In memoriam/ Počivali u miru..
- Heidi
- Lemon Addict

- Reactions: 27202
- Postovi: 18937
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
E Dzej... A jucer pjevam na hocu da kazem 'I Dunav laze, ako ti kaze'
Ja volim njegove balade, napila bih se ko cep.
Ja volim njegove balade, napila bih se ko cep.
2
2
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Negdje tamo 1988-e, bili smo na sijelu kod kućnih prijatelja dede i nene rahmetli. Kako to obično biva, pekao se krompir u rerni špareta na drva, na stolu nasjeckano suho meso, domaći bijeli sir, kajmak u zdjelici (domaći naravno) i bokalić s rakijicom. Na tv-u je čini mi se išao Mesam i na scenu se odjednom pojavio crnomanjasti ćelavko čudnog imena. Kada je završio s pjesmom, dedo koji se razumio prilično dobro u pjesmu (i sam je jako lijepo pjevao - nešto što nijedno od njegovih petoro djece nisu naslijedili od njega) prokomentarisao “E alal ti vera momče. Ovo će biti zvijezda”. I nije se tu zeznuo.
U godinama koje će nastupiti, burne za sviju nas, jedino što će sve više dolaziti do izražaja je srbijanski (mada ni bosanski nije tu mnogo zaostajao) turbofolk. Sve više će se iz kafića, umjesto pop-rocka, što domaćeg što internacionalnog, čuti najnovije pjesme turbo-folka mahom beogradske scene. Rijetki su oni koji su se usuđivali puštati zvijezde Južnog Vetra jer se to i dalje smatralo teškim šundom iako će se jedna od njih, Dragana Mirković, uspjeti probiti.
U ratom zahvaćenoj Banjaluci djelovat će dva radija, državni Radio Banja Luka i privatni BIG-radio, smješten na vrhu brda Šehitluci (danas Banj-brdo, kako srpski valja i treba) a muzički program uglavnom od pro-srpskih patriotskih pjesama koje se nisu libile na poziv ubijanja i protjerivanja svojih sugrađana (Sa Manjače poručuju vuci, selite se banjalučki Turci) te cinična (gledajte nas u oči vi) no između toga bi se puštali internacionalni hitovi te Dragana Mirković i Džej.
Većina tinejdžera se tad polarizirala na nas i njih, iako je među nama “odbačenima” bilo i onih normalnijih kojima ta polarizacija nije odgovarala. Nije ih bilo mnogo ali odabrani. Iako je bilo dobacivanja te negdje i pokoja tuča i šamaranje, nekog većeg rivalstva nije bilo. Oni su bili ti koji vladaju i mi nismo mogli tu ništa. Eh onda se i među nama stvorila polarizacija, na one koji slušaju narodnjake i na one koji slušaju rock. Ja sam preferirao ovo zadnje ali mi se sviđala jedna mala koja je preferirala ovo drugo. O njoj sam sanjao kad sam bio budan, zbog nje sam pokušavao učiti gitaru ne bih li je privukao. Ali džaba. Nju su privlačili tamo oni drugi.
Nekako u isto vrijeme nam je stigla vijest da nam se bliži deložacija iz stana koji je bio u biti naš ali “na pogrešnoj zemlji bre” i kontali smo gdje ćemo kada do toga dođe. Nismo bili jedini. Hladni februar 1993 ću pamtiti kao najgori. Na radiju je išla “Gde ću sad, moja ružo” i ja sam krenuo kod tetke. Činilo mi se da nosim ogroman teret na leđima hodajući tako kroz hladan i prljav grad. Razmišljao sam “A gdje ćemo sad mi, ako nam dođu i kažu da moramo izaći iz stana? Na hladnu ulicu i tražiti neko skrovište ispod mosta?”.
Nekoliko mjeseci kasnije, morali smo izaći ali se ipak sve završilo kako treba. Bar za nas.
