Izgubljeni svijet radosnog dana

[radostan dan]

Lijepo.

Koliko me pamcenje sluzi, izgubljeni svijet radosnog dana je grad na Miljacki.

Sarajevo je mnogima knjizevna tema.

nije...ima tu svega...snova, sjećanja,magle...boja, tonova...riječi, događaja, asocijacija.
sarajevskih, novosadskih, podgoričkih, kotorskih, kruševačkih, užičkih.
kao i kod svakog ko je putovao, ovako ili onako...

[radostan dan]

Je li to opet neko umro?

na žalost jeste....gospodin rajković. :(

[radostan dan]

Lijepo pišeš @radostan dan

ma ne...samo se trudim da lijepo obojim sjećanja.

[radostan dan]

[Nice try]

Lijepo pišeš @radostan dan

ma ne...samo se trudim da lijepo obojim sjećanja.

Nema mjesta skromnosti

[Ommadawn]

Ono tvoj djed vozio Moskviča?
Ono si ti sjedio u jednom koji je samo stojao u selu i pokušavao ga voziti, boreći se sa mjenjačem smještenom kod volana i, kako si mu opisao formu, debljine kao grisin?
Ono si ti na jednom drugom forumu imao neki svoj azil za izbjeglice iz besmisla?

Nije Moskvič mada malo podsjeća na njega. Uradio skicu iz glave.
Ostatak je obojen kafom. Nescafe niko ne pije u kući, stoji u teglici, žena nekad napravi sebi nekakve napitke… Da ne stoji džabe, hajde da eksperimentišem i ja.

Evo ti…

[radostan dan]

Da, jeste, vozio je bijelog moskviča od 72 do 80-te...jednog dana ga parkirao u dnu dvorišta i otišao po novog, isto bijelog samo noviji model.
Sjećanje te odlično služi, ne zbog mog pisanja na forumu nego zbog nacrtanog moskviča... Mada si mu zadnji dio i bokove uradio kao da te je pezejac ili neki fiat iz sedamdesetih inspirisao.
Nemoj da mi nestaješ sa foruma ili vidokruga...ima nas kojima jako prija razgovor, rasprava, svađa sa tobom.

Slike i jos par detalja kasnije, kuckam sa telefona.

[radostan dan]

Ono tvoj djed vozio Moskviča?
Ono si ti sjedio u jednom koji je samo stojao u selu i pokušavao ga voziti, boreći se sa mjenjačem smještenom kod volana i, kako si mu opisao formu, debljine kao grisin?
Ono si ti na jednom drugom forumu imao neki svoj azil za izbjeglice iz besmisla?

Nije Moskvič mada malo podsjeća na njega. Uradio skicu iz glave.
Ostatak je obojen kafom. Nescafe niko ne pije u kući, stoji u teglici, žena nekad napravi sebi nekakve napitke… Da ne stoji džabe, hajde da eksperimentišem i ja.

Evo ti…

ovakav isti...

ono što mi je ostalo u sjećanju je da su mu se duga/kratka svjetla prebacivala ne na nekoj ručici uz volan, nego na podu, nožnim pritiskom na...na...na nešto, jbg, neka sklopka.
a ručna se nalazila po sredini, tik ispod centralne konzole. kad je povučeš do kraja, taman laktom nokautiraš onog na zadnjem sjedištu.

[Ommadawn]

Imam ja slika Moskviča u svojim auto-knjigama koliko hoćeš. I plus jedan autić ruske proizvodnje što sam donio sa sobom iz BL.

[radostan dan]

[radostan dan]

[radostan dan]

ajde da se pozdravimo, brecelju marko...
mali sam ja bio da bih te skontao, kad prvi put čuh za tebe.
mali da bih skontao u čemu je tvoja veličina, šta poručuješ, kakva je i koja je to vrsta umjetnosti što pokušavaš da je "uvališ" ovom nesrećnom stadu na brdovitom balkanu.

jbg markane, kasnije kad se izgradih i stasah u "nešto i neko", ponudiše mi da biram melodije i rime tako pitke i glatke, ka što dobra šljiva klizi niz grlo.
ponudiše tematiku u svojim tekstovima jednostavnu za razumjeti - ona ga ostavila, on pati, idi draga jbi se...ili da sam pekar mala moja, pekar , lekar, apotekar. papa vojtila i ja, negdje kod bradine oko 23 i 5.

i ja ih izabrah, jbg...

danas, sa ovoliko kilometara iza sebe, kad sam "niko i ništa"...sad mi se razjasnilo koja si veličina i šta si htio da rečeš. mnogo veća i mnogo više nego neki izvikani umjetnici, pjesnici, muzičari, likovi iz pozorišta.

aj zbogom markane...nek ti je laka crna zemlja.

