Pravljenje razlika među djecom

[CocoMa]

Ovo je, također, jedan on najčešćih najočiglednijih poremećaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, na žalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku među djecom i
time djelimično ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slučajevima uopće nije bitno da li je to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili čisto emotivne prirode.

Tako imamo roditelje koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima i poklonima, u igri, šali, zabavi, poklanjanju pažnje, ljubavi itd. Sve to prozivodi najteže oblike zavisti i ljubomore među djecom i neizostavno utiče na grupisanje i podjelu djece na “ljubimce” “maze”, te zapostavljene i prepuštene samim sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju među djecom i mržnju spram roditeljima.

Primjera ove greške imamo napretek. Najčešće se dešava da roditelji jednom djetetu, obično starijem, daju daleko veći iznos novca nego mlađim, ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kuću, a nerijetko mu je i sagrade.

Kada takve roditelje upitate:
“Šta je sa mlađom djecom?”, uglavnom dobijate odgovor: “Njima ću sagraditi (kupiti i sl.) kada porastu.”

Ako, pak, upitate za kćerke takvi roditelji će vam reći:
“One će se poudati i kod svojih muževa zateći sve što im treba!?”

Nema nikakve sumnje da je ovaj način razmišljanja i ovakav stav u potpunosti pogešan suprotan pravednosti. Ko od nas ima garanciju da će doživjeti odrastanje mlađe djece? l, ko od nas ima garanciju da će nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu? Nakon toga, kćerke, također, imaju svoja prava kod roditelja, bez obzira što će se udati i odseliti kod svojih muževa.

Možemo zaključiti da je obaveza roditelja da svaki put kada jednom djetetu poklone nešto, da to isto poklone i ostaloj djeci, pa makar to i pohranili i sačuvali za kasnije. U najmanju ruku, mora zapisati šta je i koliko dao i naglasiti da je to uzeto iz toga i toga imetka.

Nakon toga, ili će se neizmirene stvari prema mlađoj djeci računati kao očev dug koji se mora izmiriti, ili će taj dio biti izuzet i podijeljen mlađoj djeci u momentu podjele naslijeđa.

Odlomak iz knjige: “OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd

[Iskra]

Mama i tata ne prve razliku, bar ja to nikad nisam osjetila. Nana voli brata vise nego mene, trudi se da to ne ispoljava, ali ne može sakriti

[Iskra]

Ovo je, također, jedan on najčešćih najočiglednijih poremećaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, na žalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku među djecom i
time djelimično ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slučajevima uopće nije bitno da li je to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili čisto emotivne prirode.

Tako imamo roditelje koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima i poklonima, u igri, šali, zabavi, poklanjanju pažnje, ljubavi itd. Sve to prozivodi najteže oblike zavisti i ljubomore među djecom i neizostavno utiče na grupisanje i podjelu djece na “ljubimce” “maze”, te zapostavljene i prepuštene samim sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju među djecom i mržnju spram roditeljima.

Primjera ove greške imamo napretek. Najčešće se dešava da roditelji jednom djetetu, obično starijem, daju daleko veći iznos novca nego mlađim, ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kuću, a nerijetko mu je i sagrade.

Kada takve roditelje upitate:
“Šta je sa mlađom djecom?”, uglavnom dobijate odgovor: “Njima ću sagraditi (kupiti i sl.) kada porastu.”

Ako, pak, upitate za kćerke takvi roditelji će vam reći:
“One će se poudati i kod svojih muževa zateći sve što im treba!?”

Nema nikakve sumnje da je ovaj način razmišljanja i ovakav stav u potpunosti pogešan suprotan pravednosti. Ko od nas ima garanciju da će doživjeti odrastanje mlađe djece? l, ko od nas ima garanciju da će nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu? Nakon toga, kćerke, također, imaju svoja prava kod roditelja, bez obzira što će se udati i odseliti kod svojih muževa.

Možemo zaključiti da je obaveza roditelja da svaki put kada jednom djetetu poklone nešto, da to isto poklone i ostaloj djeci, pa makar to i pohranili i sačuvali za kasnije. U najmanju ruku, mora zapisati šta je i koliko dao i naglasiti da je to uzeto iz toga i toga imetka.

Nakon toga, ili će se neizmirene stvari prema mlađoj djeci računati kao očev dug koji se mora izmiriti, ili će taj dio biti izuzet i podijeljen mlađoj djeci u momentu podjele naslijeđa.

