BeHaR forum

Abraham Maslow je osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija osobnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom osobnosti. Ovdje govorimo o dva temeljna dijela ove teorije:

Hijerarhija motiva, vrednota i potreba
Samoostvarene osobe



Maslow je ljestvicu potreba podijelio na:

D potrebe – potrebe nedostatka. To su: fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću
B potrebe – metapotrebe ili motivi rasta (kvazi potrebe). To su: potreba za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženja sebe).
Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi. Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji. Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe, a manje životinjske, one su karakteristične za ljudsku vrstu.

Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) – To su najvažnije, najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati. To su: potreba za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (sanjanjem), potreba za seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem
Potreba za sigurnošću – temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti
Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba.

Potreba za pripadanjem i ljubavlju – Privrženost, odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima.
Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem – traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje. Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu.
Potreba za samoostvarenjem – Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati. Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka
Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) – Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivača.
Princip homeostaze je princip po kome je najvažnja ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže

Bitne karakteristike samoostvarenih ljudi:
Učinkovito opažanje stvarnosti
Prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode
Spontanost, jednostavnost, skromnost
Usmjerenost na probleme
Potreba za samoćom i privatnošću
Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo
Stalna svježina zamjećivanja
Vrhunski-oceanski osjećaji
Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu
Duboke veze s malim brojem pojedinaca.
Sklonost demokraciji
Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva
Smisao za filozofski humor
Stvaralaštvo
Odolijevanje kulturi

goldstein je osmislio pojam samoaktualizacije, a maslov ga je uveo u tu hijerarhiju.
ja to shvatam ovako..... dopustiti sebi da realizuješ to što jesi/odnosno što nosiš u sebi da ispoljiš...a to možeš jedino kroz detaljno upoznavanje samoga sebe. ne kroz ono što u tebi vide drugi, naravno uzeti u obzir i tu perspektivu, ali prvenstveno ono što ti nađeš u sebi treba osloboditi jer onda u miru sa samim sobom možeš proživjeti život. čini se kao lagan zadatak, a to je, zapravo najteže-samoaktualizirati se.

tada si siguran u sebe, jer si osvijestio šta jesi i nikakav vanjski uticaj te ne može poljuljati ili makar jako teško.

prihvatio si sebe. zavolio si se. možeš uživati u svakodnevici. otvoreniji si prema drugima, znaš šta tačno možeš ponuditi, podnijeti, a šta ne pa se tako i postavljaš u životu.

ali, dug je put do samoaktualizacije.

treba strpljenja i vremena. biti spreman na razočarenja, ali i znati da većina i nisu razočarenja jer su se temeljila na pogrešnim i tuđim perspektivama.

eto, tako ja to nekako ovo maslovljevo tumačim i primjenjujem.

ima se na ovu temu mnogo reći, ali sam maksimalno skratila, pa ako bude zainteresovanih za razgovor, rado ću pročitati i uključiti se.

fina tema.

Pratim

lejlamo je napisao/la: ↑02 nov 2020, 14:09 goldstein je osmislio pojam samoaktualizacije, a maslov ga je uveo u tu hijerarhiju.
ja to shvatam ovako..... dopustiti sebi da realizuješ to što jesi/odnosno što nosiš u sebi da ispoljiš...a to možeš jedino kroz detaljno upoznavanje samoga sebe. ne kroz ono što u tebi vide drugi, naravno uzeti u obzir i tu perspektivu, ali prvenstveno ono što ti nađeš u sebi treba osloboditi jer onda u miru sa samim sobom možeš proživjeti život. čini se kao lagan zadatak, a to je, zapravo najteže-samoaktualizirati se.

tada si siguran u sebe, jer si osvijestio šta jesi i nikakav vanjski uticaj te ne može poljuljati ili makar jako teško.

prihvatio si sebe. zavolio si se. možeš uživati u svakodnevici. otvoreniji si prema drugima, znaš šta tačno možeš ponuditi, podnijeti, a šta ne pa se tako i postavljaš u životu.

ali, dug je put do samoaktualizacije.

treba strpljenja i vremena. biti spreman na razočarenja, ali i znati da većina i nisu razočarenja jer su se temeljila na pogrešnim i tuđim perspektivama.

eto, tako ja to nekako ovo maslovljevo tumačim i primjenjujem.

ima se na ovu temu mnogo reći, ali sam maksimalno skratila, pa ako bude zainteresovanih za razgovor, rado ću pročitati i uključiti se.

fina tema.

Dug je put upoznavanje sebe...evaluacije svojih vrijednosti.
Neki te događaji i situacije isklešu...dobar je znak, kad nakon gorkih- nisi ogorčen!
Džaba svo iskustvo svijeta, ako si nakon toga dotučen, ljut, bodeš prema svima...
Ima čovjek teških perioda, i nisu važni, koliko je važno znati izaći iz njih...to što si okrznut, pretvoriti u nešto dobro.
Izuzeo bih tu ratne grozote...tu nemam pravo pametovati i pričati, mogu samo otprilike zamisliti, ne i znati, kamo li zaključke donositi...
Ali te neke druge, svakodnevne situacije život polako usmjeriti ka bitnome...spoznati što želiš, što te čini sretnim.
Nisam još stigao, ali ja po sebi, i za sebe mislim da idem polako...
Naravno to ne znači samozadovoljstvo, eto ne moram ništa više...naprotiv, ne znam da li sam ikad htio više, imao planova, želja, ambicija...

Nedavno sam odslušala kurs rezilijentnosti...
Rezilijentnost često definišu kao sposobnost osobe da pravilno odgovori na stres, da preboli loše stvari, okolnosti, i nađe snage da nastavi dalje...
Baš interesantna tema.
Između ostaloga, spominju se i ove potrebe kao jedna od pretpostavki koje pozitivno djeluju na razvoj rezilijentnosti, naravno, ukoliko su pravilno zadovoljene...

Naše potrebe su ono što pokreće naše želje, a da često toga nismo ni svjesni, što opet dovodi do konflikta, vanjskog ili unutrašnjeg...