[storm]

Pocivao u miru Marko
Vidjeh sinoć tu vijest.

[radostan dan]

samo da vi javim da sam umro i trenutno prolazim kroz astralno i transcendentalno iskustvo hodeći negdje između merkura i jupitera, sa vodolijom u trećoj kući.
nakon izlaska iz mračnog tunela iz kog sam bio isisan nekom kozmičkom snagom, predamnom se otvorio uzani put od prozirne magle i oblaka koji je vodio do grada neobične bjeline, sav sazdan od čudno lijepe izmaglice.
i tu na prvoj raskrsnici, umalo me spršti lauda...
na drugoj strani ulice neki hipik je drljao gitaru...priđoh mu , kad ono džon lenon svira, nećete vjerovati,onu šobićevu - sjedim sam na trotoaru...prevrnuh džepove, imadoh kovanicu od dvije marke, stavih je u šešir ispred njega...reče mi - e jesi me poguro.
nastavih dalje da hodam...hmm, hodam. u stvari, ne hodam, nego kao klizim bez napora, a idem (svakako odlična vijest za sve preminule koji ne govore "ba" i "bre", nego "čuš" i "no što").
idem odnosno klizim ja tako, kad gorostas sa bradom, pripadnik paramilitarnih organizacija svakako obzirom na uniformu iskoči iz nekog parka gdje penzioneri igraju šah, sa kuba cigarom u ustima, pita za upaljač...nemam rekoh, nisam ponio.
"jole, jel ovo tvoj pionir", obrati se gorostas čovjeku u bijelom odjelu koji je sjedio na klupi iza njega. "a jeste, majku mu božiju...vidiš ti fidel, ta današnja mladež je potpuno nespremna i nesposobna...no, ajde miči ovog skakača, ili ćeš da se mjenjamo za laufera".
pred je stajao parkirani dabl deker autobus bez krova, sa reklamom za razgledanje rajske bašte, te uletih u njega i obzirom da ne bješe gužve, izabrah gornji sprat. prijatni vjetrić pirkao je dok je autobus vozio kroz neki voćnjak prepun drveća bogatih listova i krošnji. prepoznah da je riječ o drvetu jabuke, samo umjesto njih, sa grana su visile jedre sise različitih veličina i oblika.

to be continue...

[Fatih]

samo da vi javim da sam umro i trenutno prolazim kroz astralno i transcendentalno iskustvo hodeći negdje između merkura i jupitera, sa vodolijom u trećoj kući.
nakon izlaska iz mračnog tunela iz kog sam bio isisan nekom kozmičkom snagom, predamnom se otvorio uzani put od prozirne magle i oblaka koji je vodio do grada neobične bjeline, sav sazdan od čudno lijepe izmaglice.
i tu na prvoj raskrsnici, umalo me spršti lauda...
na drugoj strani ulice neki hipik je drljao gitaru...priđoh mu , kad ono džon lenon svira, nećete vjerovati,onu šobićevu - sjedim sam na trotoaru...prevrnuh džepove, imadoh kovanicu od dvije marke, stavih je u šešir ispred njega...reče mi - e jesi me poguro.
nastavih dalje da hodam...hmm, hodam. u stvari, ne hodam, nego kao klizim bez napora, a idem (svakako odlična vijest za sve preminule koji ne govore "ba" i "bre", nego "čuš" i "no što").
idem odnosno klizim ja tako, kad gorostas sa bradom, pripadnik paramilitarnih organizacija svakako obzirom na uniformu iskoči iz nekog parka gdje penzioneri igraju šah, sa kuba cigarom u ustima, pita za upaljač...nemam rekoh, nisam ponio.
"jole, jel ovo tvoj pionir", obrati se gorostas čovjeku u bijelom odjelu koji je sjedio na klupi iza njega. "a jeste, majku mu božiju...vidiš ti fidel, ta današnja mladež je potpuno nespremna i nesposobna...no, ajde miči ovog skakača, ili ćeš da se mjenjamo za laufera".
pred je stajao parkirani dabl deker autobus bez krova, sa reklamom za razgledanje rajske bašte, te uletih u njega i obzirom da ne bješe gužve, izabrah gornji sprat. prijatni vjetrić pirkao je dok je autobus vozio kroz neki voćnjak prepun drveća bogatih listova i krošnji. prepoznah da je riječ o drvetu jabuke, samo umjesto njih, sa grana su visile jedre sise različitih veličina i oblika.

to be continue...

Zaista sa nestrpljenjem cekam nastavak. Aferim.

[storm]

@radostan dan

[radostan dan]

@radostan dan

jel ovo neki signal?
zoveš me na spoj?






kakve su ti sise?