Klub serije i filma: Train Dreams (2025) - do 23.04.

[Nierika]

Prvi utisak mi je da je film dosta poetičan i intiman, imala sam osjećaj da se jednim dijelom dešava u stvarnom svijetu a drugim u snolikoj nekoj stvarnosti što naslov i sugeriše.

Nema puno vanjskih dešavanja (poslovi, život s porodicom, požar) tako da definitivno mislim da se više bavi emocijama i promišljanjima.

Vjerovatno ima više poruka, jedna od ideja bi mogla biti o ovozemaljskoj prolaznosti, u jednoj sceni Robert govori kako su mu ti trenuci (između poslova, s porodicom) najsretniji u životu iako to tada nije znao nego je kasnije osvijestio.

Glavni lik mi je dobroćudan, ima kompleksan unutarnji svijet koji kao da oblikuje vanjsku stvarnost i kroz njegovu perspektivu pratimo priču. Ima unutarnju snagu i mudrost neku, možda malo previše dreamy.

Hmm, mislim da se jesam mogla povezati s likom zbog ovoga što sam pomenula iznad, jer je perspektiva filma takva da imamo uvid u njegov emotivni svijet, nije distanciran iako mu se desi tragedija koja me btw podsjetila na zaplet filma Manchester by the sea. Po emocijama i na kratki animirani film Father and daughter iz 2000. godine, mislim da su oba ova filma Oscara osvojili ili su bili nominovani.

Sporiji tempo filma mi je okej, odgovara tematici, ovo nije toliko film o historijskim događajima, ratovima i sl nego intimna priča o ljubavi i nošenju s gubitkom.

Nisam toliko aktivno razmišljala o prolaznosti vremena nakon gledanja filma al’ se jesam prisjetila različitih dešavanja i doživljaja iz života, potaknuo me film na prisjećanje.

Među upečatljivijim scenama i simbolima su mi kad Arn Peeples prepričava svoje dogodovštine, sahrane drvosječa s okačenim cipelama, potresna mi je scena u kojoj Robert u bunilu zamišlja šta se desilo njegovoj porodici.

I prije nekoliko godina sam gledala film Stars at Noon koji mi se svidio, mislim da je isti pisac napisao knjigu po kojoj je adaptiran scenarij za oba filma. Isto je atmosferičan i emotivan film i nema puno vanjskih dešavanja.

[Nierika]

Onaj dio kad spava na mjestu gdje je bila koliba....

.....
Nekako sam se potajno nadala da ce se vratiti. Da su pobjegle na vrijeme.

Dio kad čeka da se vrate je potresan fakat, realističnije mi je da su se uspjele izvući, nije usred noći počeo požar? Još je rijeka šta već u blizini, al' se vjerovatno i koliba i sve oko njih zapalilo a nigdje nikoga. Ja sam razvila OCD od silnog provjeravanja jesam li šta ostavila uključeno kući. :I

[Nierika]

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?

Svaki život (pa i smrt) ima svoju "intrinsic" (urođenu?) ljepotu, bez obzira koliko se čini beznačajan. Glavni lik ne ostavlja ništa vidljivo iza sebe i pored mukotrpnog rada i njegove ljubavi za (izgubljenom) porodicom. Ne ostavlja potomke, "po njemu se ništa neće zvati", da parafraziram Duška Trifunovića. Vožnja avionom pred kraj ga, međutim, povezuje sa svim ostalim sličnim ljudima koji su tako ("beznačajno") proživjeli na ovoj predivnoj planeti, povezuje ga sa "pobratimstvom lica u Svemiru", kao što Tin Ujević napisa.

Ovo je rečeno poetski u duhu filma.
I ja sam zapamtila scenu s kineskim radnikom i na početku kad govori da je ne znam koliko kineskih porodica deportovano iz grada, nema puno tih historijskih odrednica.
Ovo da su oba filma u istoj konkurenciji, za best picture? Za scenarij mislim da je jedan u kategoriji za najbolji originalni scenarij a drugi za adaptaciju po knjizi, meni su i nominacije praktički Oskari.

[Nierika]

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?
Najviše mi je ostala u sjećanju scena vezana za prirodu i drveće – pad stabla i osjećaj koliko je ljudski život malen u odnosu na vrijeme, šume i svijet koji traje prije i poslije nas. Ta scena savršeno sažima duh filma bez ijedne velike rečenice.

