svima nam poznata...... dobro je, samo nek ne puca
kada se na negativne emocije odgovara toliko čistim optimizmom da iritira, tada praktikujemo toksičnu pozitivnost.
lično, kada mi neko pristupi s ovako toksičnim optimizmom, želudac mi se prevrne.takav optimizam guši svaku akciju ka promjeni nabolje.
posebno u poslu. žalba na malu platu, na mnogo bespotrebnog posla, na neplaćeni prekovremeni rad završi komentarom, šuti, dobro je da radiš i imaš, kakvu-takvu, platu.. ..i slijedi ucjena...jel' se to tebi ne radi, ima ko će objeručke prihvatiti..
šta mislite o ovoj pojavi?
susrećete li se vi s ovakvim optimizmom, kako reagujete?
lejlamo je napisao/la: ↑20 okt 2020, 10:45
svima nam poznata...... dobro je, samo nek ne puca
kada se na negativne emocije odgovara toliko čistim optimizmom da iritira, tada praktikujemo toksičnu pozitivnost.
lično, kada mi neko pristupi s ovako toksičnim optimizmom, želudac mi se prevrne.takav optimizam guši svaku akciju ka promjeni nabolje.
posebno u poslu. žalba na malu platu, na mnogo bespotrebnog posla, na neplaćeni prekovremeni rad završi komentarom, šuti, dobro je da radiš i imaš, kakvu-takvu, platu.. ..i slijedi ucjena...jel' se to tebi ne radi, ima ko će objeručke prihvatiti..
šta mislite o ovoj pojavi?
susrećete li se vi s ovakvim optimizmom, kako reagujete?
Manjak ambicije, letargija, laganje samom sebi...
Ne valja ni pretjerano crnilo, ni pretjeran optimizam... I jedno i drugo ne daje rezultat.
Ja ne volim od problema stvarati veći no što jest, ali ni praviti se da ga nema... Preuzmem ga kao izazov, ne problem, i lakše je obračunati s tim.
Te pozitivce bez pokrića, vidim samo kao prikrivene ljude, koji su se predali...
lejlamo je napisao/la: ↑20 okt 2020, 10:45
svima nam poznata...... dobro je, samo nek ne puca
kada se na negativne emocije odgovara toliko čistim optimizmom da iritira, tada praktikujemo toksičnu pozitivnost.
lično, kada mi neko pristupi s ovako toksičnim optimizmom, želudac mi se prevrne.takav optimizam guši svaku akciju ka promjeni nabolje.
posebno u poslu. žalba na malu platu, na mnogo bespotrebnog posla, na neplaćeni prekovremeni rad završi komentarom, šuti, dobro je da radiš i imaš, kakvu-takvu, platu.. ..i slijedi ucjena...jel' se to tebi ne radi, ima ko će objeručke prihvatiti..
šta mislite o ovoj pojavi?
susrećete li se vi s ovakvim optimizmom, kako reagujete?
Nije to optimizam...
Ja takve ljude vidim kao kukavice koje traze opravdanje kako ne bi morali poduzeti nesto u zivotu...
Onaj "ne talasaj" mentalitet... Ispadne sramota ako se zauzmes za sebe, pitas nesto ili se pobunis protiv nepravde... A sve pod plaštom toga "dobro je".
Takvima smeta ako je neko drugi proaktivan jer oni neće ili ne smiju, pa im bude krivo što se drugi usuđuju htjeti ili postići više...
1
1
İnsanın en iyi yoldaşı onu seven değil, anlayan kişidir. Anlamakla başlar yolculuk.
Dina je napisao/la: ↑20 okt 2020, 14:25
Nije to optimizam...
Ja takve ljude vidim kao kukavice koje traze opravdanje kako ne bi morali poduzeti nesto u zivotu...
Onaj "ne talasaj" mentalitet... Ispadne sramota ako se zauzmes za sebe, pitas nesto ili se pobunis protiv nepravde... A sve pod plaštom toga "dobro je".
Takvima smeta ako je neko drugi proaktivan jer oni neće ili ne smiju, pa im bude krivo što se drugi usuđuju htjeti ili postići više...
E bravo
Zato se i kaze da ce ti se ovdje sve oprostiti osim uspjeha. Malo je off-topic ali nejse...
Jer mnogi ljudi su dokaz da se uz malo truda i strpljenja moze doci do uspjeha. Dakle, relativno lako. Onda kada to vidi neko sa strane, neko ko nije u stanju ispuniti ni taj minimum odricanja i izlaska iz zone komfora, postaje zavidan.
Nevezano konkretno za ovo sto si rekla; mnogi ljudi kod nas podvode kukavicluk pod sabur, sto je totalni promasaj!
1
1
Nikada ne gasi svoje svjetlo samo zbog toga što nekima ide u oči.
Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji obaraju tu pretpostavku. Ima nešto skoro mistično u životnom stilu većine bh. građana.
