Zekat je neupitna obveza u islamu (farz), a u Kuranu je propisan sljedećim ajetom:
Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti, a Alah sve čuje i zna. (At-Tevba, 103.)
Zekat se u Kur'anu najčešće spominje u ajetima zajedno s namazom (obaveznom molitvom pet puta na dan), i to na dvadeset osam mjesta, primjerice:
Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Alaha i u onaj svijet, i u anđele, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obvezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Alaha boje i ružnih postupaka klone. (Al-Bekara, 177.)
U Kuranu nije izričito precizirano koji dio i od koje vrste imovine se daje zekat. Poslanik Muhamed je dao detaljne smjernice o izvršavanju ove islamske dužnosti.
Zekat se daje na godišnjoj bazi, najčešće uz ramazan, jer su tada ljudska srca najmekša i najdarežljivija. Daje se četrdeseti dio, tj. 2,5%[5], na različite vrste imovine čija vrijednost prelazi točno određeni iznos, koji se naziva nisab.
Primatelji zekata
U skladu sa propisima Kur'ana, obavezni milodari (zekat i sadekatu-l-fitr) pripadaju sljedećim primateljima:
siromasima, koji žive u apsolutnom siromaštvu i nisu u stanju da se iz njega izbave,
nevoljnicima, kojima nevolja ne dopušta da sebi zarade imovinu,
prikupljačima zekata, ovlaštenima od strane pravomoćnog vjerskog autoriteta,
preobraćenicima, kako bi ih se pridobilo i učvrstilo u islamu,
robovima, kako bi bili oslobođeni ropstva i otkupili se,
prezaduženim osobama,
za opće dobro zajednice, čime upravlja pravomoćni vjerski autoritet,
putniku, koji je ostao bez sredstava za nastavak putovanja.
Zekat je ipak najpreče davati za potrebe islamske zajednice, jer se u te svrhe davao i za vrijeme Poslanika Muhameda. Pravomoćni vjerski autoritet poput islamske zajednice je potom dužan rasporediti prikupljena sredstva po gore navedenim kategorijama, te odlučiti o pravu prvenstva jedne kategorije primatelja nad drugom u datom trenutku.
Vjernici bi pri davanju zekata prednost trebali davati svojim bližnjima, potom daljim rođacima, susjedima, pa tek onda osoba za koje nisu vezani rodbinskim ili susjedskim vezama, samo ako svi oni pripadaju nekoj kategoriji primatelja zekata, i nisu od onih kojima se zekat ne smije dati.
Šta mislite o hutbama koje efendije širom BiH drže o tome kako zekat isključivo treba dati Islamskoj zajednici?
Jedne godine znam da su donijeli fetvu da se i vitre daju njima? Je li ovo uredu?
Zekat
Re: Zekat
Koliko je meni poznato da se vitre daju osobama koje teško žive, bez redovnih primanja.. pobožnih..Šta mislite o hutbama koje efendije širom BiH drže o tome kako zekat isključivo treba dati Islamskoj zajednici?
Jedne godine znam da su donijeli fetvu da se i vitre daju njima? Je li ovo uredu?
Moji daju uvijek istoj nani..a Ija također.
Ali eto svako daje vitre gdje smatra da je to ok..
1
1
Re: Zekat
Kategorije korisnika zekata
Uzvišeni Allah dž.š. je jasno odredio kojim se korisnicima može dati zekat i ko ima pravo na njega, taksativno pobrojavši kategorije korisnika. Nije ga dozvoljeno dati mimo toga nekom drugom. Allah dž.š. kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Sura Et-Tevbe, 60)
a) Siromasi: U arapskom se kaže za siromaha faqirmn. fuqara‘. Siromah je onaj koji ne posjeduje imovinu u količini jednog nisaba, i koji se može unaprijediti i oploditi, ili posjeduje nisab, ali kojeg treba iskoristiti u neku potrebu, ili potrošiti za nešto što je prijeko potrebno, kao što je kuća za stanovanje, odjeća, naučne knjige za kojima ima potrebu. Ako neko posjeduje nisab i nije ga potrebno usmjeriti u neku potrebu, ne smatra se siromašnim i zabranjeno mu je primiti zekat. Obaveza mu je da daje druge vidove davanja kao što su sadekatul-fitr, kurban i izdržavanje bliskih srodnika. (El-Hedijjetul-`ala’ijje)
b) Nevoljnici: U arapskom su označeni riječju miskinmn. mesakin, a označava osobu koja ne posjeduje nikakvu imovinu. On je u lošijem stanju od siromaha. Allah dž.š. kaže “ili ubogoga nevoljnika” (Sura El-Beled, 16.) Označava čovjeka koja boravi na prašnjavoj zemlji zbog velikog siromaštva. On je u potrebi da traži od drugih za neophodnu hranu i odjeću kojom de pokriti tijelo. To mu je dozvoljeno, ako nije u stanju da zaradi, za razliku od onoga koji je u mogućnosti da zaradi i kome nije dozvoljeno da traži, osim ako nije u mogućnosti da radi zbog zauzetosti džihadom ili sticanjem šerijatski utemeljene nauke. Allah (dž.š.) kaže: “I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj koji u to nije upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaješ ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. A ono što od imetka drugima date, – Allah, sigurno za to zna.”(Sura El-Bekare, 273)
U MuslimovomSahihu se navodi hadis koji prenosi Ebu Hurejrer.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Ko od svijeta traži milostinju, a nije u velikoj potrebi već da bi zgrtao novac, taj traži vatru.”
