Ne volim generalizaciju niučemu, pa ni na ovu temu.
Ako prekrizim ruke mozda nisam zatvorena već mi je u momentu hladno, kao i kad češem nos mozda ne lažem već imam alergiju.
Malo su ljudi počeli da izmisljaju toplu vodu samo da bi prodali knjige.
Kad sjedim s nekim slušam sta priča, a ne gleda li desno ili lijevo.
Prati djela, gestove, ukljuci mozak, slusaj sta priča o drugima, o proslosti, kako se ponasa prema "obicnim ljudima" konobarima, prosjacima, kako misljenje ima o porodici, bivsim ljubavima... to gledam, briga me vala u koju stranu "tjera šiške" :haya
Ne kazem da nesto od ovoga nije istina, al sada sjediti i skenirati nekoga i voditi se samo tim sudom o osobi mi je suludo.
Malo je ovo ubleha za ubiranje novca.
3
12
Ters je ”čovjek koji je uvijek upravu, al’ drugi to ne razumiju”- A.Sidran
Neverbalna komunikacija je precijenjena i itekako podložna manipulacijama ili krivoj interpretaciji, a često se oslanja na sreću u formiranju konačnog mišljenja po pitanju osobe... a ono što se oslanja na sreću rijetko kad je dobro ili u potpunosti ispravno.
Slažem se da, nije baš svaka gestikulacija ili mimika lica, ujedno i pokazatelj nečega...možda bolje poznavanje sugovornika, može dati i preciznije odgovore.
Netko ima naviku da vrti olovku u rukama cijelo radno vrijeme...netko samo kad treba s njom nešto pisati...i ako na sastanku uhvati rolati izmedju prstiju, taj koji to inače ne radi, može biti znak nervoze...dakle poznavanje, navika i obrazaca ponašanja.
da bismo mogli tumačit bilo šta to trebamo dobro poznavati.
pročitani članak na netu ili neka knjižica koja nudi instant odgovore nije nešto na osnovu čega možemo reći da poznajemo neku oblast, pa i neverbalnu komunikaciju.
nije ona sama po sebi precijenjena.
ja bih rekla da precjenjujemo ono što o njoj pročitamo ne birajući izvor.
svakako da je neverbalna komunikacija jako bitna i treba se posvetiti pažnja čitanju, ali i pravilnom slanju neverbalnih znakova, jer 70%+ komunikacije čini upravo neverbalna.
Mislim da u svakodnevnici mi rijetko kada svjesno tumačimo neverbalnu komunikaciju, pogotovo kada dobro poznajemo osobu... Niko ne bulji u ruke i sl., ne popisuje signale... Ne broji koliko je puta počešao nos i sl.
Nego više onako podsvjesno, nekada i bez namjere, dobijamo informacije i formiramo neki svoj utisak tako što prepoznajemo govor tijela sagovornika...
Možda i nije uvijek tačno, ali nemoguće je to izbjeći
0
İnsanın en iyi yoldaşı onu seven değil, anlayan kişidir. Anlamakla başlar yolculuk.