako pogledamo objave na portalima, inače u medijima, samo idu cifre, crne prognoze i negativne posljedice.

Da naglasim, treba se čuvati, zaštiti, poštovati mjere - koliko smo u mogućnosti... I to je to što se tiče nas, kao pojedinaca.
Ne razmišljam pretjerano, biće šta bude...
Nekada je sve u redu, i odjednom, osvanete u crnoj hronici... Doživjela, osjetila. S druge strane, nekada i najcrnje prognoze doktora pokažu se pogrešnim... I to sam vidjela.
Ne osjećam strah, paniku ili sl., više mi smeta izolacija, samoća, promjena načina života... Prvenstveno zbog toga sam više on line... Svakodnevnica je postala dosadna pomalo.
Nedostaju mi druženja, putovanja, grljenja, i mada sam od ženskog cmakanja uvijek bježala, sada mi i to nedostaje...

Život mi je... posivio, odjednom. I to me nervira, ali prihvatam jer nije do mene...

naravno, to oko zaštite i poštovanja epidemioloških mjera uopšte ne dovodim u pitanje ovom temom.
samo želim skrenuti pažnju na drugi, ništa manje bitan aspekt. našu psihu.

možda nekome bude od pomoći nešto što podijelimo na temi. makar i da pisanjem izbacimo dio frustracija.

Sto se mene tice nek bude sta bude vise, svakako ovom nema kraja drugi val prisili sezonskoj gripi,nigdje je

Bila me sastavila gripa ko nikad u zivotu a i dosta raje nekad sredina februara/kraj.. mozda je to bio pocetak korone al nisu pricali uglavnom i sad da me sastavi svejedno mi da i to prebolim i miran idemo dalje..

Slijedim pravila, sta cu, ne ide mi se u zatvor ili ludnicu.

Zao mi je ljudi koji strahuju, tako im slabi imuni sistem I osjetljiviji su na sve bolesti. Posebno kod starijih to primijetim.

Ja licno sam se istrenirala I nemam strah od covida, iskoristila sam izolaciju da se informisem o istom.

Na samom početku me baš nekako bilo strah, više zbog posla i neizvjesnosti. Kada sam prvi put koristila masku u prodavnici, imala sam osjećaj da se gušim. Vremenom se sve utopilo u svakodnevnicu.

Obzirom da sam već duži vremenski period svakodnevno izložena vrlo velikoj mogućnosti za oboliti od Covid, nekako sam se navikla. Na sve čovjek navikne. Na samom.pocetku provodila sam rigorozne mjere zaštite na način da sam dezinficirala sve živo što se moglo. I Cicka čak..I danas sam jako.oprezna ali manje dezinficiram. Bolesti kao takve sam jako svjesna ali se pretjerano ne plašim, ne vrijedi se unaprijed sekirati. Mislim da bismo svi trebali učiniti sve šta je do nas, da zaštitimo sebe i druge, ali ne posdlijegati panici niti drastično mjenjati životne navike tj ne živjeti u strahu. Istina je da neke navike pa i one koje nam čine zadovoljstvo, moramo da uskladili sa trenutnom situacijom, pa ako je potrebno da ih na neko vrijeme i prestanemo prakticirati da nadjemo u tom slučaju nešto drugo, novo, što će nam priciniti ugodu. To je jako bitno za očuvanje psihičke stabilnosti i relaksacije. Takodjer bih preporučila da se ne vjeruje svemu sta se pročita i plasira u medijima. Slušati struku a ne novinare .

Mene ce vise firma i robovlasništvo ubiti, nego korona. Korone se uopste ne plašim. One budzetlije koje žuljeve na dupetu nabijaju možda imaju vremena misliti o koroni.

Naš ministar je u hrpi gluposti, izjavio jednu, koja mi se svidja...
Dok ovo ne prodje, ponasajte se kao da ste zaraženi... Čuvajte sebe i ljude oko sebe.
Ende
Potpis

Ispocetka bio sam prestrasen,nema sumnje,vec sad sam spustio gard poprilicno

Nema potrebe za strahom. 2018/2019 u Njemackoj podleglo 25.000 od gripe.
Nikog nije zanimalo.

Heidi je napisao/la: ↑25 okt 2020, 21:50 Nema potrebe za strahom. 2018/2019 u Njemackoj podleglo 25.000 od gripe.
Nikog nije zanimalo.

Korona ima bolju reklamu

Dina je napisao/la: ↑25 okt 2020, 10:37 Da naglasim, treba se čuvati, zaštiti, poštovati mjere - koliko smo u mogućnosti... I to je to što se tiče nas, kao pojedinaca.
Ne razmišljam pretjerano, biće šta bude...
Nekada je sve u redu, i odjednom, osvanete u crnoj hronici... Doživjela, osjetila. S druge strane, nekada i najcrnje prognoze doktora pokažu se pogrešnim... I to sam vidjela.
Ne osjećam strah, paniku ili sl., više mi smeta izolacija, samoća, promjena načina života... Prvenstveno zbog toga sam više on line... Svakodnevnica je postala dosadna pomalo.
Nedostaju mi druženja, putovanja, grljenja, i mada sam od ženskog cmakanja uvijek bježala, sada mi i to nedostaje...

Život mi je... posivio, odjednom. I to me nervira, ali prihvatam jer nije do mene...

Kad se sjetim koliko si samo bila prestrašena od Corone, super je da sad tako mislis


Više neko iko sam mozda izlozena 5 dana sedmicno mogućnosti zaraze, i to tako sve ove mjesece.
Imala sam zarazene kolege, imam i sad, sama sam bila u samoizolaciji, al se ne zamaram ničim od ovoga.
Živim poprilično normalno, po pravilima koji Krizni štab nalaže koliko mogu.
Ne stvaram paniku i ne umišljam a mislim da je to najvažnije. Najvise mi nedostaju putovanja.
PS imam kolegicu koja neće da se počeše po oku cak i cistim rukama wtf.
To je uzas od zivota, i stresa.
I kako vidim najvise takvi i oboljevaju.

Sve će ovo biti dobro

U početku mi je bilo strašno teško, taj osjećaj nesmjes nikuda, sve pozatvarali osim prodavnica hrane. Nisam znala šta ću od sebe, utjecalo je jako puno na psihu, s’ kojom se borim godinama. Najviše mi je teško padalo sto nesmjem ni kod svojih. Našla sam mir u učenju, razgovorom sa Allahom, to mi je dalo smiraj. Onda malo po malo, dan za danom je bilo lakše. Dolazilo je proljece i bilo je nekako svjetlije.. Pa ljeto, radiš oko kuće, ne razmišljaš.
Već sada postaje opet malo teško, dolazi zima, zatvori se u kuću i radi kako najbolje znaš.
Neznam zašto se bojim, ali taj strah je u meni.. Ne mogu se opustiti za stalno, bojim se za svoje najmilije. Bojim se šta nosi budućnost. Muka mi je vise od svega, maski, vijesti, price o tome i cijele ove situacije

Mene ni u jednoj situaciji nije psihicki uticalo. Čak se i firma u martu bila zatvorila na 14 dana pa opet me nije doticalo. Da je hoce i sad zatvoriti da se čovjek odmori.