U ovom hadisu se misli na to da takva osoba traži više novca od onoga koji joj je potreban.
Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Neki čovjek neće prestati da prosi i traži od ljudi sve dok ne dođe na Sudnjem danu, a na licu neće imati ni jedan komadić mesa.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1474)
Hatabi kaže: „Moguće značenje jeste da de doći ponižen, bez ikakvog značaja i ugleda, ili da de njegovo lice podnijeti takvu kaznu sve dok ne spadne s njega meso, kako bi kazna dostigla onaj organ koji je učestvovao u grijehu, zbog činjenice da je ocrnio obraz, proseći. Ili, pak, da će biti proživljen, a cijelo njegovo lice de biti sama kost, što de biti obilježje po kome de se raspoznavati.“ (Fethul-bari, III/339)
Dozvoljeno je siromahu, onome ko je u velikoj potrebi i bijedniku, da uzme ono što mu se daje, bez traženja i pohlepe za imovinom. U hadisu kojeg prenosi Omer r.a. se navodi: „Poslanik a.s. bi mi dao neki poklon, a ja bih mu rekao: Daj to nekome ko je siromašniji od mene. On je na to rekao: “Ako ti dođe nešto od ovakvog dobra, ti to slobodno uzmi, bez žudnje za tim i bez traženja. A ako ti ne dođe, pa nemoj se time zamarati i za tim žuditi.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1478)
U arapskom jeziku jedno od značenja riječi išraf, koja je upotrijebljena u ovom hadisu, jeste izlaganje nečemu, pohlepa i srčana žudnja za tim. Ustegnuti se od traženja i prosjačenja je bolje. Ebu Se’idel-Hudrir.a. prenosi hadis od Allahovog Poslanika a.s. i kaže: „Neki ljudi iz grupe ensarija su prosili i tražili milostinju od Poslanika a.s. On im je dao, a oni su opet tražili. On im je ponovo dao, a oni su ponovo tražili. On im je opet dao, sve dok mu nije nestalo onoga što je imao za podijeliti. Tada je rekao: Ako ja imam kakvih dobara, ja ih neću od vas skrivati. Ko se ustegne od traženja i prosjačenja, Allah će ga učiniti dostojanstvenim. Ko nastoji da bude neovisan od ljudi, Allah će mu biti dovoljan i dat će mu zadovoljstvo i bogatstvo. Ko nastoji da se strpi u nedaćama, Allah će ga učiniti strpljivim. Nije nikome dat bolji i veći dar od strpljivosti.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1469)
Prenosi se od Hakima ibn Hizamar.a. da je rekao: „Tražio sam milostinju od Allahovog dž.š. Poslanika a.s. i on mi je udijelio. Ponovo sam tražio i on mi je udijelio, pa sam ponovo tražio i on mi je udijelio. Onda je rekao: Hakime, ovaj imetak je privlačan i sladak, pa koga uzme bogate duše bit će mu blagoslovljen, a koga uzme sa pohlepom i žudnjom neće mu biti dat bereket u njemu. Bit će sličan onome ko jede, a ne može se zasititi. Gornja ruka je bolja od donje ruke.“ (Buharijin Sahih, O zekatu, 1472)
Nekada može biti nevoljnik onaj koji ne traži milostinju od ljudi zbog dostojanstva. To potvrđuje i ovaj hadis: “Nije nevoljnik onaj koji ide od čovjeka do čovjeka i koga zadovolji i odvrati od traženja jedan ili dva zalogaja, ili jedna ili dvije datule. Nvvoljnik je onaj koji se ne može zadovoljiti, koga ljudi ne prozriju, pa mu udijele milostinju, ko ne ustane da radi, već traži od svijeta.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1479)
c) Oni koji skupljaju zekat: To su aktivisti koji rade na skupljanju zekata i koji ga distribuiraju korisnicima. Uvjet njihova statusa je da ih angažuje odgovorna služba. Svakom pojedincu koji skuplja zekat daje se naknada za njegov angažman, onoliko koliko mu je potrebno, uzimajući u obzir sredinu.
Onome ko se angažuje na skupljanju zekata siromasima na volonterskoj osnovi nije dozvoljeno da uzme za sebe bilo šta od onoga što je prikupio, jer je on svoj angažman ustupio bez naknade, pa nema pravo na nju. Isti je slučaj s onima koji se ponude da izgrade džamiju i da je održavaju.
d) Oni čija srca treba pridobiti: Nekada ih je bilo tri grupe: Prva grupa su nevjernici kojima je Poslanik a.s. davao iz zekata da bi njihova srca pridobio za islam. Druga grupa su oni kojima je Poslanik a.s. davao kako bi spriječio njihovo zlo. Treća grupa su oni koji su primili islam, ali je njihova privrženost bila slaba, pa je tako htio da ih pridobije da bi se učvrstili u islamu.