Mene je pad stabla podsjetio i na onu filozofsku misao/pitanje da ako stablo padne a u blizini nije bilo nikoga da li se to stvarno desilo, zato sam mislila da film nije potpuno u realizmu.

[medvjed23]

Kakav je bio vaš prvi utisak nakon gledanja filma?

Bio sam zakovan za film. Nakon što je istekla i posljedna sekunda odjavne špice, nisam ništa diro, nisam ništa gasio; samo sam nastavio buljiti i buljiti u ekran.

Da li vam je film bio više emotivan ili spor i težak za pratiti?

Film je ko mirna, široka rijeka. Lak za pratiti, lak za ploviti. Emocije, i sretne i tužne, su tu i imaju neki svoj intenzitet, ali idu sa tokom. Lijepo, skladno.

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?

Panteizam.

Svi smo jedno, sve je u svemu.

Kako doživljavate glavnog lika?

Kao kaplju u rijeci.

Da li ste se mogli povezati s njim ili vam je bio distanciran?

On je mi. Mi smo on. Ne da smo povezani, nego smo isto.

Kako vam se svidio sporiji tempo filma?

Pročitao sam, prije gledanja, da je film snimljen pod uticajem Terrenca Malicka, pa sam očekivao jako spor tempo, gdje se ništa ne dešava nego samo gledamo kadrove prirode i slušamo opuštajuću muziku. Međutim, dobio sam nešto drugo: znatno brži tempo od očekivanog i jasnu narativnu strukturu. Film ima priču, nije samo poetska kontemplacija.

Da li vas je film natjerao da razmišljate o vlastitom životu ili prolaznosti vremena?

Nije da razmišljam. Ali jeste da osjećam.

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?

Ne znam, čitav film kao da je jedna upečatljiva scena, lijepo zaokružena muzikom Nicka Cavea:

[medvjed23]

Enes Kišević:

Izašao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjećam.
Gubitka nema. Plakati čemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi više ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Izvan života, izvan smrti,
nikakve boli više ne ćutim.
Ne pitam tko sam. Nit težim čemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu...

To je to.

[Nierika]

Život je san.

[medvjed23]

Ja sam se kroz dobar dio filma pito jesu li njegova draga i dijete stvarni ili ih je samo sanjo: isprva intenzivno, a kasnije pomalo razvodnjeno...

[medvjed23]

Sva ta njihova priča sa kolibicom kraj rijeke djeluje nekako bajkovito, kao odvojena od stvarnosti...

[Nierika]

I ne znam jel @John Cleese gledao ovaj film, pisao je o Sinnersima. Javi utiske ako jesi.

[smajlic]

vidis...da se covjek fakat zamisli jel i to samo umislio...

[Nierika]

Ja sam se kroz dobar dio filma pito jesu li njegova draga i dijete stvarni ili ih je samo sanjo: isprva intenzivno, a kasnije pomalo razvodnjeno...

Prvi dio filma je idiličan, kao u raju nekom (iako on mora stalno ići). Meni je šega bilo na početku kad narator kaže da je Robert s 5, 6 godina sam sebe poslao na putovanje vozom za Idaho ili gdje već.

[John Cleese]

I ne znam jel @John Cleese gledao ovaj film, pisao je o Sinnersima. Javi utiske ako jesi.

Gledao sam taj film dvadesetak dana prije nego ste ga spomenuli na temi, ako me sjecanje ne vara - nije los

[Socrates]

Ako možete, napišite šta mislite o naratoru. Potreban? Suvišan? Reliable? Unreliable? (ne znam kako bih to napisao na našem jeziku. Ili je to možda zato što sam tek ustao ).

I niko od nas nije komentirao djevojku koja se pojavila niodakle. U knjizi je wolf-girl, što sam pročitao na internetu. Šta mislite o tom?

[dmr]

pouzdan, nepouzdan, valjda

[Socrates]

Eto, može i tako. Samo to ne objašnjava šta se misli pod tim. Na našem jeziku. Na engleskom mi je lakše.

[John Cleese]

Ne znam, čitav film kao da je jedna upečatljiva scena, lijepo zaokružena muzikom Nicka Cavea.

Dobar je Nik
Gledam Peaky Blinders ovih dana (Red Right Hand je lajtmotiv).
I sjetih se sad: ako niste gledali The Proposition, pogledajte obavezno - to je opasna filmčina.
( https://www.youtube.com/watch?v=je-6afoNAsQ ).