Abu Dhabi: Džamija šeika Zayeda – Čarobni biser usred pustinje
Ako se nešto isplati vidjeti u ovom gradu onda je to džamija šeika Zayeda koja će vas očarati svojom ljepotom
Ono što se u Abu Dhabiju ne smije propustiti je Sheikh Zayed džamija. Vidjeli smo mnogo građevina i džamija diljem svijeta ali ovo remek djelo je definitivno zauzelo sam vrh ljestvice.
Džamija je najveća u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i osma po veličini u svijetu. Otvorena je 2007. godine i nosi ime prvog predsjednika UAE-a koji je u njoj i pokopan. Izgradnja džamije je trajala 12 godina i na njoj je radilo više od 3000 radnika. Može primiti oko 40.000 vjernika, od čega 9.000 može primiti u unutrašnjosti. Džamija ima četiri minareta, koji se uzdižu do visine od oko 115 m. Njezinih više od 80 kupola su ukrašene mramorom, a dvorište je popločano cvijetnim mramornim uzorcima i ima površinu od oko 17.000 m2. Unutrašnjost krasi i najveći tepih na svijetu koji je koštao vrtoglavih 8 milijuna dolara, a radilo ga je 1200 majstora i za taj posao im je trebalo 2 godine da bi na kraju izradili tepih veličine 5700 m². Osim toga možete i vidjeti impresivni luster koji je također najveći na svijetu i teži oko 12 tona. Lusteri su ukrašeni sa milionima Swarovski kristala
Ulaz u džamiju je besplatan
Nama prekrasna, izvana i iznutra. Posebnu čar pak ima u sumrak, taman kad sunce počne zalaziti i kada je reflektori osvijetle. Ako imate malo duži layover u Abu Dhabiju kao što smo imali mi iskoristite priliku i pogledajte ovo čudo arhitekture koje će vas ostaviti bez daha
Autor: putoholicari
Džamije, crkve, sinagoge...
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
To je foto tema..na.ovoj možemo.ponesto i napisati. Fotografija nije u fokusu teme vec usputno.
0
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
Saborna crkva - Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, SARAJEVO
Odluka o izgradnji Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu donesena je početkom 1859. godine. Od 1859. do 1862. godine otkupljeno je zemljište i materijal za izgradnju crkve. Zemljište je kupljeno u ravnici, sa desne strane rijeke Miljacke. U to vrijeme bio je skoro u centru Sarajeva. Gradnja crkve počela je 1863. godine. Temelj je osvećen 11. juna iste godine. Radovi na crkvi trajali su jedanaest godina. Potpuno je završen 1. maja 1874. godine. Osvećena je na dan sv. Ilije, 20. jula 1872. godine, skoro godinu dana prije njegovog potpunog završetka. Posvetio ga je mitropolit dabrobosanski Pajsije. Osvećenju je prisustvovalo šest konzula sa osobljem i sedmi Kalaj, koji je tih dana boravio u Sarajevu, 76 svećenika i oko 10.000 duša iz naroda. Bilo bi više ljudi da se Bosnom i Hercegovinom nije pronio lažni glas da će Turci posjeći kršćane prilikom osvećenja crkve. Tog dana, nakon osvećenja trpeze, izrađena je za arhimandrita Savu Kosanovića. Novi arhimandrit je tog dana održao svečanu besedu.
Crkva je građena od dobrovoljnih priloga koji su prikupljani od 1863. godine do kraja. Svoje priloge dali su pravoslavni stanovnici Sarajeva, okolnih sela, trgovci iz Beograda, Dubrovnika, Beča i Trsta. Kako pristigle donacije nisu bile dovoljne, radovi su plaćeni iz prihoda Stare sarajevske crkve sv. Arhanđela i iz kredita pojedinih građana. Među priložnicima spominje se sultan Abdul Aziz Kan sa 556 dukata (33.950 groša). Sultan je izdao dozvolu za gradnju ove crkve, koja je na ponos srpskom narodu, kako bi ublažila zamjerke Evrope za vjersku netrpeljivost i nejednakost. Od ostalih priložnika navodimo: Vlada Srbije iz Beograda 500 dukata (30.500 groša); Mihailo Obrenović, srpski knez, 150 dukata (9.150 groša); Jovo Marinović, predsednik Srpskog veća u Beogradu, 250 fora ili 52 dukata (3.217 groša).