Ovaj propis je bio važeći, utemeljen na tekstu, a zatim je njegova primjena prestala u vrijeme hilafeta Ebu Bekra es-Siddika, zbog prestanka postojanja razloga za njegovu primjenu i zbog snage islama. Ili je, pak, derogiran riječima Allahovog dž.š. Poslanika a.s. upućenih Mu’azu, kada ga je htio poslati u Jemen: “Ti ćeš doći narodu koji su sljedbenici Knjige, pa ih pozovi u vjeru koja se temelji na svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i da sam ja Allahov Poslanik. Kada ti se oni u tome pokore i odazovu, poduči ih da im je propisano obavezno klanjanje pet dnevnih namaza. A kada ti se i u tome pokore, poduči ih da im je propisano davanje zekata koji se uzima od njihovih imućnih i vraća se njihovim siromasima.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1496)
Sintagma u Poslanikovima.s. riječima „njihovim siromasima“ se odnosi na muslimane, pa se stoga ne daje onima čija srca treba pridobiti od nemuslimana, ali se daje siromašnim muslimanima. (Reddul-muhtar, II/61)
e) Za otkup iz ropstva: To su oni robovi koji se dogovore sa svojim vlasnicima da će im dati određeni dio novca, a da će ih oni zauzvrat osloboditi i pustiti. Allahove dž.š. riječi za otkup iz ropstva znače oslobađanje od okova ropstva i potčinjenosti drugom čovjeku.
Islam je preporučio i propisao da se jedan iznos izdvaja za oslobađanje robova. Također, Uzvišeni Allah dž.š. je podsticao na oslobađanje robova na ovaj način, riječima:
“A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka, koji je Allah vama dao.” (Sura En-Nur. 33)
f) Prezaduženi:Prezadužen je onaj koji ne posjeduje imovine u visini jednog nisaba, mimo sredstava koje je pozajmio. Dati zekat ovakvoj osobi je preče nego siromašnoj, koja nije zadužena, jer je ovakva osoba u većoj potrebi.
g) U svrhe na Allahovom putu: Na Allahovom putu je onaj ko se bori, a ne posjeduje nikakva sredstva zbog udaljenosti od kuće i siromaštva. Ima shvatanja da je u ovoj kategoriji i hadžija koji je ostao bez sredstava i nema kontakta sa rodbinom, ili da je to i onaj ko se u potpunosti posvetio izučavanju korisnih islamskih nauka. Ima shvatanja da „u svrhe na Allahovom putu“ spada svako onaj ko obavlja neku aktivnost čiji je cilj ostvariti pokornost Allahu dž.š., ako je siromašan i bez sredstava. (Vidi: Reddul-muhtar, II/61)
h) Putniku-namjerniku: To je svako ko ima sredstava, ali nisu uz njega, bez obzira na to da li bio u tuđoj ili svojoj zemlji, ili onaj ko je pozajmio nekome novce, ali ne može da dođe do njih, ili nije prošao rok za njihovo vraćanje. Isti tretman ima svako onaj ko ne može doći do svojih sredstava, po bilo kom osnovu, makar se i nalazio u svojoj zemlji. Ovdje je relevantna potreba da bi se imalo pravo na zekat, a ona je evidentna. Osoba je faktički siromašna, iako je formalno materijalno situirana.
