Ne zovi me na grijeh“ koristi priču o Jusufu i Zulejhi kao simbol velike, ali zabranjene ljubavi. Jusuf je u Misiru čovjek izuzetne ljepote kojem Zulejha ne može odoljeti. Ona ga pokušava zavesti, ali se on zbog vjere i savjesti odupire iskušenju. Zato Dino sebe naziva „Jusufom iz Misira“, a stih o rezanju ruku podsjeća na žene koje su se, očarane Jusufovom ljepotom, porezale dok su ga gledale.
U kasnijoj književnoj i sufijskoj tradiciji priča postaje još dublja: Zulejhina ljubav traje godinama i kroz patnju se pretvara u čistu, gotovo duhovnu ljubav.
I najvažnije: Zulejha Jusufa zaista voli — duboko, potpuno i kroz cijeli život.
