Prije 41 godinu preminuo Josip Broz Tito: Državnik čija je sjena nad Balkanom i dalje prisutna

[Socrates]

Pa ovo je tema o Titu.

Poslije ćemo je premjestiti u neki pdf.

[Socrates]

Pa sad će ti sve ovo dospjeti na vrh, kad spojimo teme, @Heidi

[Heidi]

Nece ovo na vrh.

Pritisni da ostane dole.

[Socrates]

Ova tema je ionako na Bilo jednom u Jugoslaviji.

Sad imamo dvije teme o Titu. Jedna za komuniste, a druga za ovakve poput mene.

[Heidi]

Tito je historijska licnost.

[Heidi]

Ova tema je ionako na Bilo jednom u Jugoslaviji.

Sad imamo dvije teme o Titu. Jedna za komuniste, a druga za ovakve poput mene.

Tebi nek ostane ova

[Ommadawn]

Došli državnici da mu daju počast jer im se zadužio love koju smo mi trebali vratiti nazad.

[storm]

Tito se voli uglavnom, zbog ideje Jugoslavije, što uvijek kažem, nije nužno loše.
Ali izvedba te ideje je jedna od većih katastrofa moderne politike... U Amanet su ostale devedesete.
Treba li bolji dokaz katastrofe?
A o represivnom načinu vođenja, treba poduzi post, o promasaju dirigirane ekonomije još duži.
Propustio priliku da se na Balkanu ostvari nakon 1945 trajni mir.
Ostao je iza njega trajni nemir.

[storm]

Došli državnici da mu daju počast jer im se zadužio love koju smo mi trebali vratiti nazad.

Nisu ni Nijemci bili zainteresirani za grcku prije par godina, zbog grčke... Nego zbog svojih investicija tamo

[Socrates]

Pa mislim, taj čuveni dolazak državnika.

Jbmt, zar treba objašnjavati geopolitiku i zašto je Zapad bio zainteresiran za Jugoslaviju?

Umro je čovjek koji je bio zapadni čovjek, po svemu. Oni su ga držali na vlasti, oni su mu hranili državu, i zauzvrat dobijali nešto. Normalno da su i oni sami znali šta će nastati poslije njegove smrti. Možda ne baš da su svi predviđali rat, ali sasvim sigurno borbu za uticaj svjetskih sila u tom dijelu svijeta.

A ovi ostali što su plakali, mogu pripisati samo licemjerju. Nesvrstanost u doba hladnog rata, osim možda sa izuzetkom nekih afričkih država, nije postojala.

U afričkim državama je opet postojao konstantan rat.

[radostan dan]

prije 41 godinu taman se izvukoh ispod šapa oca koji je uživao da me maltretira pričom o potrebi za učenjem i sticanjem znanja...
još nedelja, najgori dan u sedmici, dok sam bio školarac...nikad nisam podnosio nedelju. dok su sretna djeca gledala vajtu i rusmira, jelenka, smogovce, ja sam kukavac crni vazda bio pod nekim sankcijama i prije devedesetdruge, zbog matematike i sl.
poslepodneva su mi bila još gora, čujem kroz prozor kako se dovikuju komsijska djeca, kako puca fudbal o zid zgrade, kako se neko skrši sa biciklom glumeći brus lija na istom...

elem, iskobeljam se ja nekako vani da svijetu prezentujem svoj raskošni talenat u pikanju lopte na male goliće...taman sam se razmaho, driblam, padam pokošen ko zlatko vujović kad me neko pipne, glumim horsta hrubeša iz najboljih dana...kad stari izašao, kaže - kuća.
samo još malo, rekoh...i čujem - K U Ć A.
e jbg, il što bi današnja djeca rekla fuck...

sjećam se nakon sat, dva...kolona ljudi iz grada, gledam sa terase...svi što su mislili na neku kafu ili piće po kafanama, da prošetaju korzom, posjete rodbini, komšijama...sve se to vraća svojim kućama.

eto, tako pamtim četvrti maj osamdesete kad je umro drug tito.
bebek je još uvijek imao brkove i nosio čizme sa onom platformom, a bregović njegovao svoje lokne. nakon samo godinu dana davorin bogović je zapjevao crno bijeli svijet i više ništa nije bilo isto.

