eto, prvo konkretno misljenje
o tome sam i mislila. više na malo konkretnije razlicitosti, a ne u karakteru.
toliko smo svi okrenuti sebi, vrlo sebicni globalno da je rijetkost nači osobu, a kamoli pravu osobu.
neovisno u kojem kontekstu /ljubavnom, poslovnom, prijateljskom.
distanca, porijeklo, jezik kojim govorimo su mi bas nevažni, ako postoji ista zajednicka iskra (ne mislim na ex.forumašicu).
nekada sam bliza sa osobom koja živi u drugoj vremenskoj zoni nego sa osobom u istoj ulici, i bolje se razumijem na jeziku koji nije maternji nego sa nekim "članom porodice", namjerno navodnici.
takve razlicitosti su prepreke zaista da, ali se mogu prevazići.
nista više nije garancija. i nista nije kako treba biti. u tom se bunilu i mi pronalazimo.
a definitivno i godine čine svoje.