Broj sedam ima svoju mitsku povijest: kršćanstvo tvrdi da je Bog stvorio zemlju za sedam dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam nebesa. U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz društvene prakse. Prva tri dokaza spadaju u sferu političkog mišljenja:
1. «Dobro je, samo nek ne puca!» - Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne tjera da ubijaš – život je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost i inventivnost. Mir se shvata isključivo kao odsustvo fizičke prinude.
2. «Izdržao je Mujo i gore!» - Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjeđuje da nema želje za bilo kakvim individualnim ili društvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je neograničen.
3. «Ne talasaj» - Ukoliko neki pojedinac i poželi da akcijom provede promjenu, aktivira se društveni princip «ne talasaj». Društveno okruženje se obrušava na pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i teži da pojedinca vrati u mediokritetsku ravan poznatu pod imenom «Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane».
Slijedeći dokaz pripada sferi duhovnosti:
4. «Ako bog da» - Primjena uzrečice «ako bog da» u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere pandemije. «Ako bog da» pokriva sve od ekonomskog prosperiteta do seksa. Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politički napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta – zapravo sve - zavisi od božije volje.
Ovaj komotni determinizam oslobađa odgovornosti za bilo koju akciju. Sve je u božjim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom, strukturom, ili, ne daj bože, zalaganjem. Prebacujući na Boga da se brine da li će im zagorjeti ručak, da li će im dijete postati narkoman ili da li će vlada povećati porez, Bosanci i Hercegovci su uspješno skinuli sa sebe svaku odgovornost za vlastiti život.
Slijedeća dva dokaza su iz domena ekonomskog razvoja:
5. «Ne mogu oni mene malo platit koliko ja mogu malo radit.» - Ova drevna bosansko-hercegovačka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika jedne od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u bosanskom, srpskom i hrvatskom.
6. «Nemam ja vremena da radim» - Moderna business misao u BiH bilježi još jedan doprinos svjetskim ekonomskim teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku, uspješno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu. Princip «Nemam ja vremena da radim» nastao je krajem 20. stoljeća u BiH kao progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom tržištu. U svakodnevnoj praksi očituje se u i u slijedećim formulama: «Daj meni i daj odmah!», «Pare dolaze same, samo treba skontat kako!» i «Previše sam ja pametan/a da bih radio/la.»
Sedmi dokaz je iz domena fizike i oslanja se na Opću teoriju relativnosti:
7. «Ma» - Početak rečenice sa «Ma, ...» omogućava dosljedno rušenje svakog struktuiranog napora . «Ma,..» obezvrjeđuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni pokušaj i svaki izniman rezultat. «Ma, daj, šta on ima doktorirat, a ja išo s njim u školu?»; «Ma, hajde popi, ba, jaro!» (npr. upućeno liječenom alkoholičaru); «Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat...», i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog individualnog ili kolektivnog napora. Riječ «Ma» je riječ-zločinac i morala bi biti stavljena izvan zakona.
Žalosno je što Evropa nikako da prihvati fatalnu privlačnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnička, racionalna, bosnofobična Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju, svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska igrališta. Mi u takvu Evropu nećemo!
P.S. tekst je preuzet, ne sjecam se odakle, ali prilično jasno daje odgovore na neka pitanja na ovoj temi.
U cemu je problem biti zadovoljan ako si zdrav? Valjda je to najbitnije.
"Samo nek ne puca" - naravno, rizik je veci da izgubis glavu tokom rata nego tokom mira. Samo kod nas se zaboravlja da se borba nastavlja i poslije rata. Novi problemi, novi izazovi - dakle, ponovo dizi barikade, revoluciju, flasu s benzinom u ruku, srusi most ako treba... Akcija izaziva reakciju.
Neke stvari u zivotu ne mozes da promijenis preko noci, niti za neko kratko vrijeme. Ali promijeniti mozes ukoliko samo hoces. Volja je uvijek jaca od zelje.
Sta je problem Bosne? Problem Bosne je sadaka-mentalitet. Daj daj daj i daj. I dalo se. Ali nigdje rezultata. Problem Bosne je i vjecito neko vadjenje pricom kako smo zemlja u traniziciji. Naravno, nijedna tranzicija nije bezbolna ali tranzicija se desila i u Ceskoj, Slovackoj, Madjarskoj, Poljskoj, zemljama koje smo mi do nedavno omalozavali da su fukare a mi gospoda. Gdje su oni a gdje smo mi?
"Da je Tito ziv, vidio/la bi ti... Treba ponovo Goli otok". Koji Tito? Koji Goli Otok? To da je valjalo ne bi se raspalo. Sto se niste sjetili Tita, Jugoslavije, bratstva-jedinstva 1990-e godine? Ko se snasao zivi, ko nije sjeca se kako je 1981-e isao na more novim Stojadinom.
"Prije se od jedne plate moglo kupiti i auto za godinu dana rada". Jeste. Danas imas vise auta u BiH nego prije 30 godina.
Ali nije tu samo Bosna ili Balkan specifican. U Skandinaviji imas toga takodjer.
"Ja zelim da mi dijete bude sretno" i ode i kupi mu najnoviji mobitel koji djetetu ispane nekoliko puta dok mu skroz ne sjebe ekran. I ponovo se zaduzi, potpisi novu pretplatu, neka je dijete sretno s novim telefonom.
