Hajde da se igramo u kuhinji!
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
Ja nisam..imam.vece sanse da pobjedim.
Ne znam...mozda su postavljene slike.javno bile motivacija...meni jesu
1
1
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
Ako ne bude još učesnika.. sumnjam da ću sa ce igre i biti..
I meni se vise dopada onaj način.. svako postavi i to je to..da motivacije i inspiracije ..pa i podsjetnik bude bolji..
Ali eto.. lijepo je probati vise načina i odabrati bolji..
1
1
- pink floydd
- Prvi Valentajn foruma

- Reactions: 17029
- Postovi: 8394
- Pridružen/a: 03 sep 2020, 05:55
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
Evo ja sam na ručku upravo, za predjelo sam uzeo rižoto neki, glavno jelo pohovana piletina i pečene tikvice kao prilog.....mogu li učestvovati 
2
2
- Moonlight
- Menadžerska legenda

- Reactions: 15626
- Postovi: 10301
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 10:41
- Lokacija: Tu... Gdje dezinfikujem misli i emocije.
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
Danas pravim nešto s rižom.
Jel saljemo skije @CocoMa u inbox i do kada?
0
Control + Alt + Delete
| Control Yourself | Alter Your Thinking | Delete Negativity |
| Control Yourself | Alter Your Thinking | Delete Negativity |
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
Dunja je voće koje je uobičajeno na Balkanu, bliskom Istoku, južnoj Europi, južnoj Americi a kasnijih godina se uzgaja u Skandinaviji ali u zapadojužnim dijelovima Švedske.
Ogromna i tvrda, a mirisna da je dovoljna samo jedna da bi se cijela kuća uzmirisala, gotovo da se i ne može jesti onako sirova. No dovoljno je zrelu onako malo udariti od stol (ili debljom oklagijom) da omekne i da se šećer takoreći oslobodi. Specifična je po tome što ima najviše pektina pa se stoga radije kuha.
Dunja se na portugalskom zove Marmelo i tako je nastao naziv marmelada jer se kuhala i pasirala.
Teško je naći u švedskim supermarketima ali zato u trgovinama gdje se prodaje hrana sa Bliskog Istoka i Balkana, a koje su se još više pootvarale dolaskom novih izbjeglica, dunja je gotovo neizostavna u ponudi.
Lutajući internetom nailazio sam na recepte za kolače od dunje i priznajem da to radije prepuštam mojoj suprugi koja je maher za dezerte. Međutim čitajući neki članak o meksikanskoj umjetnici Fridi Kahlo, naletio sam na membrilo - dezert koji je Frida često pravila i služila svojim gostima. Pronađoh kasnije da se taj dezert pravio i na Balkanu, primjerice Dalmaciji a bogami i Vojvodini. Zvao se kotonjada ali danas je pomalo zaboravljen.
Zaintrigriralo mi je maštu pa sam riješio da se i sam okušam u tome.
Našao sam mnoštvo recepata za membrilo - nijedan nije isti. Pa sam napravio kombinaciju.
Nasjeckao sam dvije dunje na kocke i izvagao 1,2 kg. Oprao i narendao koru od limuna te dodao u šerpu sa isjeckanim dunjama. U mnogim receptima je pisalo koliko dunja toliko i šećera, osim jednog engleskog koji je preporučivao 70% šećera od ukupne težine isjeckanih dunja pa sam tako postupio i dodao šećer. Nasuo sam 3,5 dl vode, uključio šparet i povremeno miješao. Tekućina se polako počela zgusnuti i kad su dunje dobile crvenu boju kao rubin, sklonio sam sa vatre i izmiksao štapnim mikserom.
U formu sam stavio masni papir (može se forma pomastiti u nedostatku istog) te istresao smjesu u formu. Pustio da se ohladi do sobne temperature i onda stavio u frižider nekih 24 sata. Pektin učini da se dobije žele-masa a prema mnogim receptima, može se staviti nekoliko sati u pećnicu na temperaturi od 50 stepeni. Frida je svoj stavljala na sunce ali razlika u klimi čini svoje.
