Ne možeš dvaput zagaziti u istu rijeku. - Heraklit
Jedan od naših najvećih izazova je uvidjeti neprekidnu promjenu kroz koju sve prolazi.
Sve se razvija. Neke se stvari mijenjaju sporije, druge nešto brže, no ništa ne ostaje isto, čak ni na sekundu. Mijenjaju se ljudi, mijenja se društvo, mijenja se svijet…
Čak se i naša politička stvarnost stalno mijenja. Danas se na karti svijeta nalaze države koje zapravo više ne postoje.
Najčešće zaostajemo u uviđanju da su se stvari promijenile. Teško nam je prihvatiti da ono što znamo o ljudima, o društvu i o svijetu relativno brzo više neće odgovarati istini. Da bismo to mogli prihvatiti, potrebno je stalno nastojati obnavljati sebe, svoje ideje i navike. Puno je lakše osloniti se na privremeno znanje, odnosno na znanje o okolnostima u određenom vremenskom trenutku.
Obično napravimo jednu “snimku” stvarnosti u određenom trenutku i iz određene perspektive pa se te “slike” držimo kao referentne točke i sigurnog uporišta, i na njoj temeljimo cijeli svoj život, usprkos tome što ona vrlo brzo više ne odgovara stvarnom stanju stvari.
Obično učvrstimo određenu ideju o svijetu i usidrimo je u svijest, bez obzira na to što ona više nije istinita. U nekim područjima ljudskog djelovanja to je vrlo lako ilustrirati. Primjerice, u digitalnom svijetu od nas se stalno traži da ažuriramo operativni sustav na kojem radimo kako bi dobro funkcionirao sa svim novim programima. Windows 95 je bio jedan od najnaprednijih operativnih sustava. Ipak, malo je onih koji ga još i danas koriste.
Međutim, teško nam je ažurirati vlastiti “operativni sustav”. Skloni smo krajnostima; ili zaglavimo u starom operativnom sustavu koji ne ide ukorak sa svijetom, s novim otkrićima i novim shvaćanjima ili odbacujemo stari sustav i stalno iznova smišljamo potpuno novi koji ne uzima u obzir iskustva stečena korištenjem onog starog.
Upravo zato stalno vidimo sukob dviju generacija; jedne koja radi sa starim operativnim sustavom i odbija se ažurirati, i druge koja kreira novi sustav, koji će isto tako jednoga dana zastarjeti i biti ismijan od sljedeće generacije.
Rješenje je da nikada ne zaustavimo ažuriranje svog “operativnog sustava” i da stalno učimo iz nastojanja i iskustava onih koji su ga razvijali i programirali do točke u kojoj se nalazi u aktualnom trenutku.
To je nešto što uistinu možemo ako uvidimo da postoje univerzalni, bezvremenski principi koji se ne mijenjaju jer oni nisu stvari, nisu iz materijalnog svijeta. Matematička načela, na primjer, se ne mijenjaju, barem ne u mjerilu ljudskog vremena. To su arhetipovi iz davnina, to su principi Dobra, Pravednosti, Ljepote i Istine. Ako se oslanjamo na ta načela kao na stabilno i zajedničko uporište, možemo ostvariti kontinuitet, umjesto da zaglavimo u vremenu vjerujući da je naš pogled na svijet najispravniji i najbolji.
S engleskog prevela: Tatjana Mavrić
Autor: Gilad Somer
