Nevoljivost

[Ommadawn]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Ne mora to uvijek znaciti.

Koliko mojih djevojaka nije imalo iste interese kao ja pa smo se voljeli.

[Pekmeza]

Kakva je ovo čudna tema?
Bolje da pišemo koliko se volimo

[dmr]

Pa pišite. Nama nevoljenima bi zabranila da živimo?

[Socrates]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Ok.

Samo što je tema oko dva naizgled suštinski suprotna stava dva forumaša.

Danci; Svako može naći nekoga ko će ga voljeti.

Medo; Neki ljudi su nevoljivi. To jest, bez obzira kakvi su, bez obzira kakve interese imaju, bez obzira koliko ljubavi nude, niko ih nikad ne može zavoljeti. Odatle i izraz "nevoljivost".

Ja sam iznio blagu sumnju da njih dvoje možda nemaju istu polaznu tačku. Pa bih se usudio da pretpostavljam šta su im polazne tačke.

Danci tvrdi, narodski rečeno, da "svaka krpa nađe zakrpu", ako je dovoljno uporno traži. I to je dovoljno lako razumjeti.

Medo polazi, čini mi se, sa rigidnije tačke. On ne smatra da se treba tražiti zakrpa. Niti da uopšte postoje zakrpe. To je malo idealiziranija verzija ljubavi. On smatra da je, iz različitih razloga, limitiran broj ljudi koje jedna osoba može zavoljeti. I da, gledano sa te polazne tačke, ako ta osoba i naiđe na njih, ako je osoba nevoljiva, ti ljudi neće uzvratiti tu ljubav.

I zbog toga izraz "nevoljivi ljudi".

[Lulica]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Ne mora to uvijek znaciti.

Koliko mojih djevojaka nije imalo iste interese kao ja pa smo se voljeli.

Pa jesu drugi faktori koje sam opisala.

[Lulica]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Ok.

Samo što je tema oko dva naizgled suštinski suprotna stava dva forumaša.

Danci; Svako može naći nekoga ko će ga voljeti.

Medo; Neki ljudi su nevoljivi. To jest, bez obzira kakvi su, bez obzira kakve interese imaju, bez obzira koliko ljubavi nude, niko ih nikad ne može zavoljeti. Odatle i izraz "nevoljivost".

Ja sam iznio blagu sumnju da njih dvoje možda nemaju istu polaznu tačku. Pa bih se usudio da pretpostavljam šta su im polazne tačke.

Danci tvrdi, narodski rečeno, da "svaka krpa nađe zakrpu", ako je dovoljno uporno traži. I to je dovoljno lako razumjeti.

Medo polazi, čini mi se, sa rigidnije tačke. On ne smatra da se treba tražiti zakrpa. Niti da uopšte postoje zakrpe. To je malo idealiziranija verzija ljubavi. On smatra da je, iz različitih razloga, limitiran broj ljudi koje jedna osoba može zavoljeti. I da, gledano sa te polazne tačke, ako ta osoba i naiđe na njih, ako je osoba nevoljiva, ti ljudi neće uzvratiti tu ljubav.

I zbog toga izraz "nevoljivi ljudi".

Suvišno filozofiranje na pogrešnom pdf-u.

[Socrates]

Nije nikakvo filozofiranje.

[Desperado]

De se vi prvo dogovorite je li mislite na nevoljivost ili nevoljenost, jer vi nevoljivost tumačite kao nevoljenost. To su dva različita pojma.

[Socrates]

Ja sam jasno napisao šta sam mislio.

Na engleskom;

Unlovable - trajno stanje. Nemoguće ga voljeti. Nevoljiv.

Unloved - trenutno stanje. Nevoljen. Vezano za specifične situacije u životu.

Oboje uglavnom nije dokazivo. To su oboje osjećaji.

[Heidi]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Ti pišeš o uzajamnosti.

To bi značilo da je osjećaj vlastite vrijednosti isključivo proizvod tuđeg ponašanja. A to jednostavno nije tačno.

Ljudi se mogu osjećati nevoljivo i u odnosima gdje postoji dijeljenje emocija, interesa i pažnje. Problem tada nije manjak zajedničkog, nego unutrašnja slika o sebi. Ako nekoga dignemo na pijedestal i proglasimo ga 'više vrijednim', normalno je da ćemo se pored njega osjećati manje. To nema veze s količinom zajedničkih interesa, nego s neravnotežom u percepciji.

Uzajamnost je minimum za zdrav odnos. Ali nevoljivost je često psihološka kategorija, a ne matematička -ne nastaje zato što nismo dobili dovoljno zajedničkog sadržaja, nego zato što sebe doživljavamo kao nedovoljne.

Drugim riječima, nekad problem nije što nam neko ne daje dovoljno, nego što mi sebi dajemo premalo vrijednosti.

I, pored svega, nekad je lakše reći da odnos ne valja nego priznati da sami sebe doživljavamo kao manje vrijedne.

[John Cleese]

Nevoljivost postoji ako osobe ne dijele nešto uzajamno.

Dakle, voljivost postoji ako osobe dijele nešto zajednički, npr. Ne samo emocije, ljubav, već i razne intetese.

Dakle, na svako tijelo uronjeno u voljivost djeluje sila potiska koja je jednaka intenzitetu uzajamne djeljivosti i djeluje u smijeru nadole te tako tijelo uronjeno u voljivost postaje prividno voljivije onoliko koliko je intenzivna uzajamna djeljivost.

[dmr]

Trebaju ti tu specificne voljivosti, viskoziteti, sila uranjanja, brzina,….

[John Cleese]

Pa pišite. Nama nevoljenima bi zabranila da živimo?

There, there... Bolje nevoljen nego, gluho bilo, nevoljiv.

[dmr]

I ja mislim da je svako voljiv barem nekome. Sad, sto to vecini nije vazno, nego hoce da su voljivi nekome kome nisu, jbg. Retku nadju retke, kaze veliki Đole.

[John Cleese]

Trebaju ti tu specificne voljivosti, viskoziteti, sila uranjanja, brzina,….

...i koeficijent djeljive uzajamnosti, naravno.
Nisam htio bas u tolikoj mjeri gnjaviti posjetitelje teme tehnikalijama.

[smajlic]

I ja mislim da je svako voljiv barem nekome. Sad, sto to vecini nije vazno, nego hoce da su voljivi nekome kome nisu, jbg. Retku nadju retke, kaze veliki Đole.

tako je
ako te ja ne volim ne znaci da te deset drugih ne voli

[dmr]

Jos vise, jel?