Sve češće su se dešavale pijanke i sijela u izbjegličkim kampovima a kasnije i stanovima, demonstrirajući tako snagu raznih stereo-uređaja, prvo onih polovnih sa kraja sedamdesetih i početka osamedesetih pa kasnije onih novijih, nerijetko kupljenih od sumnjivih osoba koji bi se pojavljivali sa “svježe kradenom robom”. Isto tako često bi na tim pijankama i sijelima sve češće se čuli najnoviji hitovi iz Beograda, kako iz ZaM-produkcije, tako i Granda... I kada bi “dernek utihnuo” kako kaže jedna pjesma sarajevskog postratnog Zabranjenog Pušenja, pustila bi se Džejova “Gde ću sad” sa neke šuštave kasete a kasnije i CD-a.
Sjedio sam tako na jednoj pijanci, svirao gitaru i bario jednu malu, dok jedan stariji ćutljiv i mrtvo ozbiljan lik u debeloj kožnoj jakni nije izvadio 100 DM i stavio ispred mene.
“Ovo je tvoje ako mi odsviraš od Džeja gdje ću sad moja ružo. Ako ne znaš, pokupi se odavdje i svojim putem”. Nastao je muk u stanu i tišina se gotovo mogla mjeriti.
Da li od straha ili nečeg drugog, ja sam akorde uhvatio iz prve i krenuo polako. Lik je digao ruke u zrak i zaurlao “Ni na Istok ni na Zapad, na Sever ni Jug...” Oči su mu se caklile od suza a ja sam pjevao, iako nikad ranije tu pjesmu niti sam pjevao niti svirao. Saznat ću kasnije da je lik jedan od onih tipova koji svako malo provodi u muriji i kojeg je najbolje da se kloniš.
Na moje insistiranje da uzme nazad 100 maraka nije htio ni da čuje. Ali poslije se sve nastavilo kako treba i cura koju sam bario će kasnije pristati na izlazak u kino, pa još jednom, pa...
Uglavnom, ta pjesma postala je dio mog repertoara na gitari i kasnije sam je sve češće svirao a nerijetko i pjevao.
Džej Ramadanovski nije bio pjevač kojeg sam nešto ekstra gotivio, ponajviše jer me podsjećao na onaj dio raje koja nas je odbacila jer se zovemo drugačije ali mi je ta pjesma na neki način obilježila neke momente u životu.
Otišao je prerano, suviše prerano. Počivao u miru.
U godinama koje će nastupiti, burne za sviju nas, jedino što će sve više dolaziti do izražaja je srbijanski (mada ni bosanski nije tu mnogo zaostajao) turbofolk. Sve više će se iz kafića, umjesto pop-rocka, što domaćeg što internacionalnog, čuti najnovije pjesme turbo-folka mahom beogradske scene. Rijetki su oni koji su se usuđivali puštati zvijezde Južnog Vetra jer se to i dalje smatralo teškim šundom iako će se jedna od njih, Dragana Mirković, uspjeti probiti.
U ratom zahvaćenoj Banjaluci djelovat će dva radija, državni Radio Banja Luka i privatni BIG-radio, smješten na vrhu brda Šehitluci (danas Banj-brdo, kako srpski valja i treba) a muzički program uglavnom od pro-srpskih patriotskih pjesama koje se nisu libile na poziv ubijanja i protjerivanja svojih sugrađana (Sa Manjače poručuju vuci, selite se banjalučki Turci) te cinična (gledajte nas u oči vi) no između toga bi se puštali internacionalni hitovi te Dragana Mirković i Džej.
Većina tinejdžera se tad polarizirala na nas i njih, iako je među nama “odbačenima” bilo i onih normalnijih kojima ta polarizacija nije odgovarala. Nije ih bilo mnogo ali odabrani. Iako je bilo dobacivanja te negdje i pokoja tuča i šamaranje, nekog većeg rivalstva nije bilo. Oni su bili ti koji vladaju i mi nismo mogli tu ništa. Eh onda se i među nama stvorila polarizacija, na one koji slušaju narodnjake i na one koji slušaju rock. Ja sam preferirao ovo zadnje ali mi se sviđala jedna mala koja je preferirala ovo drugo. O njoj sam sanjao kad sam bio budan, zbog nje sam pokušavao učiti gitaru ne bih li je privukao. Ali džaba. Nju su privlačili tamo oni drugi.