Važno je napomenuti da putniku nije dozvoljeno da uzme iz zekata više nego što mu je potrebno, za razliku od siromaha kojem je dozvoljeno da uzme više od njegove potrebe. Ako putnik može pozajmiti novac, to je bolje uraditi, ali to mu nije obaveza zbog činjenice da se može desiti da bude finansijski nesposoban da vrati pozajmicu. On je u istoj ravni kao siromah koji se obogati i koji je imao imovine koja mu je došla na ime zekata. On ne mora tu preostalu imovinu dati u dobrotvorne svrhe. (Vidi: Reddul-muhtar, II/62)
Uzvišeni Allah dž.š. je jasno odredio kojim se korisnicima može dati zekat i ko ima pravo na njega, taksativno pobrojavši kategorije korisnika. Nije ga dozvoljeno dati mimo toga nekom drugom. Allah dž.š. kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Sura Et-Tevbe, 60)
a) Siromasi: U arapskom se kaže za siromaha faqirmn. fuqara‘. Siromah je onaj koji ne posjeduje imovinu u količini jednog nisaba, i koji se može unaprijediti i oploditi, ili posjeduje nisab, ali kojeg treba iskoristiti u neku potrebu, ili potrošiti za nešto što je prijeko potrebno, kao što je kuća za stanovanje, odjeća, naučne knjige za kojima ima potrebu. Ako neko posjeduje nisab i nije ga potrebno usmjeriti u neku potrebu, ne smatra se siromašnim i zabranjeno mu je primiti zekat. Obaveza mu je da daje druge vidove davanja kao što su sadekatul-fitr, kurban i izdržavanje bliskih srodnika. (El-Hedijjetul-`ala’ijje)
b) Nevoljnici: U arapskom su označeni riječju miskinmn. mesakin, a označava osobu koja ne posjeduje nikakvu imovinu. On je u lošijem stanju od siromaha. Allah dž.š. kaže “ili ubogoga nevoljnika” (Sura El-Beled, 16.) Označava čovjeka koja boravi na prašnjavoj zemlji zbog velikog siromaštva. On je u potrebi da traži od drugih za neophodnu hranu i odjeću kojom de pokriti tijelo. To mu je dozvoljeno, ako nije u stanju da zaradi, za razliku od onoga koji je u mogućnosti da zaradi i kome nije dozvoljeno da traži, osim ako nije u mogućnosti da radi zbog zauzetosti džihadom ili sticanjem šerijatski utemeljene nauke. Allah (dž.š.) kaže: “I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj koji u to nije upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaješ ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. A ono što od imetka drugima date, – Allah, sigurno za to zna.”(Sura El-Bekare, 273)
U MuslimovomSahihu se navodi hadis koji prenosi Ebu Hurejrer.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Ko od svijeta traži milostinju, a nije u velikoj potrebi već da bi zgrtao novac, taj traži vatru.”
U ovom hadisu se misli na to da takva osoba traži više novca od onoga koji joj je potreban.
Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Neki čovjek neće prestati da prosi i traži od ljudi sve dok ne dođe na Sudnjem danu, a na licu neće imati ni jedan komadić mesa.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1474)
Hatabi kaže: „Moguće značenje jeste da de doći ponižen, bez ikakvog značaja i ugleda, ili da de njegovo lice podnijeti takvu kaznu sve dok ne spadne s njega meso, kako bi kazna dostigla onaj organ koji je učestvovao u grijehu, zbog činjenice da je ocrnio obraz, proseći. Ili, pak, da će biti proživljen, a cijelo njegovo lice de biti sama kost, što de biti obilježje po kome de se raspoznavati.“ (Fethul-bari, III/339)
Dozvoljeno je siromahu, onome ko je u velikoj potrebi i bijedniku, da uzme ono što mu se daje, bez traženja i pohlepe za imovinom. U hadisu kojeg prenosi Omer r.a. se navodi: „Poslanik a.s. bi mi dao neki poklon, a ja bih mu rekao: Daj to nekome ko je siromašniji od mene. On je na to rekao: “Ako ti dođe nešto od ovakvog dobra, ti to slobodno uzmi, bez žudnje za tim i bez traženja. A ako ti ne dođe, pa nemoj se time zamarati i za tim žuditi.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1478)
U arapskom jeziku jedno od značenja riječi išraf, koja je upotrijebljena u ovom hadisu, jeste izlaganje nečemu, pohlepa i srčana žudnja za tim. Ustegnuti se od traženja i prosjačenja je bolje. Ebu Se’idel-Hudrir.a. prenosi hadis od Allahovog Poslanika a.s. i kaže: „Neki ljudi iz grupe ensarija su prosili i tražili milostinju od Poslanika a.s. On im je dao, a oni su opet tražili. On im je ponovo dao, a oni su ponovo tražili. On im je opet dao, sve dok mu nije nestalo onoga što je imao za podijeliti. Tada je rekao: Ako ja imam kakvih dobara, ja ih neću od vas skrivati. Ko se ustegne od traženja i prosjačenja, Allah će ga učiniti dostojanstvenim. Ko nastoji da bude neovisan od ljudi, Allah će mu biti dovoljan i dat će mu zadovoljstvo i bogatstvo. Ko nastoji da se strpi u nedaćama, Allah će ga učiniti strpljivim. Nije nikome dat bolji i veći dar od strpljivosti.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1469)
Prenosi se od Hakima ibn Hizamar.a. da je rekao: „Tražio sam milostinju od Allahovog dž.š. Poslanika a.s. i on mi je udijelio. Ponovo sam tražio i on mi je udijelio, pa sam ponovo tražio i on mi je udijelio. Onda je rekao: Hakime, ovaj imetak je privlačan i sladak, pa koga uzme bogate duše bit će mu blagoslovljen, a koga uzme sa pohlepom i žudnjom neće mu biti dat bereket u njemu. Bit će sličan onome ko jede, a ne može se zasititi. Gornja ruka je bolja od donje ruke.“ (Buharijin Sahih, O zekatu, 1472)
Nekada može biti nevoljnik onaj koji ne traži milostinju od ljudi zbog dostojanstva. To potvrđuje i ovaj hadis: “Nije nevoljnik onaj koji ide od čovjeka do čovjeka i koga zadovolji i odvrati od traženja jedan ili dva zalogaja, ili jedna ili dvije datule. Nvvoljnik je onaj koji se ne može zadovoljiti, koga ljudi ne prozriju, pa mu udijele milostinju, ko ne ustane da radi, već traži od svijeta.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1479)
c) Oni koji skupljaju zekat: To su aktivisti koji rade na skupljanju zekata i koji ga distribuiraju korisnicima. Uvjet njihova statusa je da ih angažuje odgovorna služba. Svakom pojedincu koji skuplja zekat daje se naknada za njegov angažman, onoliko koliko mu je potrebno, uzimajući u obzir sredinu.
