Mozak u srcu

[Socrates]

Mislim da još moram napisati odakle, po mom mišljenju, dolazi fascinacija ljudskim srcem.

Recimo, germanska plemena su bila poznata po vađenju srca poraženom protivniku. Neki su ih i jeli, kao ona na bivšem Heidinom avataru. Takvo nešto je bilo rašireno širom barbarskog svijeta.

To je zato što je srce bilo organ koji je najlakše izvaditi pobijeđenom protivniku. Naravno, tada su ljudi malo znali o mozgu, jer najtajniji dio mozga se ne može vidjeti niti opisati.

Sada, međutim, mnogo više znamo o mozgu. Ovo "mnogo" je uslovno rečeno, jer ne znamo mi ni približno koliko se mora znati.

[Socrates]

Ni probavne organe ne kontroliramo mozgom. Ni jetru. Ni bubrege.

A što se tiče mišića, ima ih nekoliko stotina u tijelu. Podijeljeni su u tri vrste, i samo skeletalne možemo svjesno kontrolirati.

Nije tacno, da ti ja ne objašnjava evo ti dokaz, koji dio mozga upravljq organima varenja i bubrezima

"
Moždano stablo: sastavljeno od produžene moždine, varolijevog mosta i srednjeg mozga. Moždano stablo kontroliše automatske funkcije, kao što su krvni pritisak i otkucaji srca, pokreti iz limbičkog sistema i visceralne funkcije, kao što je varenje ili mokrenje."

Mislio sam na svjesno kontroliranje. Na slobodnu volju da nečim upravljamo. Mozak kontrolira sve, ali to ne znači da je to uvijek svjesna kontrola samog čovjeka. U većini slučajeva i nije svjesna kontrola.

Kada nemaš svjesnu kontrolu, onda se ne može pričati o razmišljanju i mišljenju.

Inače, da sve funkcije našeg tijela moramo svjesno kontrolirati, čovjek jednostavno ne bi mogao živjeti. Ili bi bio daleko drugačije biće. Zato su i razvijene pojedinačne sposobnosti nekih organa da samokontroliraju svoje funkcioniranje.

[Iskra]

Nije tacno, da ti ja ne objašnjava evo ti dokaz, koji dio mozga upravljq organima varenja i bubrezima

"
Moždano stablo: sastavljeno od produžene moždine, varolijevog mosta i srednjeg mozga. Moždano stablo kontroliše automatske funkcije, kao što su krvni pritisak i otkucaji srca, pokreti iz limbičkog sistema i visceralne funkcije, kao što je varenje ili mokrenje."

Mislio sam na svjesno kontroliranje. Na slobodnu volju da nečim upravljamo. Mozak kontrolira sve, ali to ne znači da je to uvijek svjesna kontrola samog čovjeka. U većini slučajeva i nije svjesna kontrola.

Kada nemaš svjesnu kontrolu, onda se ne može pričati o razmišljanju i mišljenju.

Inače, da sve funkcije našeg tijela moramo svjesno kontrolirati, čovjek jednostavno ne bi mogao živjeti. Ili bi bio daleko drugačije biće. Zato su i razvijene pojedinačne sposobnosti nekih organa da samokontroliraju svoje funkcioniranje.

Svjesna kontrola cega? Rada organa?

[Socrates]

Mislio sam na svjesno kontroliranje. Na slobodnu volju da nečim upravljamo. Mozak kontrolira sve, ali to ne znači da je to uvijek svjesna kontrola samog čovjeka. U većini slučajeva i nije svjesna kontrola.

Kada nemaš svjesnu kontrolu, onda se ne može pričati o razmišljanju i mišljenju.

Inače, da sve funkcije našeg tijela moramo svjesno kontrolirati, čovjek jednostavno ne bi mogao živjeti. Ili bi bio daleko drugačije biće. Zato su i razvijene pojedinačne sposobnosti nekih organa da samokontroliraju svoje funkcioniranje.

Svjesna kontrola cega? Rada organa?

Pa da, ja I storm smo pričali o tome. On je rekao da srce ne možeš svjesno kontrolirati. Ja sam naveo i druge organe koje ne možemo kontrolirati svjesno. Ni većinu mišića u tijelu ne možemo kontrolirati svjesno. Nije samo srce neki poseban izuzetak.

