Prevrcem mobitel.po rukama.i pitam se da li da ista napisem na ovu temu pa.ipak...
Definitivno godina mig odrstanja, u smislu, spoznaje lose strane ljudi. Nije da nisam znala.i prije ali nisam bila.u situaciji da me.takve stvari povrijede. 2020.cu sigurno pamtiti po tome, izmedju ostalog. Pa.onda borba, stalno neka borba, padanje, ustajanje, diplomirala jedva, 3 x mi odgadjali termin, pa kad sam konacno uspjela, onda sam shvatila da nekih dragih ljudi , s kojima bih podijelila svoju srecu vise nema medju zivima, a neki koji su kao i ja iscekivali taj tren, nazalost nisu mogli biti uz mene iz poznatuh razloga. O koroni necu ni rijeci.

prokletinja.
Kako i odakle sam crpila snagu da izdrzim i izdrzavam.hos uvijek nekad mi nije jasno. U jednom trenutku sam bas bila na koljenima , ali onda shvatila da moram prihvatiti stvari koje su izvan moje volje, odluke i kontrole. sres mi je bio prevelik i sasvim sigurno doprinjeo da obolim od dijabetesa. U ovoj godini sam definitivno i pocela tj naucila.plakati. Ljudi moji pa ja sam.plakala i za najmanje gluposti

. Ventil. Neka sam. Nrka suza, tuge, kako inace znati sta je radost i sreca.
Da nije sve tako crno...nije. Moj cilj je jako blizu, moje je samo da budem strpljiva, sreca se nazire u cijelosti, Elhamdullilahi. Zdrava sam, mlada sam, zavrsila sam obrazovanje sad za sad i imam covjeka koji me voli. Dobro je. Dobro. Bit ce i bolje inshallah