Onome ko se angažuje na skupljanju zekata siromasima na volonterskoj osnovi nije dozvoljeno da uzme za sebe bilo šta od onoga što je prikupio, jer je on svoj angažman ustupio bez naknade, pa nema pravo na nju. Isti je slučaj s onima koji se ponude da izgrade džamiju i da je održavaju.
d) Oni čija srca treba pridobiti: Nekada ih je bilo tri grupe: Prva grupa su nevjernici kojima je Poslanik a.s. davao iz zekata da bi njihova srca pridobio za islam. Druga grupa su oni kojima je Poslanik a.s. davao kako bi spriječio njihovo zlo. Treća grupa su oni koji su primili islam, ali je njihova privrženost bila slaba, pa je tako htio da ih pridobije da bi se učvrstili u islamu.
Ovaj propis je bio važeći, utemeljen na tekstu, a zatim je njegova primjena prestala u vrijeme hilafeta Ebu Bekra es-Siddika, zbog prestanka postojanja razloga za njegovu primjenu i zbog snage islama. Ili je, pak, derogiran riječima Allahovog dž.š. Poslanika a.s. upućenih Mu’azu, kada ga je htio poslati u Jemen: “Ti ćeš doći narodu koji su sljedbenici Knjige, pa ih pozovi u vjeru koja se temelji na svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i da sam ja Allahov Poslanik. Kada ti se oni u tome pokore i odazovu, poduči ih da im je propisano obavezno klanjanje pet dnevnih namaza. A kada ti se i u tome pokore, poduči ih da im je propisano davanje zekata koji se uzima od njihovih imućnih i vraća se njihovim siromasima.” (Buharijin Sahih, O zekatu, 1496)
Sintagma u Poslanikovima.s. riječima „njihovim siromasima“ se odnosi na muslimane, pa se stoga ne daje onima čija srca treba pridobiti od nemuslimana, ali se daje siromašnim muslimanima. (Reddul-muhtar, II/61)
e) Za otkup iz ropstva: To su oni robovi koji se dogovore sa svojim vlasnicima da će im dati određeni dio novca, a da će ih oni zauzvrat osloboditi i pustiti. Allahove dž.š. riječi za otkup iz ropstva znače oslobađanje od okova ropstva i potčinjenosti drugom čovjeku.
Islam je preporučio i propisao da se jedan iznos izdvaja za oslobađanje robova. Također, Uzvišeni Allah dž.š. je podsticao na oslobađanje robova na ovaj način, riječima:
“A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka, koji je Allah vama dao.” (Sura En-Nur. 33)
f) Prezaduženi:Prezadužen je onaj koji ne posjeduje imovine u visini jednog nisaba, mimo sredstava koje je pozajmio. Dati zekat ovakvoj osobi je preče nego siromašnoj, koja nije zadužena, jer je ovakva osoba u većoj potrebi.
g) U svrhe na Allahovom putu: Na Allahovom putu je onaj ko se bori, a ne posjeduje nikakva sredstva zbog udaljenosti od kuće i siromaštva. Ima shvatanja da je u ovoj kategoriji i hadžija koji je ostao bez sredstava i nema kontakta sa rodbinom, ili da je to i onaj ko se u potpunosti posvetio izučavanju korisnih islamskih nauka. Ima shvatanja da „u svrhe na Allahovom putu“ spada svako onaj ko obavlja neku aktivnost čiji je cilj ostvariti pokornost Allahu dž.š., ako je siromašan i bez sredstava. (Vidi: Reddul-muhtar, II/61)
h) Putniku-namjerniku: To je svako ko ima sredstava, ali nisu uz njega, bez obzira na to da li bio u tuđoj ili svojoj zemlji, ili onaj ko je pozajmio nekome novce, ali ne može da dođe do njih, ili nije prošao rok za njihovo vraćanje. Isti tretman ima svako onaj ko ne može doći do svojih sredstava, po bilo kom osnovu, makar se i nalazio u svojoj zemlji. Ovdje je relevantna potreba da bi se imalo pravo na zekat, a ona je evidentna. Osoba je faktički siromašna, iako je formalno materijalno situirana.
