ROOT je napisao/la: ↑19 okt 2021, 14:29
Moram priznati da iako nema neki glumački dijapazon ovde ima bolji screen presence nego neki drugi
(na silu) ubačeni karakteri .
Nikakav
meni film smor, da se makar Momoa pojavljivao cesce pa da kazem isplatilo se gledati
ROOT je napisao/la: ↑18 okt 2021, 22:56
Ne mogu reć' da je loš film al' jednostavno nije dovoljno što se tiče priče,koliko je ispriča i gdje staje
7.5/10 max
Odgledah ga i ja sinoć ili sam ja glup, ili je film, blago receno bez veze Da sam procitao kultni roman po kojem je sniman mozda bi bilo drukcije. Ovako mi je malo falilo da na popcorn pauzi odem kuci
Odgledah ga i ja sinoć ili sam ja glup, ili je film, blago receno bez veze Da sam procitao kultni roman po kojem je sniman mozda bi bilo drukcije. Ovako mi je malo falilo da na popcorn pauzi odem kuci
Ma nije do tebe,jednostavno sve je sterilno, Denis je odličan režiser al' to se vidi po kinematografiji al' kasting je skroz slab iako imaš dobre glumce
jednostavno ne dolaze do izražaja plus su ispeglali sve nema niš' napdano ni uvrijedljivo, tako da baron ovde ispada samo blijeda kopija marlon branda iz apokalipse, jbt kod Linča i dan danas pamtim likove čak i onu kućepaziteljicu totalno nebitan lik al' je pamtljiva mala čudna žena a ovde ništa, sve bland što bi rekli ameri
Djevojka iz tvornice šibica Finska, 1990, Aki Kaurismäki
Iris je povučena djevoka koja radi u proizvodnji tvornice šibica. Svojom malom platom izdržava sebe, majku i očuha. Potonje dvoje osim što gledaju vijesti na TV-u, ništa ne rade, te je povremeno malteritaju.
Njeno jedino zadovoljstvo u životu je ako ode negdje na igranku. No jednu noć odluči izaći u disko u centru Helsinkija, za šta kupuje sebi novi haljinu od tek primljene plate i sretne jednog tipa. Provode noć u njegovom luksuznom stanu, nakon čega je jasno ujutro da on ne želi ništa više, no to to Iris ne shvata.
Stvari se zakompliciraju kada ona otkrije da je trudna i biva osuđena od sviju. Tad Iris riješi da preuzme stvari u svoje ruke što ponegdje daje dramatične ishode…
Ovo je Kaurismekijev treći film u nizu tzv “trilogije proletarijata” gdje on prikazuje brutalnost Helsinkija, ljude sa margine i njihovu borbu za opstanak.
Karakteristično za njegove filmove su šturi dijalozi, koje karakteri izgovaraju bez umiješanosti emocija ili govora tijela pri istom, mnogo puše i svaka slijedeća scena je nepredvidljiva.
0
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem