je li to tako?
trebalo bi da se svi osjećamo bolje nakon odrađenog treninga, pješačenja, biciklanja... jer se nivo nivo kortizola, hormona stresa, smanjuje, a povećava se nivo endorfina, koji pruža osjećaj sreće...
koliko zapravo redovna fizička aktivnost utiče na našu toleranciju na frustracije i stres, koliko sa fizičkom snagom postajemo i mentalno jaki?
šta sa ljudima koji zbog određenih fizičkih ograničenja ne mogu raditi na osnaživanju tijela? je li u njihovom tijelu može biti zdrav duh?
ja se osjećam super nakon što se iscrpim fizičkom aktivnošću koju volim, pa zaspim ko beba...pa sam odmah i otpornija na neke od izazova koji slijede...
čak i nakon neke prisline aktivnosti, poput fitnesa, osjetim satisfakciju
tema je o tome, o povezanosti stanja tijela i duha, ali i o načinima na koje stavljate svoje tijelo u funkciju, jačate ga, a istovremeno osjećate zadovoljstvo...