Važno je napomenuti da putniku nije dozvoljeno da uzme iz zekata više nego što mu je potrebno, za razliku od siromaha kojem je dozvoljeno da uzme više od njegove potrebe. Ako putnik može pozajmiti novac, to je bolje uraditi, ali to mu nije obaveza zbog činjenice da se može desiti da bude finansijski nesposoban da vrati pozajmicu. On je u istoj ravni kao siromah koji se obogati i koji je imao imovine koja mu je došla na ime zekata. On ne mora tu preostalu imovinu dati u dobrotvorne svrhe. (Vidi: Reddul-muhtar, II/62)
1
1
Re: Zekat
Kod nas se dosta prasine diglo.posljednjih godina oko davanja zekata u Bejtul-mal
Evo sta o tome kaze prof Ljevakovic
Ku'ranska i sunnetska osnova organiziranog prikupljanja i raspodjele zekjata putem fonda Bejtul-mal
Još od vremena Poslanika, a. s., izvršavanje ibadeta zekjata se tretira kao pitanje od javnog interesa muslimanske zajednice, a ne kao isključivo privatno pitanje pravnih adresata. Uzvišeni Allah zapovijeda svome Poslaniku s.a.v.s.: „Uzmi od dobara njihovih zekjat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Et-Tevba, 103) Ovom kur’anskom naredbom upućenom Vjerovjesniku a.s. utemeljena je ustanova organiziranog prikupljanja zekjata u fond Bejtul-mal kojim upravlja nadležna islamska vlast. Na ovu činjenicu aludira i 60. ajet sure Et-Tevbe kojim se daju okvirne smjernice za raspodjelu prikupljenih sredstava, prepuštajući nadležnoj islamskoj vlasti određivanje prioriteta u raspodjeli sukladno potrebama zajednice. Naime, u spomenutom ajetu se kao jedna od kategorija korisnika prikupljenog zekjata spominju „oni koji ga sakupljaju“, što ukazuje na posebne službenike, odnosno službu koja se bavi prikupljanjem i distribucijom zekjata. Postupajući po spomenutoj kur’anskoj zapovijedi, Vjerovjesnik a.s. je formirao ustanovu Bejtul-mal i odredio službenike koji će se baviti prikupljanjem zekjata od zekjatskih obaveznika. Sukladno jasnoj kur’anskoj naredbi i Vjerovjesnikovom, a.s., sunnetu, halife na Pravom putu su nastavili praksu organiziranog prikupljanja zekjata u Bejtul-mal koristeći se instrumentima države i njenih institucija. Ulema je saglasna o tome da je organizirano prikupljanje i raspodjela zekjata izvorna praksa, odnosno obaveza islamske vlasti. Također, saglasni su daje zekjatski obaveznik dužan predati zekjat islamskoj vlasti koja ga prikuplja na organiziran način, bez obzira da li je riječ o tzv. „vidljivoj“ (zahire) imovini, poput poljoprivrednih proizvoda i stoke, ili „skrivenoj“ (batine) imovini, kao što su zlato, srebro, novac i si. Ukoliko islamska vlast zanemari pitanje zekjata, kao što se to desilo u periodu dekadence islamske civilizacije, obaveznici neće biti oslobođeni ove obaveze, već su dužni izvršiti je individualno. U ovom vremenu bespredmetno je praviti razliku između „vidljive“ i „skrivene“ jer je to razlikovanje izgubilo prvobitni smisao i uticaj. Zato je primjerenije zadržati i afirmisati izvorni princip vezivanja izvršenja obaveze zekjata za legalnu i legitimnu islamsku vlast u oba slučaja, čime se osigurava realizacija ciljeva zekjata.
Budući da su kategorije korisnika sadekatul-fitra, prema propisima u našem mezhebu, identične kategorijama korisnika zekjata, to se na ovu ustanovu, po principu analogije, primjenjuju propisi koji važe za zekjat u pogledu prikupljanja i raspodjele prikupljenih sredstava.
U našoj zemlji, organizaciju prikupljanja i distribucije zekjata vodila je i vodi Islamska zajednica. Odluka organa Islamske zajednice i uleme na čelu sa Husejn ef. Đozom sedamdesetih godina prošlog stoljeća da se reaktivira i revitalizira izvorna praksa organiziranog prikupljanja i raspodjele zekjata i sadekatul-fitra bila je od izuzetne važnosti za opstanak islama i muslimana na ovim prostorima. Isti je slučaj i danas, a tako će biti i u budućnosti.