[Iskra]

U biti....nista u radu naseg organizma ne kontroliranoj svjesno..postoje dijelovi koji su djelimicno živčanosustavno autonomni ali ipak pod kontrolom mozga.
To na sta mislis vjerovatno se odnosi na voljnost pokreta. Ali to nema.nikakve veze s temom.

[Socrates]

Nije samo voljnost pokreta nego i voljnost misli.

Po definiciji, ne može se reći da nešto "misli" ako nema slobodnu volju. Dakle, kao što je onaj gore doktor objasnio, srce, kao i mnogi drugi organi, podsvjesno radi neke stvari da održi sebe u radu i da nam pomogne da normalno funkcioniramo, ali se ne može reći da misli.

[Socrates]

Evo oko komunikacije srca i mozga. Psiholozi uvijek nešto pobrkaju. Čim dođeš do ljudi koji zaista nešto više znaju o ovome, jasno će reći da nema smisla tvrditi da srce misli.

This communication does not mean the heart is thinking for itself, however: as clinical neurologist Dr. Steven Novella explains, “Neurons alone do not equal mind or consciousness. It takes the specialized organization of neurons in the brain to produce cognitive processes that we experience as the mind.”

[Crvena Nit]

It seems that if we exercise regularly, our autonomic nervous system adapts to control the heart more efficiently. When people develop heart disease, the opposite happens: the autonomic nervous system becomes less active and doesn’t talk to the heart as much. This means that the heart finds it harder to quickly and fully respond to our physical demands, leaving many people with heart disease unable to exercise.

Čini se da ako redovito vježbamo, naš autonomni živčani sustav prilagođava se kako bi učinkovitije kontrolirao srce. Kada ljudi razviju srčanu bolest, događa se suprotno: autonomni živčani sustav postaje manje aktivan i ne razgovara toliko sa srcem. To znači da je srcu teže brzo i u potpunosti odgovoriti na naše fizičke zahtjeve, zbog čega mnogi ljudi sa srčanim bolestima ne mogu vježbati.

https://www.bhf.org.uk/informationsuppo ... -the-brain

http://www.scholarpedia.org/article/Aut ... ous_system

Slika:

http://www.scholarpedia.org/w/images/th ... essing.gif

[Iskra]

Evo oko komunikacije srca i mozga. Psiholozi uvijek nešto pobrkaju. Čim dođeš do ljudi koji zaista nešto više znaju o ovome, jasno će reći da nema smisla tvrditi da srce misli.

This communication does not mean the heart is thinking for itself, however: as clinical neurologist Dr. Steven Novella explains, “Neurons alone do not equal mind or consciousness. It takes the specialized organization of neurons in the brain to produce cognitive processes that we experience as the mind.”

Niko nije ni rekao da srce razmislja samo za sebe, svi organi su pod kontrolom mozga, ali po 10000px ponavljamo na ovoj temi da srce slijedom.posjedovanja neuronskog sistema moze da se "obrati" mozgu.

[Iskra]

Zamolit cu, @Crvena Nit kao.i @Socrates da ne stavljate postove na engleskom niti bilo kojem drugom jeziku, protivno je forumskim pravilima , a i na ovakvim temama vrlo lako se možemo.izgubiti u prijevodu. Naročito kad je riječ o medicinskim činjenicama.

Hvala vam

[Iskra]

It seems that if we exercise regularly, our autonomic nervous system adapts to control the heart more efficiently. When people develop heart disease, the opposite happens: the autonomic nervous system becomes less active and doesn’t talk to the heart as much. This means that the heart finds it harder to quickly and fully respond to our physical demands, leaving many people with heart disease unable to exercise.