1873. godine, uz dozvolu ruskog cara Aleksandra II i sa blagoslovom Svetog petrogradskog sinoda, arhimandrit Sava Kosanović dolazi u Rusiju radi prikupljanja priloga za završetak crkve i vraćanje dugova. Tom prilikom je posetio Srpsko podvorje u Moskvi, koje je otvoreno radom mitropolita srpskog Mihaila Jovanovića. Tokom boravka u Rusiji sakupio je 1.870 dukata (114.111 groša). Arhimandrit Sava je zahvalan Nilu A na ovom uspehu. Popov, profesor na Moskovskom univerzitetu, koji ga je toplo preporučio. Osim novca, Novoj crkvi iz Rusije priložene su ikone za ikonostas, crkvene knjige, utvar i odeća. Ikone su rađene u Sergijevskom manastiru, nedaleko od Petrovgrada, radom arhimandrita tog manastira Ignjatija. Ovaj vrijedni arhimandrit prikupljao je priloge od kraljevske porodice i drugih imućnih ljudi, koje je sa pet svešteničkih odežda i dvije manje plaštanice poslao na dar Novosarajevskoj crkvi. Za ovo delo odlikovan je Ordenom knjaza Danila od knjaza Nikole.
Crkva je zidana od kamena i pokrivena olovom. Ima šest vrata. Pod je od tesanih pločica. Oltar i prostor ispred oltara podignuti su na tri stepenice. Uz zid su drveni stolovi za stare i nemoćne. Uz desni stup je pozlaćeni tron za mitropolita. Na lijevoj strani, prema mitropolitskom tronu, izrađena je manja pozlaćena trpeza za arhimandrita. Iznad arhimandritskog stola postavljena je pozlaćena amvona sa otvorenom zlatnom knjigom, na kojoj đakon čita Jevanđelje, a propovednici drže propovedi. Na sredini propovjedaonice, od sunčevih zraka, blista simbolična pozlaćena čaša života - puter. Ikone na ikonostasu su pozlaćene. Crkva je ukrašena sa osam kupola - pet većih i tri manje na oltaru. U zidovima crkve su dva reda prozora, a na oltaru četiri. Dužina crkve je 37 m, širina 22,5 m, visina: zidovi 15,5 m, a srednja kupola 34 m, u malim kupolama 20 m. Zvonik, koji se vidi sa velike udaljenosti, visok je 45 m. Krst na zvoniku i jabuka doprinos su bogatih sarajevskih dama. Kapija je ograđena niskim zidom sa željeznom ogradom. U luci su posađene pitome ruže i mirisne lipe. Za potpuni završetak crkve utrošeno je 38.185,18 dukata (2.329.294,15 groša).
Prve popravke crkve, posebno eksterijera, planirane su za 1914. godinu. Namjera je propala zbog izbijanja rata. Za vrijeme rata Austrijanci su skinuli olovni krov sa crkve i crkvena zvona. Pokrili su je slabom čaršavom, što je dodatno doprinijelo propadanju crkve. Popravka crkve spolja i iznutra počela je nakon završetka rata, krajem maja 1921. godine. Crkva je pokrivena bakrom. Unutrašnjost je ofarbana uljanom bojom. Uvedena je električna rasvjeta. Napravljen je novi pod. Ikonostas je oslikan zlatom. U Trstu su kupljena tri zvona. Najveće zvono je teško 2.800 kg, srednje 1.600 kg, a najmanje 750 kg. Radovi na crkvi su završeni prije Božića 1922. godine. Tako je na Božić crkva osvećena i služena prva Liturgija. Troškovi popravke crkve iznosili su 2.656.369,07 .Novac je obezbijeđen iz prihoda Stare sarajevske crkve, redovnih prihoda od opštinskih dobara, dobrovoljnih priloga i kredita Narodne banke u Beogradu.
Popravku crkve vodio je odbor: Tanasije Ikonić, predsednik, Simo Bogdanović, potpredsednik, Jovo Mačkić, sekretar. Članovi odbora: Miloš Milošević, Miloš Miladinović, Ilija Bošković, Todor Kosovac, Dušan Marić, Savo Jokić, Mihailo Čavić, Mitar Savić, Stanko Dufek, Aleksa Gačanica, Nikola Jungić i Ilija Mandić.