[Socrates]

Je l' se vi ikad zapitate o ispravnosti odluka onih koji su vas doveli u takvo stanje da žalite kada umre bjelosvjetski kriminalac obični.

Eto, neka nije kriv za smrt stotina hiljada, imao je na duši barem 10 nevinih ljudi. Ono, direktno njegova krivica. Kažem barem deset. Prosto nemoguće da komunistički vladar nije barem toliko kriv.

Je l' vi uobičajeno žalite za ubicama najgore vrste?

[Heidi]

Ne sjecam se niceg. Iz prica od drugih sam stvorila sliku neizmjerne tuge, kad danas pomislim na to.

Mama kaze, da sam bila u voznji na biciklu sa tatom, da je on plako I suze mi padale na glavu. Bile one korpe naprijed na biciklu.

[Socrates]

Meni moji pričali, ja nisam vjerov'o.

Kako čitavi narodi dođu u takvo stanje za posebnu je priču.

[Ommadawn]

Pazi, manje više svaki vladar ima nečije živote na duši - bar iz tog vremena.
Meni nije to toliko čudno, koliko je čudno da su mu se ljudi najebali mile majke potkraj 1989 a već pri prvim demokratskim izborima su sve one koji su još uvijek vjerovali u tu ideju B&J, pa glasali za partiju Nijaza Durakovića, smatrali luzerima i ismijavali ih. 1991 su ljudi skidali Titove slike sa zidova i bacali ih na smeće zajedno sa knjigama o njemu i ostalim komunističkim filozofijama.
Taman što su to odradili, oružje u ruke i u ime nacije - hajmo. Protjeraj, pobij, siluj i opljačkaj bližnjeg svog.

Kad se sranje smirilo, kad su skontali da su svi popušili jednu ogromnu kurčinu koja im je pritom svršila u usta, sjetili su se svi opet Tita i kako im je valjao. Isti oni koji su plakali kad je umro, što su mu yebavali majku, što su se smijali svima onima koji su ga voljeli i kad više to nije bilo popularno, sad isto plaču i stavljaju po Facebook profilima Titove slike, slike Jugoslavije, sve dok ih neko povremeno ne navuče na tanak led pa se sjete nacije i novih “(h)eroja” a osuđenih ratnih zločinaca, pa onda opet sutradan Tito-Jugoslavija, te djeci pričaju priče kako se dobro živjelo birvaktile.
Kad ih ista ta djeca, koja nisu zapamtila tu zemlju i tog vladara, pitaju “pa šta se desilo pa živimo ovako loše” - onda se optužuju strani plaćenici, CIA, Amerika, “tru(h)li” zapad, jer je yebeno teško priznati da su upravo oni sami doprinjeli tome i da su pritom popušili.

Ideja Jugoslavije je dobra ali to mora biti istinski i od srca. Ja je samo takvu podržavam i želim. Sve ostalo što je na silu, a to je baš SFRJ bila, je neodrživo i neprihvatljivo. I kako danas stvari stoje, istinski i od srca je malo ljudi koji to tako žele.

[Ommadawn]

Meni moji pričali, ja nisam vjerov'o.

Kako čitavi narodi dođu u takvo stanje za posebnu je priču.

To je socijalna psihologija obrađivala šezdesetih, Muzafer Šerif i Milgram, te Zimbardo sa svojim eksperimentima.

[storm]

Tuga i strah.
S tim da je bio strah sve prisutniji.
Kriza je počela.
Sve je duži bio spisak stvari koje su nedostajale.
Prvi izrazeni nacionalni nemiri na Kosovu.
Kraj hladnog rata, samim tim i juga gubi neke pozicije, koje je uživala uslijed toga.
Krediti će ubrzo doći na naplatu, malo iza toga prvi bankrot države.
To je bila ta tuga.