Rijec “massage” upotrjebljena je prvi put u francuskoj literaturi, a upotrijebio ju je Lepage 1813.
Masaza predstavlja jedan od najstarijih nacina lijecenja.
Covjek je od pradavnih vremena instinktivno trljao bolne i otecene dijelove tijela.
Podaci o masazi kao o sredstvu lijecenja prvi put se pojavljuju otprilike 3000 godina prije n. e. kod istocnih kultura, prije svega u Kini , zatim Japanu, te Indiji, Egiptu,…
Nakon pada Rimskog carstva, u 5. st., medicina je u Europi vrlo slabo napredovala, pa je na Arapima bilo da prouce i razviju ucenje klasicnog dijela svijeta.
Avicena je u svom Kanonu zabiljezio da je cilj masaze da rasprsi istrosene tvari u misicima, koje nisu izbacene vjezbama. (11. st.)
U srednjem vijeku u Europi se masaza vrlo malo spominje.
Zanimanje za nju ponovno ozivljava u 16. st. ponajviase utjecajem francuskog doktora Ambroisea Paréa.
Osnivač moderne masaze i kineziterapije je Svedjanin Per Henrik Ling koji je u 18. stoljecu zivio u Stockholmu
Tijekom 19. st. njegovi su ucenici razvili modernu masazu i medicinsku gimnastiku.
Masaza je prvi put uvedena u nastavni plan i program 1813. g. u Stockholmu.
Za razvoj masaze u srednjoj Europi zasluzan je Nizozemac Mezger. – Von Mosengeil je prvi opisao Mezgerove pokrete i nazvao iz francuskim imenima.
Na nasim prostorima masaza je tek nakon drugog svjetskog rata postala obavezan predmet u medicinskim skolama.
1
Ona masira tijelo grubim peskirom, koji se naziva 'kees'. 