Nekako u isto vrijeme nam je stigla vijest da nam se bliži deložacija iz stana koji je bio u biti naš ali “na pogrešnoj zemlji bre” i kontali smo gdje ćemo kada do toga dođe. Nismo bili jedini. Hladni februar 1993 ću pamtiti kao najgori. Na radiju je išla “Gde ću sad, moja ružo” i ja sam krenuo kod tetke. Činilo mi se da nosim ogroman teret na leđima hodajući tako kroz hladan i prljav grad. Razmišljao sam “A gdje ćemo sad mi, ako nam dođu i kažu da moramo izaći iz stana? Na hladnu ulicu i tražiti neko skrovište ispod mosta?”.
Nekoliko mjeseci kasnije, morali smo izaći ali se ipak sve završilo kako treba. Bar za nas.
Sve češće su se dešavale pijanke i sijela u izbjegličkim kampovima a kasnije i stanovima, demonstrirajući tako snagu raznih stereo-uređaja, prvo onih polovnih sa kraja sedamdesetih i početka osamedesetih pa kasnije onih novijih, nerijetko kupljenih od sumnjivih osoba koji bi se pojavljivali sa “svježe kradenom robom”. Isto tako često bi na tim pijankama i sijelima sve češće se čuli najnoviji hitovi iz Beograda, kako iz ZaM-produkcije, tako i Granda... I kada bi “dernek utihnuo” kako kaže jedna pjesma sarajevskog postratnog Zabranjenog Pušenja, pustila bi se Džejova “Gde ću sad” sa neke šuštave kasete a kasnije i CD-a.
Sjedio sam tako na jednoj pijanci, svirao gitaru i bario jednu malu, dok jedan stariji ćutljiv i mrtvo ozbiljan lik u debeloj kožnoj jakni nije izvadio 100 DM i stavio ispred mene.
“Ovo je tvoje ako mi odsviraš od Džeja gdje ću sad moja ružo. Ako ne znaš, pokupi se odavdje i svojim putem”. Nastao je muk u stanu i tišina se gotovo mogla mjeriti.
Da li od straha ili nečeg drugog, ja sam akorde uhvatio iz prve i krenuo polako. Lik je digao ruke u zrak i zaurlao “Ni na Istok ni na Zapad, na Sever ni Jug...” Oči su mu se caklile od suza a ja sam pjevao, iako nikad ranije tu pjesmu niti sam pjevao niti svirao. Saznat ću kasnije da je lik jedan od onih tipova koji svako malo provodi u muriji i kojeg je najbolje da se kloniš.
Na moje insistiranje da uzme nazad 100 maraka nije htio ni da čuje. Ali poslije se sve nastavilo kako treba i cura koju sam bario će kasnije pristati na izlazak u kino, pa još jednom, pa...
Uglavnom, ta pjesma postala je dio mog repertoara na gitari i kasnije sam je sve češće svirao a nerijetko i pjevao.
Džej Ramadanovski nije bio pjevač kojeg sam nešto ekstra gotivio, ponajviše jer me podsjećao na onaj dio raje koja nas je odbacila jer se zovemo drugačije ali mi je ta pjesma na neki način obilježila neke momente u životu.
Otišao je prerano, suviše prerano. Počivao u miru.
8
2
4
2
4
2
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
@Ommadawn jedna od boljih posveta in memoriam, koje sam ikad pročitao 
2
2
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
RIP legendo,bas mi ga zao 
0
Moraš da istreniraš svoj um da bude jači od tvojih osjećanja,ili ćeš izgubiti samog sebe.
