Uglavnom uvijek gledam pozitivno i trudim se i u losim stvarima pronaci nesto dobro. Cesto mi ljudi kazu da sam previse pozitivna.
Pa me zanima kako vi gledate na to. Da li vam prija kad imate pored sebe nekoga ko uvijek pokusava podici raspolozenje, ohrabriti vas i reci da ce sve biti dobro?
Ili vam nekad takva pozitivnost ide na zivce?
Mislim, nekad covjek samo hoce da se pozali i da mu neko kaze: "Jeste, bas je sranje“, a ne da mu odmah trazi pozitivnu stranu svega.
Sta vi mislite, postoji li granica izmedju optimizma i pretjerane pozitivnosti?


1
