Veca je napisao/la: ↑11 okt 2020, 22:26
...ja drugacije ne mogu egzistirati, pa zar ti mislis da sam ja tica (jato) tek tako?!
...kod mene je to inpuls, meni se vidi sve u ocima, eh, samo ko zna citati! ...nije sad da ja na svaku pravim rusvaj, ali dam do znanja obavezno-moram!
Vi ste izgleda jako iskrena osoba, bez pretvaranja, glumatanja... Imam osjećaj da sa svima haman postupate na isti način.
sportskim riječnikom rečeno
ne prilagođavate se protivnicima, nego ste uvijek ista verzija sebe. To zapravo uopšte nije loše
jer suprotno od toga je licemjerstvo.
Međutim, nekada ipak treba malo dozirati
pravu verziju sebe i ne otvarati
širom prozor svoje duše baš svakome, ne dozvoljavati ljudima da nam olako pristupaju bez da ih prethodno analiziramo, već postaviti jedan mali štit od suvišnih vanjskih uticaja (za svaki slučaj), posebno negativnih... to ne znači da glumite već, jednostavno, da
manje sebe unosite u razgovore o vama i ne toliko bitnim stvarima, posebno sa manje bitnim ljudima.
Ja sam to recimo morao izgraditi kod sebe, evo primjer; vjerujte, kad sam bio mlađi, znao sam listati novine, dođem do zadnjih strana sa smrtovnicama, čitam posljednje pozdrave roditelja upućene svojoj 20-godišnjoj kćerki (lupam primjer) i ja se svim svojim bićem unesem u tu tragediju. Ufuram se u emocionalno stanje tih ljudi (iako ne poznajem ni oca ni majku ni kćerku), proživljavam tu bol njene majke, pa oca, zamišljam kako su je s mnogo ljubavi dočekali na ovaj svijet, pa joj nadili ime, pa kako je prohodala, pa joj prve igračke kupovali, pa u školu, pa ovo pa ono...i onda je sve to zauvijek stalo i nestalo. I čitav dan mi bude obojen tamom tih misli koje, faktički, sam sebi namećem. Naravno, nikome nije svejedno kad čuje za nečiju smrt ali, ipak, nije sebično ako doziramo emocije za takve stvari. Trenutno razočarenje i uzdah - da. Biti u crnjaku zbog toga cijeli dan (ili čak nekoliko dana, znao sam nekad davno i tako...) - ne!
@Heidi izučava te razne drevne metode i oblasti. Zna i ona odlično da je energija esencija svega. A energija nam je onakva kakvim je bojama mi sami obojimo. A svi mi u sebi imamo istu
paletu boja. Samo nam često neke vesele i jarke boje stoje neiskorištene, nakupljaju prašinu... e to je ono što trebamo istrenirati u sebi.
I sve treba umjereno, bez pretjerivanja. I šega postane iritantna ako je preintenzivna. Ne kažu džaba mame "djeco ne smijte se toliko, oplakat ćete"
A vezano za emocionalnu inteligenciju, prije nekoliko godina sam nešto tražio, guglao na tu temu i sasvim slučajno naletih na ovu stranicu:
https://www.jelenapantic.com/
Čak sam se jedno vrijeme bio i pretplatio tamo, stalno mi na mail dolazili razni tekstovi savjetodavnog tipa. Vrlo kreativni, poučni i korisni. Eto, vidjet ćete i sami.
ma, to je nemoguce...rekoh, dragi doture, kod mene i nemoguce postane moguce
...to je zbog toga sto ja to stvarno brzo preradjujem, nekad potraje jako dugo, mjesecima ali ja to preradim, da je ne znam sta! ...haj kaze, pricaj mi, kako ste to postigli, e rekoh, kurko, plati, nea dzabe ni kod stare babe!
1
stipam, ljubim. 