Crkva nije stradala u proteklom ratu. Spoljašnjost hrama je obnovljena. Za uređenje enterijera potrebna su velika sredstva. Nadamo se da će se sredstva naći i da će hram zablistati punim sjajem.
Odluka o izgradnji Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu donesena je početkom 1859. godine. Od 1859. do 1862. godine otkupljeno je zemljište i materijal za izgradnju crkve. Zemljište je kupljeno u ravnici, sa desne strane rijeke Miljacke. U to vrijeme bio je skoro u centru Sarajeva. Gradnja crkve počela je 1863. godine. Temelj je osvećen 11. juna iste godine. Radovi na crkvi trajali su jedanaest godina. Potpuno je završen 1. maja 1874. godine. Osvećena je na dan sv. Ilije, 20. jula 1872. godine, skoro godinu dana prije njegovog potpunog završetka. Posvetio ga je mitropolit dabrobosanski Pajsije. Osvećenju je prisustvovalo šest konzula sa osobljem i sedmi Kalaj, koji je tih dana boravio u Sarajevu, 76 svećenika i oko 10.000 duša iz naroda. Bilo bi više ljudi da se Bosnom i Hercegovinom nije pronio lažni glas da će Turci posjeći kršćane prilikom osvećenja crkve. Tog dana, nakon osvećenja trpeze, izrađena je za arhimandrita Savu Kosanovića. Novi arhimandrit je tog dana održao svečanu besedu.
Crkva je građena od dobrovoljnih priloga koji su prikupljani od 1863. godine do kraja. Svoje priloge dali su pravoslavni stanovnici Sarajeva, okolnih sela, trgovci iz Beograda, Dubrovnika, Beča i Trsta. Kako pristigle donacije nisu bile dovoljne, radovi su plaćeni iz prihoda Stare sarajevske crkve sv. Arhanđela i iz kredita pojedinih građana. Među priložnicima spominje se sultan Abdul Aziz Kan sa 556 dukata (33.950 groša). Sultan je izdao dozvolu za gradnju ove crkve, koja je na ponos srpskom narodu, kako bi ublažila zamjerke Evrope za vjersku netrpeljivost i nejednakost. Od ostalih priložnika navodimo: Vlada Srbije iz Beograda 500 dukata (30.500 groša); Mihailo Obrenović, srpski knez, 150 dukata (9.150 groša); Jovo Marinović, predsednik Srpskog veća u Beogradu, 250 fora ili 52 dukata (3.217 groša).
1873. godine, uz dozvolu ruskog cara Aleksandra II i sa blagoslovom Svetog petrogradskog sinoda, arhimandrit Sava Kosanović dolazi u Rusiju radi prikupljanja priloga za završetak crkve i vraćanje dugova. Tom prilikom je posetio Srpsko podvorje u Moskvi, koje je otvoreno radom mitropolita srpskog Mihaila Jovanovića. Tokom boravka u Rusiji sakupio je 1.870 dukata (114.111 groša). Arhimandrit Sava je zahvalan Nilu A na ovom uspehu. Popov, profesor na Moskovskom univerzitetu, koji ga je toplo preporučio. Osim novca, Novoj crkvi iz Rusije priložene su ikone za ikonostas, crkvene knjige, utvar i odeća. Ikone su rađene u Sergijevskom manastiru, nedaleko od Petrovgrada, radom arhimandrita tog manastira Ignjatija. Ovaj vrijedni arhimandrit prikupljao je priloge od kraljevske porodice i drugih imućnih ljudi, koje je sa pet svešteničkih odežda i dvije manje plaštanice poslao na dar Novosarajevskoj crkvi. Za ovo delo odlikovan je Ordenom knjaza Danila od knjaza Nikole.