Muslimani, članovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u domovini i dijaspori, dužni su uključiti se u jedinstvenu akciju prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra koju vodi Rijaset Islamske zajednice. Izvršavajući ove svoje vjerske obaveze na spomenuti način oni potvrđuju svoju pripadnost i lojalnost Zajednici. Prema novousvojenim amandmanima na Ustav Islamske zajednice, Fondom „Bejtul-mal“ upravlja Vijeće muftija i ono je odgovorno za pravilnu raspodjelu prikupljenih sredstava na način kako je to Kur’an časni definirao. Podsjećamo da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, kao vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prošle godine (u ramazanu) donio fetvu kojom se potvrđuje princip organiziranog prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra, te sukladno tome, naglašava obaveza svih muslimana koji pripadaju našoj Zajednici da zekjat i sadekatul-fitr uplaćuju isključivo u fond Bejtul-mal putem odgovarajućih blokova. Svevišnji u Kur’anu zapovijeda: „0 vjernici, pokoravajte se Alla-hu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim...“ (En-Nisa‘,59)
Piše: dr. Enes Ljevaković,
Evo sta o tome kaze prof Ljevakovic
Ku'ranska i sunnetska osnova organiziranog prikupljanja i raspodjele zekjata putem fonda Bejtul-mal
Još od vremena Poslanika, a. s., izvršavanje ibadeta zekjata se tretira kao pitanje od javnog interesa muslimanske zajednice, a ne kao isključivo privatno pitanje pravnih adresata. Uzvišeni Allah zapovijeda svome Poslaniku s.a.v.s.: „Uzmi od dobara njihovih zekjat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Et-Tevba, 103) Ovom kur’anskom naredbom upućenom Vjerovjesniku a.s. utemeljena je ustanova organiziranog prikupljanja zekjata u fond Bejtul-mal kojim upravlja nadležna islamska vlast. Na ovu činjenicu aludira i 60. ajet sure Et-Tevbe kojim se daju okvirne smjernice za raspodjelu prikupljenih sredstava, prepuštajući nadležnoj islamskoj vlasti određivanje prioriteta u raspodjeli sukladno potrebama zajednice. Naime, u spomenutom ajetu se kao jedna od kategorija korisnika prikupljenog zekjata spominju „oni koji ga sakupljaju“, što ukazuje na posebne službenike, odnosno službu koja se bavi prikupljanjem i distribucijom zekjata. Postupajući po spomenutoj kur’anskoj zapovijedi, Vjerovjesnik a.s. je formirao ustanovu Bejtul-mal i odredio službenike koji će se baviti prikupljanjem zekjata od zekjatskih obaveznika. Sukladno jasnoj kur’anskoj naredbi i Vjerovjesnikovom, a.s., sunnetu, halife na Pravom putu su nastavili praksu organiziranog prikupljanja zekjata u Bejtul-mal koristeći se instrumentima države i njenih institucija. Ulema je saglasna o tome da je organizirano prikupljanje i raspodjela zekjata izvorna praksa, odnosno obaveza islamske vlasti. Također, saglasni su daje zekjatski obaveznik dužan predati zekjat islamskoj vlasti koja ga prikuplja na organiziran način, bez obzira da li je riječ o tzv. „vidljivoj“ (zahire) imovini, poput poljoprivrednih proizvoda i stoke, ili „skrivenoj“ (batine) imovini, kao što su zlato, srebro, novac i si. Ukoliko islamska vlast zanemari pitanje zekjata, kao što se to desilo u periodu dekadence islamske civilizacije, obaveznici neće biti oslobođeni ove obaveze, već su dužni izvršiti je individualno. U ovom vremenu bespredmetno je praviti razliku između „vidljive“ i „skrivene“ jer je to razlikovanje izgubilo prvobitni smisao i uticaj. Zato je primjerenije zadržati i afirmisati izvorni princip vezivanja izvršenja obaveze zekjata za legalnu i legitimnu islamsku vlast u oba slučaja, čime se osigurava realizacija ciljeva zekjata.
Budući da su kategorije korisnika sadekatul-fitra, prema propisima u našem mezhebu, identične kategorijama korisnika zekjata, to se na ovu ustanovu, po principu analogije, primjenjuju propisi koji važe za zekjat u pogledu prikupljanja i raspodjele prikupljenih sredstava.
U našoj zemlji, organizaciju prikupljanja i distribucije zekjata vodila je i vodi Islamska zajednica. Odluka organa Islamske zajednice i uleme na čelu sa Husejn ef. Đozom sedamdesetih godina prošlog stoljeća da se reaktivira i revitalizira izvorna praksa organiziranog prikupljanja i raspodjele zekjata i sadekatul-fitra bila je od izuzetne važnosti za opstanak islama i muslimana na ovim prostorima. Isti je slučaj i danas, a tako će biti i u budućnosti.
Muslimani, članovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u domovini i dijaspori, dužni su uključiti se u jedinstvenu akciju prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra koju vodi Rijaset Islamske zajednice. Izvršavajući ove svoje vjerske obaveze na spomenuti način oni potvrđuju svoju pripadnost i lojalnost Zajednici. Prema novousvojenim amandmanima na Ustav Islamske zajednice, Fondom „Bejtul-mal“ upravlja Vijeće muftija i ono je odgovorno za pravilnu raspodjelu prikupljenih sredstava na način kako je to Kur’an časni definirao. Podsjećamo da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, kao vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prošle godine (u ramazanu) donio fetvu kojom se potvrđuje princip organiziranog prikupljanja zekjata i sadekatul-fitra, te sukladno tome, naglašava obaveza svih muslimana koji pripadaju našoj Zajednici da zekjat i sadekatul-fitr uplaćuju isključivo u fond Bejtul-mal putem odgovarajućih blokova. Svevišnji u Kur’anu zapovijeda: „0 vjernici, pokoravajte se Alla-hu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim...“ (En-Nisa‘,59)
Piše: dr. Enes Ljevaković,
0
Re: Zekat
Ima ona organizacija pomozi.ba
Djeca se liječe pomoću donacija i oni potrebitima organiziraju pakete pomoći i popravljaju ruševne kuće i sl.