Čini se da ako redovito vježbamo, naš autonomni živčani sustav prilagođava se kako bi učinkovitije kontrolirao srce. Kada ljudi razviju srčanu bolest, događa se suprotno: autonomni živčani sustav postaje manje aktivan i ne razgovara toliko sa srcem. To znači da je srcu teže brzo i u potpunosti odgovoriti na naše fizičke zahtjeve, zbog čega mnogi ljudi sa srčanim bolestima ne mogu vježbati.

https://www.bhf.org.uk/informationsuppo ... -the-brain

http://www.scholarpedia.org/article/Aut ... ous_system

Slika:

http://www.scholarpedia.org/w/images/th ... essing.gif

Čitaj uvodni.post bona

[Crvena Nit]

Zamolit cu, @Crvena Nit kao.i @Socrates da ne stavljate postove na engleskom niti bilo kojem drugom jeziku, protivno je forumskim pravilima , a i na ovakvim temama vrlo lako se možemo.izgubiti u prijevodu. Naročito kad je riječ o medicinskim činjenicama.

Hvala vam

Ja sam postavila prijevod dijela članka.

Zašto su zabranjeni linkovi na stranim jezicima?

[Crvena Nit]

Čitaj uvodni.post bona

Našla sami ovo

Neurokardiologija: Mozak na srcu

Dok su Laceyevi provodili svoja istraživanja u psihofiziologiji, mala skupina kardiologa udružila je snage sa grupom neurofiziologa i neuroanatoma kako bi istražila područja od zajedničkog interesa. To je predstavljalo početak nove discipline koja se danas zove neurokardiologija. Jedno od njihovih ranih otkrića je da srce ima složenu neuronsku mrežu koja je dovoljno opsežna da se može okarakterizirati kao mozak na srcu (slika 1.2). [11, 12] Srce-mozak, kako se obično naziva, ili unutarnji srčani živčani sustav, zamršena je mreža složenih ganglija, neurotransmitera, proteina i potpornih stanica, kao i one u mozgu u glavi. Neuralni sklop srca i mozga omogućuje mu da djeluje neovisno o kranijalnom mozgu da uči, pamti, donosi odluke, pa čak i osjeća i osjeti. Silazna aktivnost iz mozga u glavi preko simpatičkih i parasimpatičkih grana ANS-a integrirana je u unutarnji živčani sustav srca zajedno sa signalima koji proizlaze iz senzornih neurona u srcu koji otkrivaju tlak, broj otkucaja srca, srčani ritam i hormone.

Neurokardiolozi su opsežno istraživali anatomiju i funkcije unutarnjeg srčanog živčanog sustava i njegove veze s mozgom.[13, 14] U smislu komunikacije srce-mozak, općenito je dobro poznato da eferentni (silazni) putevi u autonomni živčani sustav sudjeluje u regulaciji rada srca. Međutim, manje je cijenjeno da je većina vlakana u vagusnim živcima aferentne (uzlazne) prirode. Nadalje, više ovih uzlaznih neuralnih puteva povezano je sa srcem (i kardiovaskularnim sustavom) nego s bilo kojim drugim organom.[15] To znači da srce šalje više informacija mozgu nego što mozak šalje srcu. Novija istraživanja pokazuju da su neuronske interakcije između srca i mozga složenije nego što se mislilo. Osim toga, intrinzični srčani živčani sustav ima funkcije kratkoročnog i dugotrajnog pamćenja i može djelovati neovisno o središnjoj neuronskoj komandi.



Srce je preklasificirano kao dio hormonskog sustava 1983. godine, kada je otkriven novi hormon koji proizvodi i luči atrijumi srca. Ovaj hormon je nazvan s nekoliko različitih imena – atrijalni natriuretski faktor (ANF), atrijalni natriuretski peptid (ANP) i atrijalni peptid. Nazvan hormon ravnoteže, igra važnu ulogu u ravnoteži tekućine i elektrolita te pomaže u regulaciji krvnih žila, bubrega, nadbubrežnih žlijezda i mnogih regulatornih centara u mozgu.[18] Povećani atrijalni peptid inhibira oslobađanje hormona stresa,[19] smanjuje odljev simpatikusa[20] i čini se da je u interakciji s imunološkim sustavom.[21] Još intrigantnije, eksperimenti sugeriraju da atrijalni peptid može utjecati na motivaciju i ponašanje.[22]

