
Ova kora mangana je počela da se formira prije otprilike 20 miliona godina. Strktura se vremenom formirala sloj po sloj, sve dok prije nekoliko godina nije došlo do njenog otkrića, čiji je sadržaj analiziran u laboratoriji Maier-Leibnitz, tehničkog univerziteta u Minhenu.
Kada je prije nekoliko mjeseci došlo do smanjenja sjaja zvijezde Betelgeuse, neki od posmatrača su posumnjali u nadolazeću Supernovu – eksplozija koja bi mogla ugroziti cijelokupni život na Zemlji. Dok se ova zvijezda vremenom vraćala u normalno stanje, fizičari sa tehničkog univerziteta u Minhenu (TUM) pronašli su dokaze o eksploziji Supernove koja se dogodila prije 2.5 miliona godina.
Život zvijezda sa masama koje su i do 10 puta veće od mase našeg Sunca, se obično završava u kolosalnoj eksploziji Supernove. Ova vrsta eksplozije dovodi do stvaranja željeza, mangana te drugih težih hemijskih elemenata.
Naučnici, predvođeni fizičarima sa Minhenskog univerziteta, su u slojevima kore mangana starim oko 2.5 miliona godina, potvrdili postojanost izotopa; željezo-60 te mangan-53.
“Povišenja koncentracija mangana-53 se može uzeti kao ultimativni dokaz, koji ukazuje kako se eksplozija Supernove usitinu dogodila.” – izjavio je autor studije Dr. Gunther Korschinek
Iako bi obližnja Supernova obično mogla nanijeti ogromnu štetu životu na Zemlji, ova Supernova u prošlosti se desila na dovoljno velikoj udaljenosti. “Međutim, ova eksplozija je mogla doprinjeti stvaranju molekularnih oblaka. Možda postoj i povezanost eksplozije sa epohom Pleistocena, periodom Ledenih doba, koja su započela prije 2.6 milona godina. “ – izjavio je Dr. Thomas Faestermann
Analiza tragova
Mangan se obično na Zemlji javlja u formi mangana-55. Sa druge strane, mangan-53 obično nastaje iz kosmičke prašine, poput one koja se može pronaći unutar pojasa asteroida našeg Solarnog sistema. Ova prašina neprestano pada i taloži se na površini Zemlje, ali rijetko opažamo veću parčad prašine, koje tokom pada obično sjaje poput meteorita.
Novi slojevi sedimenta koji se na morskom dnu godinama talože čuvaju raspored elemenata unutar kore mangana i uzoraka sedimenta. Tim naučnika je,koristeći se masenom spektrometrijom akceleratora, otkrio isotope: željezo-60 i povećan nivo mangana-53, koji su se u slojevima nataložili tokom peroda od 2.5 miliona godina.
“Ovo je istražna analiza tokom koje smo u uzorcima pronašli nekolicinu atoma. Međutim, masena spektrometrija akceleratora je toliko osjetljiva da nam omogućava da na osnovu mjerenja izračunamo kako je zvijezda, koja je eksplodirala, morala biti između 11 i 25 puta veća u odnosu na naše Sunce.” – izjavio je Korschinek..
Naučnci su, na osnovu poređenja sa drugim nuklidima i starosti uzoraka, mogli da odrede polu-raspad izotopa mangana-53, koj iznosi 3.7 mliona godina. Treba naglasiti kako ovo spada u jedino mjerenje ove vrste koje je do sada izvršeno.
Citat iz članka (Supernova iron found on the moon) 4. April. 2016.god.Dodatno
Fizičari sa Minhenskog instituta i njihove kolege iz SAD.a su pružili dokaze o prisustvu neuobičajeno visoke konentracije izotpa željezo-60 u uzorcima mjesečeve površine. Uzorci su prikupljeni tokom perioda između 1969 i 1972.godine, tokom misije Apolo misija 12,15,16, toko mkojih je na zemlju donesen prikupljen mjesečev materijal.
Izvor:Takođe je zamislivo da se kao rezultat bombardovanja kosmičkih čestica, na mjesečevoj površini može pronaći izotop željezo-60, budući da se one ne sudaraju sa molekulama zraka, kao što je to slučaj sa zemljinom atmosferom. Umjesto toga, one direktno udaraju u mjesečevu površinu, te stoga mogu uzrokovati transmutaciju elemenata...
https://phys.org/

2