Crkva je zidana od kamena i pokrivena olovom. Ima šest vrata. Pod je od tesanih pločica. Oltar i prostor ispred oltara podignuti su na tri stepenice. Uz zid su drveni stolovi za stare i nemoćne. Uz desni stup je pozlaćeni tron za mitropolita. Na lijevoj strani, prema mitropolitskom tronu, izrađena je manja pozlaćena trpeza za arhimandrita. Iznad arhimandritskog stola postavljena je pozlaćena amvona sa otvorenom zlatnom knjigom, na kojoj đakon čita Jevanđelje, a propovednici drže propovedi. Na sredini propovjedaonice, od sunčevih zraka, blista simbolična pozlaćena čaša života - puter. Ikone na ikonostasu su pozlaćene. Crkva je ukrašena sa osam kupola - pet većih i tri manje na oltaru. U zidovima crkve su dva reda prozora, a na oltaru četiri. Dužina crkve je 37 m, širina 22,5 m, visina: zidovi 15,5 m, a srednja kupola 34 m, u malim kupolama 20 m. Zvonik, koji se vidi sa velike udaljenosti, visok je 45 m. Krst na zvoniku i jabuka doprinos su bogatih sarajevskih dama. Kapija je ograđena niskim zidom sa željeznom ogradom. U luci su posađene pitome ruže i mirisne lipe. Za potpuni završetak crkve utrošeno je 38.185,18 dukata (2.329.294,15 groša).
Prve popravke crkve, posebno eksterijera, planirane su za 1914. godinu. Namjera je propala zbog izbijanja rata. Za vrijeme rata Austrijanci su skinuli olovni krov sa crkve i crkvena zvona. Pokrili su je slabom čaršavom, što je dodatno doprinijelo propadanju crkve. Popravka crkve spolja i iznutra počela je nakon završetka rata, krajem maja 1921. godine. Crkva je pokrivena bakrom. Unutrašnjost je ofarbana uljanom bojom. Uvedena je električna rasvjeta. Napravljen je novi pod. Ikonostas je oslikan zlatom. U Trstu su kupljena tri zvona. Najveće zvono je teško 2.800 kg, srednje 1.600 kg, a najmanje 750 kg. Radovi na crkvi su završeni prije Božića 1922. godine. Tako je na Božić crkva osvećena i služena prva Liturgija. Troškovi popravke crkve iznosili su 2.656.369,07 .Novac je obezbijeđen iz prihoda Stare sarajevske crkve, redovnih prihoda od opštinskih dobara, dobrovoljnih priloga i kredita Narodne banke u Beogradu.
Popravku crkve vodio je odbor: Tanasije Ikonić, predsednik, Simo Bogdanović, potpredsednik, Jovo Mačkić, sekretar. Članovi odbora: Miloš Milošević, Miloš Miladinović, Ilija Bošković, Todor Kosovac, Dušan Marić, Savo Jokić, Mihailo Čavić, Mitar Savić, Stanko Dufek, Aleksa Gačanica, Nikola Jungić i Ilija Mandić.
Crkva nije stradala u proteklom ratu. Spoljašnjost hrama je obnovljena. Za uređenje enterijera potrebna su velika sredstva. Nadamo se da će se sredstva naći i da će hram zablistati punim sjajem.
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
Lijepa tema.
Pratim.
Moram naći CD sa mojim slikama iz Maroka, da postavim džamije iz Agadira.
Pratim.
Moram naći CD sa mojim slikama iz Maroka, da postavim džamije iz Agadira.
1
1
Ko nije taslačio tuđu ženu - ne zna šta je prava ljubav.
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
I napiši nešto..
Ako ćeš ih samo postati , onda paše ova tema koju je linkala Hajdi, tu se sastavljanje slike koje su licno uslikqne.
0
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
1
1
Dragulj ne gubi vrijednost i kad padne u blato, a prašina ostaje prašina i kad se do neba digne
-
hani_jong_un
- Pjur seks
- Reactions: 31153
- Postovi: 21827
- Pridružen/a: 28 jul 2020, 15:58
- Lokacija: s2p
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
napisah post pa mi zakljucase temu 
614 dzamija je sruseno u zadnjem ratu u bih
od toga su srbi srusili 530 ili 540 a hrvati ostale
to je vise od polovine ukupnog broja dzamija tad u bih
ne samo da su ih rusili, nego kad su srusili ferhadiju natovarili kamenje od kojeg je napravljena pa raznosili po bosni da se ne bi slucajno vise ikad sastavila
al eno je ljepsa nego ikad
614 dzamija je sruseno u zadnjem ratu u bih
od toga su srbi srusili 530 ili 540 a hrvati ostale
to je vise od polovine ukupnog broja dzamija tad u bih
ne samo da su ih rusili, nego kad su srusili ferhadiju natovarili kamenje od kojeg je napravljena pa raznosili po bosni da se ne bi slucajno vise ikad sastavila
al eno je ljepsa nego ikad
0
1811
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
U bosanskoj kulturi ne postoji zelja za rusenjem bogomolja.