Pa ko nije u mogućnosti uputiti negdje drugo... Ili ne zna gdje. Imaju računi i iz inostranstva.
Neku noć su za 24 sata skupili za kupnju puznica djevojcici Fatmi Subasic. Po 40.000 eura za svako uho.
Stvarno vrhunski odradjeno.
Moj eto neki prijedlog. A vi svi znate svoje.
Djeca se liječe pomoću donacija i oni potrebitima organiziraju pakete pomoći i popravljaju ruševne kuće i sl.
Pa ko nije u mogućnosti uputiti negdje drugo... Ili ne zna gdje. Imaju računi i iz inostranstva.
Neku noć su za 24 sata skupili za kupnju puznica djevojcici Fatmi Subasic. Po 40.000 eura za svako uho.
Stvarno vrhunski odradjeno.
Moj eto neki prijedlog. A vi svi znate svoje.
3
3
A sad adio 
-
Crvena Nit
- Etablirani član
- Reactions: 2219
- Postovi: 4322
- Pridružen/a: 14 feb 2021, 19:59
- Lokacija: Jadrolinijska
Re: Zekat
Postoji razlika, Zekat ul Fitr i ZekatCocoMa je napisao/la: ↑01 maj 2021, 13:48Koliko je meni poznato da se vitre daju osobama koje teško žive, bez redovnih primanja.. pobožnih..Šta mislite o hutbama koje efendije širom BiH drže o tome kako zekat isključivo treba dati Islamskoj zajednici?
Jedne godine znam da su donijeli fetvu da se i vitre daju njima? Je li ovo uredu?
Moji daju uvijek istoj nani..a Ija također.
Ali eto svako daje vitre gdje smatra da je to ok..
Zekat je porez, može se dati tokom godine, a Zekat ul Fitr je sedaka koja se daje isključivo u obliku hrane tokom Ramazana.
https://zekat.ba/abc-zekata-i-sadekatul-fitra/Kome dajemo zekat, a kome sadaku?
Odgovor: Zekat dajemo u poseban fond pri Islamskoj zajednici – Bejtu-l-mal u koji se ukupljaju sredstva zekata i sadekatu-l-fitra iz kojih se podmiruju potrebe korisnika zekata definiranih u Kur’anu («Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku – namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je» – Et-Tevba, 60. ajet).
Sadaku dajemo individualno siromasima i potrebnima na osnovu vlastite procjene i po vlastitom izboru.
0
-
Crvena Nit
- Etablirani član
- Reactions: 2219
- Postovi: 4322
- Pridružen/a: 14 feb 2021, 19:59
- Lokacija: Jadrolinijska
Re: Zekat
Ako nista, uradili su sevap i dobrocinstvo jasno znajuci gdje daju i za sta ide novac. Davanje IZ-u je vec kao bacanje u jamu bez dna. Ok, ima tu nijet za one neupucene, ali danas gdje informcije dolaze sa svih strana i gdje su dostupne nije tesko znati gdje to sve ide.
A i to je dvosjekli mac, jer je bas IZ odgovorna za plasiranje tih tvrdnji i prakse za finansiranje institucija i njihovih uposlenika koji nisu ni u jednoj propisanoj/nardjenoj kategoriji u redu za zekat.
A i to je dvosjekli mac, jer je bas IZ odgovorna za plasiranje tih tvrdnji i prakse za finansiranje institucija i njihovih uposlenika koji nisu ni u jednoj propisanoj/nardjenoj kategoriji u redu za zekat.
2
2
Re: Zekat
Bez obzira na negativne stavove koje ljudi imaju prema IZ to bi trebalo biti centralizovano, jer je tako i bilo za vrijeme Muhammeda a.s. Tad je postojala islamska država i išlo je centralizovano. Danas bar kod nas nema islamske države jer je takvo uređenje, ali je zato IZ vrhovno tijelo. Druga priča je kako i na koji način oni dalje raspoređuju sredstva, ali bi sudeći po propisima to trebalo biti centralizovano. Sadaka je već nešto drugo.
Eh sad postoje i oprečni stavovi kad ljudi tvrde da je zekat ništa drugo nego državni porez kojeg već plaćamo, ali ne bih se sa ovim složio. Ipak kod zekata postoji religijska komponenta, kao i tačni propisi kome to ide i koja se ne bi trebala tek tako gurnuti u stranu i tvrditi da se radi o običnom porezu.
Da sumiram zekat nije zekat ako ne ide preko Bejtul-mal.
0
Re: Zekat
Xeno je dobro rekao, da je to dobrocinstvo, sevab. Medjutim, kada je zekat u pitanju, on se mora dati kategorijama koje su pomenute u Kur'anu. Znaci, odgovor na tvoje pitanje je "da, pika se", ali ne kao zekat.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.