"Moram nekad i izaci sa drugovima na kafu/caffe-latte/pivo" - naravno, nije nista lose s tim. Ukoliko ne izlazis 15 puta u sedam dana a prihodi jako niski.
jbt, radio sam u firmi gdje su nam plate kao variocima bile astronomske, pa koliko ih je znalo otici kod sefa, traziti prijevremensku sumu (kako li se vec na nasem zove), jedan dio od plate prije nego sto plata legne odredjen datum. Ali tu je novo napucano auto, to je odjeca, to je masa stvari...
Sa nama je radila zena, koja je izdrzavala troje djece i jednog nevjencanog supruga koji nije imao posao. Svaki put kad se radi prekovremeno, ona je prva na spisku. I opet joj malo. Jebiga, petero usta je tesko nahraniti ali s tom platom se to nekako i moglo.
Elem, muz je trazio posao ali molio Boga da ne nadje. Tad je stvarno bilo lako naci posao, cak joj je par kolega ponudilo da se i on eto zaposli kod nas ali jebiga, covjek ne moze raditi tu, jer eto nece bas biti sretan, nece biti zadovoljan, nije bas dobro raditi na istom radnom mjestu kao i ljubavni partner/supruga, citao je on to negdje....
Jedno jutro sjedimo, pijemo kafu, ona ode kod sefa traziti prijevremeni dodatak, ova jedna kolegica je zali eto kako joj je jadnoj tesko, bori se... Kad ce ti jedan kolega, covjek koji se rijetko kad nasmijao, prokomentarisati, onako drzeci novine u ruci "Da, tako je to. Velik q-rac je mala utjeha u siromasnoj porodici". Tad sam se prevrnuo od smijeha dok su me drugi gledali ljutito.
0
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Da li je baš sve tako jednostavno?
Optimizam se smatra vrlinom u modernom društvu. Postoje mnoga istraživanja koja su pronašla vezu između optimizma i fizičkog i mentalnog zdravlja, sreće u ljubavi, profesionalnog uspjeha i dugovječnosti. Od djetinjstva su nas učili da treba da očekujemo da će stvari biti bolje u budućnosti, a na naš pesimizam u određenim situacijama se nikada nije gledalo blagonaklono.
Da li je baš sve tako jednostavno? Psihologinja Julie Norem smatra da nije i ona tvrdi da je određena doza pesimizma čak i dobra za suočavanje sa nepremostivim problemima koje ćemo pre ili kasnije imati. U svom autorskom tekstu za sajt Psychology Today, koji prenosi City magazin , ona je nabrojala neke od najčešćih zabluda o optimizmu i pesimizmu.
Zabluda 1 – Ljudi su optimisti ili pesimisti
Nije tačno da je neko uvijek samo optimista ili pesimista povodom svih stvari. Vrlo često se dešava da neko, na primjer, polaže velike nade u svoj poslovni uspjeh, dok s druge strane ima mala očekivanja u vezi sa svojim ljubavnim životom. Sve zavisi od temperamenta date osobe i okolnosti u kojima se nalazi.
Zabluda 2 – Optimizam je urođen
Mada je ova opservacija donekle tačna, jer geni umnogome određuju našu psihologiju, ljudi ipak imaju slobodnu volju i mogu iz iskustva da nauče kako da formiraju adekvatna očekivanja o budućnosti, a da ne odu ni u jedan ekstrem.
Zabluda 3 – Uvijek je bolje biti optimista nego pesimista
Kao što smo već napomenuli u uvodu, zdrava doza pesimizma i te kako može biti korisna u našem životu, a posebno kada se suočavamo sa velikom neizvjesnošću. Važno je psihološki se pripremiti za najgori scenario neke situacije, kako bi u slučaju da se on desi izbjegli fazu šoka i razočaranja i odmah se uhvatili u koštac sa svim gorućim problemima.
Zabluda 4 – Pesimizam nas sprečava da budemo sretni
Biti pesimista u nekim okolnostima je savršeno razuman stav i on nije nužno toliko štetan po naše blagostanje kako se možda čini. Naravno, treba razlikovati odbrambeni pesimizam i fatalistički pesimizam. Ovaj prvi nas čuva od zabluda, vjerovanja u čuda i prevelikih očekivanja. Fatalistički pesimizam, s druge strane, ne ostavlja nimalo mjesta za nadu i gotovo nužno dovodi do depresije ili je njen simptom.
Znaju me iritirati nepopravni pesimisti.. Koji uglavnom tvrde da su samo realisti, da bi opravdali svaki mogući crnjak.. Isto toliko mi piče po živcima I toxični optimisti.. Od neke lažne euforije satraše se kao pozitivom.. Vazda samo Ljub ljub cmok cmok, najbolji smo, najjači smo.. Nedodirljivi smo.. Aha.
Vesela narav 'pak je drugačijeg sloja.. Ne forsiraju i ne glumataju.. Isto kao i obični mrgudenci..
1
1
1