Kasnije je otkriveno da srce sadrži stanice koje sintetiziraju i oslobađaju kateholamine (noradrenalin, epinefrin i dopamin), koji su neurotransmiteri za koje se nekad mislilo da ih proizvode samo neuroni u mozgu i ganglijima.[23] Nedavno je otkriveno da srce također proizvodi i luči oksitocin, koji može djelovati kao neurotransmiter i obično se naziva hormon ljubavi ili društvenog povezivanja. Osim svojih dobro poznatih funkcija u porođaju i laktaciji, oksitocin se također pokazao uključivanjem u spoznaju, toleranciju, povjerenje i prijateljstvo te uspostavljanje trajnih parnih veza. Zanimljivo je da su koncentracije oksitocina proizvedenog u srcu u istom rasponu kao i one proizvedene u mozgu.[24]



Članak je engleski, moraju se postavljati izvorni članci:

https://www.heartmath.org/research/scie ... unication/

[Socrates]

Evo oko komunikacije srca i mozga. Psiholozi uvijek nešto pobrkaju. Čim dođeš do ljudi koji zaista nešto više znaju o ovome, jasno će reći da nema smisla tvrditi da srce misli.

Niko nije ni rekao da srce razmislja samo za sebe, svi organi su pod kontrolom mozga, ali po 10000px ponavljamo na ovoj temi da srce slijedom.posjedovanja neuronskog sistema moze da se "obrati" mozgu.

Svaki organ se obraća mozgu jer ima neuronski sistem.

Da organi to ne rade, ne bi mogli ni živjeti.

[Socrates]

Čitaj uvodni.post bona

Našla sami ovo

Neurokardiologija: Mozak na srcu

Dok su Laceyevi provodili svoja istraživanja u psihofiziologiji, mala skupina kardiologa udružila je snage sa grupom neurofiziologa i neuroanatoma kako bi istražila područja od zajedničkog interesa. To je predstavljalo početak nove discipline koja se danas zove neurokardiologija. Jedno od njihovih ranih otkrića je da srce ima složenu neuronsku mrežu koja je dovoljno opsežna da se može okarakterizirati kao mozak na srcu (slika 1.2). [11, 12] Srce-mozak, kako se obično naziva, ili unutarnji srčani živčani sustav, zamršena je mreža složenih ganglija, neurotransmitera, proteina i potpornih stanica, kao i one u mozgu u glavi. Neuralni sklop srca i mozga omogućuje mu da djeluje neovisno o kranijalnom mozgu da uči, pamti, donosi odluke, pa čak i osjeća i osjeti. Silazna aktivnost iz mozga u glavi preko simpatičkih i parasimpatičkih grana ANS-a integrirana je u unutarnji živčani sustav srca zajedno sa signalima koji proizlaze iz senzornih neurona u srcu koji otkrivaju tlak, broj otkucaja srca, srčani ritam i hormone.

Neurokardiolozi su opsežno istraživali anatomiju i funkcije unutarnjeg srčanog živčanog sustava i njegove veze s mozgom.[13, 14] U smislu komunikacije srce-mozak, općenito je dobro poznato da eferentni (silazni) putevi u autonomni živčani sustav sudjeluje u regulaciji rada srca. Međutim, manje je cijenjeno da je većina vlakana u vagusnim živcima aferentne (uzlazne) prirode. Nadalje, više ovih uzlaznih neuralnih puteva povezano je sa srcem (i kardiovaskularnim sustavom) nego s bilo kojim drugim organom.[15] To znači da srce šalje više informacija mozgu nego što mozak šalje srcu. Novija istraživanja pokazuju da su neuronske interakcije između srca i mozga složenije nego što se mislilo. Osim toga, intrinzični srčani živčani sustav ima funkcije kratkoročnog i dugotrajnog pamćenja i može djelovati neovisno o središnjoj neuronskoj komandi.



