
"Zlatne suze" povezuju sa pricom nordijskog boga Odina I boginje/bozice Freye, koju je on napustio, a ona je zaplakala zlatnim suzama. Danas ovo djelo simbolizira suze osobe koja voli i cija se ljubav odbacuje.


1
2


2

Rođena je u Rimu 1593. godine, a njezin otac, slikar Orazio Gentileschi, bio je Caravaggiov dobar prijatelj. I Artemisia se posvetila slikanju, no platila je veliku cijenu za to. Silovao ju je slikar Agostino Tassi, kojega je njezin otac zaposlio kao učitelja.
Njezin je otac izgubio sudski proces koji je pokrenuo protiv Tassija, premda je više osoba svjedočilo protiv njega.
Sud ga je na kraju oslobodio, jer ga je štitio tadašnji papa koji je od Tassija naručivao freske. Mlada umjetnica karijeru je nastavila u Firenci.
Artemisia Gentileschi (1593. - 1654.) za života je bila priznata i etablirana umjetnica. Među ostalim, prva je žena koja je postala članica firentinske Accademije del Disegno.
Slika prikazuje temu iz Knjige o Juditi iz Starog zavjeta. U njoj se opisuje kako je asirski kralj Nabukodonosor II. poslao svog generala Holoferna da opustoši Judeju. Židovska udovica Judita, čista i plemenita srca, jako pobožna i bogobojazna, pretvarala se da je dezerter i otišla u njegov šator da ga zavede. Ona ga je opila do besvijesti, a potom mu njegovim mačem odsjekla glavu. S njegovom glavom u torbi, Judita je pobjegla natrag. Nakon što su Židovi izložili Holofernovu glavu s gradskih zidina, Asirci su se u strahu razbježali. Iako su ovu temu naslikali brojni slavni slikari prije nje, Boticelli, Giorgione, Titian, Rembrandt, Peter Paul Rubens i osobito Caravaggio; nitko poput nje nije uspio prikazati dramatičnije i nasilnije. Naime, Artemisia je prikazala baš trenutak u kojemu Judita zasijeca Holofernov vrat, a nasilje je vješto pojačano dramatičnom tenebrističkom (ekstremni kjaroskuro) obradom svjetla i sjene i energičnim vijugavim naborima draperija


Na slici, Autoportret s ogrlicom od trnja, Frida je razvukla Kristovu krunu od trnja i napravila sebi ogrlicu, predstavljajući se kao kršćanska mučenica. Trnje na njezinom vratu simbolizira bol koju Frida još uvijek osjeća zbog razvoda s Diegom. Na trnovitoj ogrlici visi mrtav kolibrić, čija raširena krila predstavljaju prepoznatljive Fridine obrve. Zanimljiva činjenica je da se u meksičkoj folklornoj tradiciji mrtvi kolibrić smatrao simbolom dobre sreće u ljubavi. Iznad njezinog lijevog ramena stoji crna mačka, koja se povezuje s nesrećom i smrću, čime Frida izražava svoja emocije, dok iznad desnog ramena stoji njezin majmun, poklon od Diega, inače, simbol vraga. Leptiri u njezinoj kosi predstavljaju uskrsnuće. Surealizam u slici vrlo je očit i jak. Iz nje iščitavamo obeshrabreno Fridino stanje u kojem slika elemente koji su na prvu nelogični i djeluju fotografsko precizni. U tome je vidljivo njezino nesvjesno izražavanje.
“Zašto ga nazivam moj Diego? Nikada nije bio moj, niti će to biti. On pripada samom sebi.”
1