Membrilo (ili kotonjada, kako ko zove) se služi sa sirom no zavisi od koje regije koji sir će se služiti. Obično se služi mladi sir da bi se dobio i neki balans u okusu ali kako već rekoh, zavisi od regije. Ja sam izabrao dvije vrste sira - mančego i čedar. Uz to mi je nekako išlo vino pa sam danas našao vino po preporuci mog dobrog druga, a to je gruzijsko Rkatsiteli Qvevri, bijelo vino. Stvarno ukusno.
Ogromna i tvrda, a mirisna da je dovoljna samo jedna da bi se cijela kuća uzmirisala, gotovo da se i ne može jesti onako sirova. No dovoljno je zrelu onako malo udariti od stol (ili debljom oklagijom) da omekne i da se šećer takoreći oslobodi. Specifična je po tome što ima najviše pektina pa se stoga radije kuha.
Dunja se na portugalskom zove Marmelo i tako je nastao naziv marmelada jer se kuhala i pasirala.
Teško je naći u švedskim supermarketima ali zato u trgovinama gdje se prodaje hrana sa Bliskog Istoka i Balkana, a koje su se još više pootvarale dolaskom novih izbjeglica, dunja je gotovo neizostavna u ponudi.
Lutajući internetom nailazio sam na recepte za kolače od dunje i priznajem da to radije prepuštam mojoj suprugi koja je maher za dezerte. Međutim čitajući neki članak o meksikanskoj umjetnici Fridi Kahlo, naletio sam na membrilo - dezert koji je Frida često pravila i služila svojim gostima. Pronađoh kasnije da se taj dezert pravio i na Balkanu, primjerice Dalmaciji a bogami i Vojvodini. Zvao se kotonjada ali danas je pomalo zaboravljen.
Zaintrigriralo mi je maštu pa sam riješio da se i sam okušam u tome.
Našao sam mnoštvo recepata za membrilo - nijedan nije isti. Pa sam napravio kombinaciju.
Nasjeckao sam dvije dunje na kocke i izvagao 1,2 kg. Oprao i narendao koru od limuna te dodao u šerpu sa isjeckanim dunjama. U mnogim receptima je pisalo koliko dunja toliko i šećera, osim jednog engleskog koji je preporučivao 70% šećera od ukupne težine isjeckanih dunja pa sam tako postupio i dodao šećer. Nasuo sam 3,5 dl vode, uključio šparet i povremeno miješao. Tekućina se polako počela zgusnuti i kad su dunje dobile crvenu boju kao rubin, sklonio sam sa vatre i izmiksao štapnim mikserom.
U formu sam stavio masni papir (može se forma pomastiti u nedostatku istog) te istresao smjesu u formu. Pustio da se ohladi do sobne temperature i onda stavio u frižider nekih 24 sata. Pektin učini da se dobije žele-masa a prema mnogim receptima, može se staviti nekoliko sati u pećnicu na temperaturi od 50 stepeni. Frida je svoj stavljala na sunce ali razlika u klimi čini svoje.
Membrilo (ili kotonjada, kako ko zove) se služi sa sirom no zavisi od koje regije koji sir će se služiti. Obično se služi mladi sir da bi se dobio i neki balans u okusu ali kako već rekoh, zavisi od regije. Ja sam izabrao dvije vrste sira - mančego i čedar. Uz to mi je nekako išlo vino pa sam danas našao vino po preporuci mog dobrog druga, a to je gruzijsko Rkatsiteli Qvevri, bijelo vino. Stvarno ukusno.
3
3
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
3
3
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
@Nice try kuhas li ti sta od tikvica i rize i gljiva?
@smajlic

@smajlic
1
1
Re: Hajde da se igramo u kuhinji!
samo grah
1
1
Zivot se desava sada, a ravan stomak nam ne treba da ga zivimo. 