Srce je preklasificirano kao dio hormonskog sustava 1983. godine, kada je otkriven novi hormon koji proizvodi i luči atrijumi srca. Ovaj hormon je nazvan s nekoliko različitih imena – atrijalni natriuretski faktor (ANF), atrijalni natriuretski peptid (ANP) i atrijalni peptid. Nazvan hormon ravnoteže, igra važnu ulogu u ravnoteži tekućine i elektrolita te pomaže u regulaciji krvnih žila, bubrega, nadbubrežnih žlijezda i mnogih regulatornih centara u mozgu.[18] Povećani atrijalni peptid inhibira oslobađanje hormona stresa,[19] smanjuje odljev simpatikusa[20] i čini se da je u interakciji s imunološkim sustavom.[21] Još intrigantnije, eksperimenti sugeriraju da atrijalni peptid može utjecati na motivaciju i ponašanje.[22]

Kasnije je otkriveno da srce sadrži stanice koje sintetiziraju i oslobađaju kateholamine (noradrenalin, epinefrin i dopamin), koji su neurotransmiteri za koje se nekad mislilo da ih proizvode samo neuroni u mozgu i ganglijima.[23] Nedavno je otkriveno da srce također proizvodi i luči oksitocin, koji može djelovati kao neurotransmiter i obično se naziva hormon ljubavi ili društvenog povezivanja. Osim svojih dobro poznatih funkcija u porođaju i laktaciji, oksitocin se također pokazao uključivanjem u spoznaju, toleranciju, povjerenje i prijateljstvo te uspostavljanje trajnih parnih veza. Zanimljivo je da su koncentracije oksitocina proizvedenog u srcu u istom rasponu kao i one proizvedene u mozgu.[24]



Članak je engleski, moraju se postavljati izvorni članci:

https://www.heartmath.org/research/scie ... unication/

Kad se priča o oksitocinu, treba se dobro informirati u kojim se sve situacijama luči i gdje. Da, luči se i u srcu, kao što se luči i dužinom čitavog krvotoka. Ima svoju fiziološku funkciju.

Naučnici su potvrdili da lučenje nije vezano samo za prijatne situacije. Kod muškaraca, recimo, luči se kada određuju da li je pred njima neprijatelj ili prijatelj, da li da bježe ili da se bore, luči se tokom bilo kojeg seksualnog odnosa. I onog koji ne uključuje ljubav.

Kod žena, luči se više i kod žena koje su pod stresom, i djeluje tako da usporava rad srca. Dakle, opet, čista fiziološka funkcija. Luči se i kad je pojedinac izdvojen iz grupe za koju osjeća da joj pripada. Luči se kad dijeliš ručak sa nekim, itd.

Dakle, nije samo "ljubavni hormon", i to je još jedan od mitova.

[Iskra]

Niko nije ni rekao da srce razmislja samo za sebe, svi organi su pod kontrolom mozga, ali po 10000px ponavljamo na ovoj temi da srce slijedom.posjedovanja neuronskog sistema moze da se "obrati" mozgu.

Svaki organ se obraća mozgu jer ima neuronski sistem.

Da organi to ne rade, ne bi mogli ni živjeti.

Kako se obraćajući, čime? Podražaji informacijom. Da je drugačije, onda bi po tvom organi sami prepoznavali i vlastito oštećenje, bolest pa nam mozak.ne bi ni trebao.

A sta je s emocijama.?

[Socrates]

Svaki organ se obraća mozgu jer ima neuronski sistem.

Da organi to ne rade, ne bi mogli ni živjeti.

Kako se obraćajući, čime? Podražaji informacijom. Da je drugačije, onda bi po tvom organi sami prepoznavali i vlastito oštećenje, bolest pa nam mozak.ne bi ni trebao.

A sta je s emocijama.?

Organi sami raspoznaju neke stvari neophodne za njihovo postojanje. I to je već raspravljeno Tako da srce "prepoznaje" kada je opasno da previše brzo kuca, pa samo uspori. Sve to preko nervnog sistema koji se rasprostire po čitavom tijelu. To su sve podsvijesne funkcije, i, po definiciji, nemaju veze sa mislima. To je mozak automatizirao čitavo tijelo da funkcionira sa najmanje trošenja vremena.

Oštećenja su druga stvar. To ima veze sa boli, a to mora preko mozga. Uostalom da srce misli, ono bi samo imalo moć da prepozna bol i oštećenje, pa mu onda mozak zaista ne bi ni trebao.

Kakvo je to razmišljanje ako ne možeš prepoznati bol ili svaku situaciju koja je opasna po tvoj opstanak?