Niti za rusenjem partizanskih spomenika.
1
1
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
da si ovakav post napisao ne bih rijeci reklahani_jong_un je napisao/la: ↑14 nov 2025, 19:52 napisah post pa mi zakljucase temu
614 dzamija je sruseno u zadnjem ratu u bih
od toga su srbi srusili 530 ili 540 a hrvati ostale
to je vise od polovine ukupnog broja dzamija tad u bih
ne samo da su ih rusili, nego kad su srusili ferhadiju natovarili kamenje od kojeg je napravljena pa raznosili po bosni da se ne bi slucajno vise ikad sastavila
al eno je ljepsa nego ikad
tri puta ti mijenjam post a ti ga tri puta vracas
nastavite komentarisati moderaciju pa cu opet brisati
sad cu vas na seciju prebaciti
1
1
Zivot se desava sada, a ravan stomak nam ne treba da ga zivimo. 
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
Ne znam. To moras pitati one nekulturne.
0
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
U rusenju su prvi oni koji nista napravili nisu.
jer to je lakse!
rekao bi majstor
jer to je lakse!
rekao bi majstor
0
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
Nekultura je sastavni dio kulture.
Tu nema dalje...
Ajmo ukrasti nesto od onih nasih vracara sa druge teme.
Kuca
Uzmimo Bosnu kao kucu.
Kad neko rusi u kuci, logicno je da ce Duh reci da kuca nije njhova.
Ali onda dodju Duhu, donesu papire i ostale dokaze i kazu-nasa je!
Duh kaze-onda vi toj kuci jednostavno ne pripadate.
Tu nema dalje...
Ajmo ukrasti nesto od onih nasih vracara sa druge teme.
Kuca
Uzmimo Bosnu kao kucu.
Kad neko rusi u kuci, logicno je da ce Duh reci da kuca nije njhova.
Ali onda dodju Duhu, donesu papire i ostale dokaze i kazu-nasa je!
Duh kaze-onda vi toj kuci jednostavno ne pripadate.
0
Re: Džamije, crkve, sinagoge...
BiH niko ne posjeduje. Nije zavedene u gruntovnici, svojatanje nije normalno ni legalno.Šabović Adis je napisao/la: ↑15 nov 2025, 12:17Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine?Duh je napisao/la: ↑15 nov 2025, 12:14 Nekultura je sastavni dio kulture.
Tu nema dalje...
Ajmo ukrasti nesto od onih nasih vracara sa druge teme.
Kuca
Uzmimo Bosnu kao kucu.
Kad neko rusi u kuci, logicno je da ce Duh reci da kuca nije njhova.
Ali onda dodju Duhu, donesu papire i ostale dokaze i kazu-nasa je!
Duh kaze-onda vi toj kuci jednostavno ne pripadate.
Znamo da nije socijalistička (ni društvena svojina ni društvena imovina) a ni republika (res-publika, iliti javna stvar, javno dobro).
Vlasnik da se javi, da ga pitam nešto!
I ovo nabrzinu: ako u gruntu imaš zemljište 1/1, na svoje ime, u svojem vlasništvu - kako je to zemljište ipak državno a ti vlasnik?
Drzava ti, bolan, nije nikakav gazda — samo se pravi pametna.
Tvoja parcela je tvoja, a oni samo stoje okolo i glume da su bitni, jer imaju pecat i sto zakona i pendrek.
Dakle:
Ti si vlasnik , a oni su portiri.
Ti imas zemlju , a oni imaju pravilnik.
Ti ores njivu, brda, doline i potoke , oni gledaju dal si platio porez da oni imaju za cigare.
Vlasnik se zna — pise 1/1 u gruntu i cao.
Nisi ni vlasnik sume, koja je izrasla, jer si ti sa mladim Gordanama sadio. Kad se suma porusi, a balvani izrezu u daske tvoje pravo je samo jedno:
Mozes drecati na demonstracijama da su daske tvoje ili da ti je neko pokro daske.
Bosna nije kuca, valjda ti je jasno. Moj primjer je metaforicki posudjen od gatara.
ps. nem smisla da ores potoke. zajebajem se.
0