Odlomak iz knjige: “OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd

Ne smatram da su roditelji dužni pokloniti imovinu djeci, ili im kupiti nekretninu u slično. Po mom mišljenju roditelj treba odgojiti i u skladu sa mogućnostima odskolovati djecu, ostalo je na djeci .

[CocoMa]

Ovo je, također, jedan on najčešćih najočiglednijih poremećaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, na žalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku među djecom i
time djelimično ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slučajevima uopće nije bitno da li je to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili čisto emotivne prirode.

Tako imamo roditelje koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima i poklonima, u igri, šali, zabavi, poklanjanju pažnje, ljubavi itd. Sve to prozivodi najteže oblike zavisti i ljubomore među djecom i neizostavno utiče na grupisanje i podjelu djece na “ljubimce” “maze”, te zapostavljene i prepuštene samim sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju među djecom i mržnju spram roditeljima.

Primjera ove greške imamo napretek. Najčešće se dešava da roditelji jednom djetetu, obično starijem, daju daleko veći iznos novca nego mlađim, ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kuću, a nerijetko mu je i sagrade.

Kada takve roditelje upitate:
“Šta je sa mlađom djecom?”, uglavnom dobijate odgovor: “Njima ću sagraditi (kupiti i sl.) kada porastu.”

Ako, pak, upitate za kćerke takvi roditelji će vam reći:
“One će se poudati i kod svojih muževa zateći sve što im treba!?”

Nema nikakve sumnje da je ovaj način razmišljanja i ovakav stav u potpunosti pogešan suprotan pravednosti. Ko od nas ima garanciju da će doživjeti odrastanje mlađe djece? l, ko od nas ima garanciju da će nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu? Nakon toga, kćerke, također, imaju svoja prava kod roditelja, bez obzira što će se udati i odseliti kod svojih muževa.

Možemo zaključiti da je obaveza roditelja da svaki put kada jednom djetetu poklone nešto, da to isto poklone i ostaloj djeci, pa makar to i pohranili i sačuvali za kasnije. U najmanju ruku, mora zapisati šta je i koliko dao i naglasiti da je to uzeto iz toga i toga imetka.

Nakon toga, ili će se neizmirene stvari prema mlađoj djeci računati kao očev dug koji se mora izmiriti, ili će taj dio biti izuzet i podijeljen mlađoj djeci u momentu podjele naslijeđa.

Odlomak iz knjige: “OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd

Ne smatram da su roditelji dužni pokloniti imovinu djeci, ili im kupiti nekretninu u slično. Po mom mišljenju roditelj treba odgojiti i u skladu sa mogućnostima odskolovati djecu, ostalo je na djeci .

Naravno da je odgoj bitniji on ostaje za cijeli život od koristi..a i imovinu ako su u mogućnosti...

[CocoMa]

Neki roditelji kažu da ne prave razliku između djece, ali se to ipak primjeti.

[Iskra]

Neki roditelji kažu da ne prave razliku između djece, ali se to ipak primjeti.

Ja mislim da svo roditelji to kažu. Mislim da u ljubavi prema djeci roditelji zaista i ne prave razliku, nego se razlika očituje u odnosu , nacinu ispoljavanja, a to je i razumljivo , djeca nikad nisu ista , i svako dijete zahtjeva poseban pristup

[toxic]

Ja mislim da svo roditelji to kažu. Mislim da u ljubavi prema djeci roditelji zaista i ne prave razliku, nego se razlika očituje u odnosu , nacinu ispoljavanja, a to je i razumljivo , djeca nikad nisu ista , i svako dijete zahtjeva poseban pristup

Ovako i ja mislim
kako se karakter kod dece razlikuje tako se razlikuje i nacin na koji roditelj pristupa jednom ili drugom detetu, ili vise.
Po meni to je ok dok god je jednako dobar pristup.

Uzmem moj slucaj za primer ranije dok smo funkcionisali kao porodica, uvek sam imala bolji odnos s ocem nego s majkom i bili smo privrzeniji jedno drugom, dok je majka isto tako bila s bratom, al' nikad nisam osetila razliku u 'kolicini ljubavi' niti smo se mi medjusobno osecali kao konkurencija.

Meni je cudan stav roditelja koji mogu da priznaju i kazu da vole jedno dete vise nego drugo

[MunDzi]

Moja je mama imala obicaj reci;

volis vise ono koje je u tom trenutku bolesno,
volis vise ono koje je u tom trenutku na putu,
volis vise ono koje je u tom trenutku daleko,
itd, itd,

a zapravo ih volis sve jednako.