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Nisam nikad bila "lagano" dijete, ne problematična ali poprilicno svojeglava, verbalista 100 na 1, od 0-24. Sve dok mi nisu nasli cuvalicu koja mi je stala na crtu. Ratovala sam.protiv te divne zene kazu sigurno godinu dana, onda sam popustila, ponekad je cak i poslusati znala. I tako punih 17 godina. Svaka gripa , pad, poderano koljeno, sve je to kroz njene ruke proslo, a nikad povisenog tona , uvijek strpljiva , nasmijana...znala.mi je caku, tako smo se salili. Bila mi je ko druga majka, ko tetka najdraza koju nikad imala.nisam. Cijeli dan sebi ponavljam Allah zna najbolje , Inna lillahi we inna ilejhi radži'un, po stotinu puta, udahnem.duboko i ponavljam i ponavljam Inna lillahi....
Al dzaba, boli i boli.
Sta bih dala da sam.je mogla jos jednom zagrliti.
Preselila.je moja Ajse. Molim dragog Allaha da joj olaksa kabur ispit i da Dzennet inshallah
Kul huve-llezi zere’ekum fi-l’erdi ve ilejhi tuhserun...
Al dzaba, boli i boli.
Sta bih dala da sam.je mogla jos jednom zagrliti.
Preselila.je moja Ajse. Molim dragog Allaha da joj olaksa kabur ispit i da Dzennet inshallah
Kul huve-llezi zere’ekum fi-l’erdi ve ilejhi tuhserun...
6
4
2
2
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Tvoja ljubav, tvoja tuga, samo svjedoči vašoj uzajamnoj ljubavi... InšAllah, da se vidite na puno boljem mjestuIskra je napisao/la: ↑23 dec 2020, 19:30 Nisam nikad bila "lagano" dijete, ne problematična ali poprilicno svojeglava, verbalista 100 na 1, od 0-24. Sve dok mi nisu nasli cuvalicu koja mi je stala na crtu. Ratovala sam.protiv te divne zene kazu sigurno godinu dana, onda sam popustila, ponekad je cak i poslusati znala. I tako punih 17 godina. Svaka gripa , pad, poderano koljeno, sve je to kroz njene ruke proslo, a nikad povisenog tona , uvijek strpljiva , nasmijana...znala.mi je caku, tako smo se salili. Bila mi je ko druga majka, ko tetka najdraza koju nikad imala.nisam. Cijeli dan sebi ponavljam Allah zna najbolje , Inna lillahi we inna ilejhi radži'un, po stotinu puta, udahnem.duboko i ponavljam i ponavljam Inna lillahi....
Al dzaba, boli i boli.
Sta bih dala da sam.je mogla jos jednom zagrliti.
Preselila.je moja Ajse. Molim dragog Allaha da joj olaksa kabur ispit i da Dzennet inshallah
Kul huve-llezi zere’ekum fi-l’erdi ve ilejhi tuhserun...
1
1
İnsanın en iyi yoldaşı onu seven değil, anlayan kişidir. Anlamakla başlar yolculuk.
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Da joj dragi Allah dž.š. podari najljepše mjesto u Džennetu, a njenoj porodici i vama svima sabur.
0
Dragulj ne gubi vrijednost i kad padne u blato, a prašina ostaje prašina i kad se do neba digne
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Dina je napisao/la: ↑23 dec 2020, 19:39Tvoja ljubav, tvoja tuga, samo svjedoči vašoj uzajamnoj ljubavi... InšAllah, da se vidite na puno boljem mjestuIskra je napisao/la: ↑23 dec 2020, 19:30 Nisam nikad bila "lagano" dijete, ne problematična ali poprilicno svojeglava, verbalista 100 na 1, od 0-24. Sve dok mi nisu nasli cuvalicu koja mi je stala na crtu. Ratovala sam.protiv te divne zene kazu sigurno godinu dana, onda sam popustila, ponekad je cak i poslusati znala. I tako punih 17 godina. Svaka gripa , pad, poderano koljeno, sve je to kroz njene ruke proslo, a nikad povisenog tona , uvijek strpljiva , nasmijana...znala.mi je caku, tako smo se salili. Bila mi je ko druga majka, ko tetka najdraza koju nikad imala.nisam. Cijeli dan sebi ponavljam Allah zna najbolje , Inna lillahi we inna ilejhi radži'un, po stotinu puta, udahnem.duboko i ponavljam i ponavljam Inna lillahi....