[Bella_]

Teško je kad roditelji prave razliku, jako teško živjeti sa tim osjećajem, ali se vremenom navikneš. Jednostavno ne mozes tu ništa promjeniti i onda naučiš da živiš sa tim. Ne pomaze ni sekiracija, ni razmišljanje, ništa, samo sebi gore pravis.

[Iskra]

Teško je kad roditelji prave razliku, jako teško živjeti sa tim osjećajem, ali se vremenom navikneš. Jednostavno ne mozes tu ništa promjeniti i onda naučiš da živiš sa tim. Ne pomaze ni sekiracija, ni razmišljanje, ništa, samo sebi gore pravis.

Mozda nisam realna, obzirom.da to nisam doživjela...ali nekako mislim da ni ne bih imala problem s tim

Ne znam opet...

[CocoMa]

Koliko je samo nepriznate djece od strane oceva, koliko broj djece ostavljeno nakon rođenja, i ne može me niko ubjediti da se ta djeca vole...

Imam jednu rodicu, nakon razvoda mama je nikad nije dosla posjetiti... Nikad..u drugom braku je dobila jos dvoje djece, i ima razlike u ljubavi..kako da ne..

[Iskra]

Koliko je samo nepriznate djece od strane oceva, koliko broj djece ostavljeno nakon rođenja, i ne može me niko ubjediti da se ta djeca vole...

Imam jednu rodicu, nakon razvoda mama je nikad nije dosla posjetiti... Nikad..u drugom braku je dobila jos dvoje djece, i ima razlike u ljubavi..kako da ne..

To su teške životne priče...nažalost

[Iskra]

"Nedavna studija otkrila je roditeljsku mračnu tajnu - svi imamo najdraže dijete. Jedno koje makar malo preferiramo pred braćom i sestrama. Znanstvenici su pratili 384 obitelji u kojima su djeca rođena unutar četiri godine. Otkrili su da se 74 posto majki i 70 posto očeva izjašnava da su popustljiviji prema jednom djetetu."


Ja se ne slažem s ovim...ako je roditelj popustljiviji prema jednom djetetu ne znači da mu je draže...

[Ommadawn]

Znam da je dido s majčine strane najviše volio mog rođaka od svih nas osmoro unučadi. Mada nije nas ostale volio mnogo manje. Znao je da pokaže ljubav i pravu onu toplinu iako je bio jako temperamentan čovjek.

Nena s očeve strane je mene više voljela, valjda što sam i najviše vremena proveo s njom. Deda nije pravio neku razliku među nama iako dvoje unučadi nikada nije dočekao.

[Bella_]

Teško je kad roditelji prave razliku, jako teško živjeti sa tim osjećajem, ali se vremenom navikneš. Jednostavno ne mozes tu ništa promjeniti i onda naučiš da živiš sa tim. Ne pomaze ni sekiracija, ni razmišljanje, ništa, samo sebi gore pravis.

Mozda nisam realna, obzirom.da to nisam doživjela...ali nekako mislim da ni ne bih imala problem s tim

Ne znam opet...

upravo to!
insan nezna dok ne dozivi.

[Ommadawn]

Imam jednu rodicu, nakon razvoda mama je nikad nije dosla posjetiti... Nikad..u drugom braku je dobila jos dvoje djece, i ima razlike u ljubavi..kako da ne..

E dabogda ta mater na oba oka oćoravila.

Ako na išta popizdim to je kad roditelji djecu ignoriraju.

[Iskra]

Znam da je dido s majčine strane najviše volio mog rođaka od svih nas osmoro unučadi. Mada nije nas ostale volio mnogo manje. Znao je da pokaže ljubav i pravu onu toplinu iako je bio jako temperamentan čovjek.

Nena s očeve strane je mene više voljela, valjda što sam i najviše vremena proveo s njom. Deda nije pravio neku razliku među nama iako dvoje unučadi nikada nije dočekao.

Kod.mene nana voli brata mog više. Voli i mene, pokazuje to na razne načine ali kad njega vidi ....suze odmah

A jednog sina ima i nikad je nisam vidjela da place ni kad joj dodjd ni podje nazad ali moj brat je.njoj poseban. Br 1.

Nemam s tim nikakav bas problem, to mi je lijepo i veseli me.