Al dzaba, boli i boli.
Sta bih dala da sam.je mogla jos jednom zagrliti.
Preselila.je moja Ajse. Molim dragog Allaha da joj olaksa kabur ispit i da Dzennet inshallah
Kul huve-llezi zere’ekum fi-l’erdi ve ilejhi tuhserun...
![]()
Sad placem sad se smijem....vjeruj...sjetim se nekih nasih situacija. Hocu ja upisati medicinu a ona place. Kaze : nemoj , bogato se udaj, vidi te, ko hurija, kasnije kad se udas onda studiraj onako bezveze"...
Kod nas u kuci ostala.izrecica kad je nesto vazno mi kazemo " onako bezveze".
Kad sam prvi put iz Bosne isla kuci , pa je u ruku ljubim i na celo stavljam a ona place, nemoj sine to samo majku i oca tako...a ja kazem pa to i radim, ti si.meji druga majka.
1
1
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
British Cold War double agent George Blake dies in Moscow.
He was born Georg Behar on November 11, 1922, in Rotterdam.
He was born Georg Behar on November 11, 1922, in Rotterdam.
2
1
1
1
Kako se pise "Ti si idiot"?
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Gospodin Pierre Cardin
2
1
1
1
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Preminuo poznati bh. voditelj Tarik Helić
Radiosarajevo.ba
Tarik Helić, jedan od najpoznatijih i najboljih radijskih i TV voditelja u BiH, ali i regionu, danas je oko 11:30 sati preminuo u krugu benzinske pumpe u „Blažuju“, blizu brze ceste.
On je gledaocima i slušateljima postao prepoznatljiv po pozdravu "Svako dobro Bosno i Hercegovino".
Navodno je Helić sa prijateljem svratio na benzinsku pumpu u Blažuju, nakon dženaze zajedničkom prijatelju.
Poznava je ekipa Hitne pomoći KS koja je pokušala da ga reanimira, ali nažalost bezuspješno.
Radiosarajevo.ba
Tarik Helić, jedan od najpoznatijih i najboljih radijskih i TV voditelja u BiH, ali i regionu, danas je oko 11:30 sati preminuo u krugu benzinske pumpe u „Blažuju“, blizu brze ceste.
On je gledaocima i slušateljima postao prepoznatljiv po pozdravu "Svako dobro Bosno i Hercegovino".
Navodno je Helić sa prijateljem svratio na benzinsku pumpu u Blažuju, nakon dženaze zajedničkom prijatelju.
Poznava je ekipa Hitne pomoći KS koja je pokušala da ga reanimira, ali nažalost bezuspješno.
2
2
- lejlamo
- Komorebi

- Reactions: 13993
- Postovi: 6433
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
a žao mi je...u ratu, u rijetkim trenucima kada dođe struja, samo se on mogao vidjeti na tv ekranu
po tome ga pamtim...i naravno po spomenutom pozdravu...
1
1
Re: In memoriam/ Počivali u miru..
Ja ga ne znam, nikad čuo nisam za njega....ali pozdrav mi je itekako poznat ...storm je napisao/la: ↑05 jan 2021, 12:38 Preminuo poznati bh. voditelj Tarik Helić
Radiosarajevo.ba
Tarik Helić, jedan od najpoznatijih i najboljih radijskih i TV voditelja u BiH, ali i regionu, danas je oko 11:30 sati preminuo u krugu benzinske pumpe u „Blažuju“, blizu brze ceste.
On je gledaocima i slušateljima postao prepoznatljiv po pozdravu "Svako dobro Bosno i Hercegovino".
Navodno je Helić sa prijateljem svratio na benzinsku pumpu u Blažuju, nakon dženaze zajedničkom prijatelju.
Poznava je ekipa Hitne pomoći KS koja je pokušala da ga reanimira, ali nažalost bezuspješno.
Počivao u miru
0




