Poslije duge veze

[Max]

Prijateljski savjet nije nit će ikada biti: nađi strast i nemoj mislit da je drugima bolje.

Svakom je njegovo breme najteže.
Neko se nauči nositi s tim a neko ne...

[Jimmy McNulty]

Meni moje breme nije najteže, znam momka koji je rođen paralizovan pa gazi kroz život...skontam da bi on volio možda da je u mojoj situaciji samo da može hodat...ali koliko on mora i koliko je prihvatio činjenicu života u kolicima toliko i mi trebamo prihvatiti činjenicu naših limita i stvari koje su nas zadesile. Pozitiva nazor i voljenje sebe neće i dalje promijeniti te činjenice i stvari koje su nas u životu snašle.

[Dina]

Ali vidim da je bilo šta napisano tebi uzaludno jer ne prihvataš prijateljske savjete.

Sa ovom temom ja sam završio.

+1

[Atomic]

Zapjevajte nekad,svi mi imamo svoje probleme s kojima se drugacije nosimo
Jimmy,otidji psihologu nece skoditi,ako treba u drugi grad,vjeruj da ti mogu pomoci.

[Iskra]

Ne znam. 6 godina su oni bili u vezi. Još od srednje škole. Imam.osjecaj da je ona za to vrijeme odrsla i sazrela a on nije. Uvijek je bila ta koja vuče naprijed...i nakon svega on je hladno zaključio da to više nije to. Ona se uopće ne snalazi.

Samo da kazem prvo, da je lejla jako lijepo objasnila.

Normalno. I bio toliko fer da joj to kaze, a ne zavlaci i vuce jos koju godinu pa se mozda rodi i dijete pa sta onda. Nije on kriv sto je ona tokom veze izgubila sebe u tolikoj mjeri, da se sad ne snalazi nikako.

Meni to nikad nece biti jasno ali NIKAD. Mozda sto sebi nikad to dozvolila ne bi (i nisam) da zavisim tako od nekog/neke veze/ljubavi. Ko ne zna da bude kvalitetno sam, nece znati bit ni kvalitetno u vezi. Zasto to pricam? Zato sto onda dolazi do takvih scena. Skoro svaki je raskid bolan i tezak (za nekog), al nije kraj zivota. Ne bi trebalo da se sve vrti oko partnera.

Zaparalo mi malo ono usi "nakon svega". Pa nakon svega, da. Ti znas njenu stran price, njegovu ne (pretpostavljam). Sta je trebao? Da idu kod bracnog savjetnika? Da pokusaju jos? Nema se sta pokusati kad jedna strana kaze dosta. I dovoljno je tuzno to, da ona nije ocigledno ni naslucivala sta se desava, sto je jako cudno. Nisu jucer bili super, ljubav, vo no, a danas je gad ostavio, bez objasnjenja. A sve i da jeste tako, za cemu ona onda zali?

Strasno se iznerviram kad su ovakve teme u pitanju i posebno kad je zensko u pitanju jer gledam to svaki dan. Pa kad ostane sama, nema vise za sta ziviti, ne zna kud ce sa sobom, kako ce bez njega. Helouuu, bila si bez njega i prije njega. I bice njega i poslije njega. Ma tesko objasnim, nisam ja za te fazone. Evo, nanervirah se samo tako. Da je moja drugarica, a srecom nije, ne bih je milkila i tjesila a jadna, jadna. Sta jadna. Sretna da bude sto je ostavio i sto joj nije uzeo jos koju godinu zivota. Nek pogleda malo u sebe i sa sobom neke stvari rascisti, kad to bude uradila ovo ce joj bit piece of cake.

I da se razumemo, neka tuguje, odboluje.. i treba. A prvo da je streses i objasnis neke stvari. Pokazi joj da moze drugacije. Nije ni napunila 30, zivot tek pocinje za nju. Sta da su bili zajedno 20 godina, dvoje djece.. ubila bi se? Ne kontam stvarno. Ja nisam zensko, ocigledno.

I nista licno, samo je moj stav onakav kakav je. Ne mogu si pomoci.

Ma.znas sta Kontric...iskreno, ja sam ovakav ishod te veze i očekivala. Bilo je tu naznaka godinama unazad ali...to je manje sad važno. Nismo svi jednaki niti isto shvaćamo ili prihvaćamo kraj. Neko se veze brže, trajno je, neko posve drugačije od toga. Nekom.treba vremena da prihvati a neko nikad ne prihvati.

Imam osjećaj sta vise pričam.ona sve gora.

[uvijek_kontra]

I cinilo mi se da ce tako bit. Jer kontam, ako iko, ti bi je "otrjeznila". Nema smisla kad ne da da cuje. Nemoj se samo ti sikirat, dosta ti tvojih briga.

[Max]

Meni moje breme nije najteže, znam momka koji je rođen paralizovan pa gazi kroz život...skontam da bi on volio možda da je u mojoj situaciji samo da može hodat...ali koliko on mora i koliko je prihvatio činjenicu života u kolicima toliko i mi trebamo prihvatiti činjenicu naših limita i stvari koje su nas zadesile. Pozitiva nazor i voljenje sebe neće i dalje promijeniti te činjenice i stvari koje su nas u životu snašle.

Slusaj sad.

Ozenio sam se 2003, u aprilu 2004 kupujemo nase prvo zajednicko gnijezdo, hanuma trudna. Od podstanarastva postajemo pononosni vlasnici nekretnine od 35 m2.


Fina priča jelde.
Pozadina:
Ona radi plata 350 KM, ja se nesto varakam.
Radim u firmi kod seljačine koji me smislit očima ne može. Plata mi je koliko prodam a roba mi kalira u kombiju toliko da onoliko koliko zaradim pa kada razduzim moram jos i dodat para. Normalno nekretnina na kredit rata 280 KM na 20 godinica. Sitnica.


Giljamo nekako proturi onde dodaj ovde, nismo duzni. Rata placena, racuni placeni....


Kao sto rekoh gdje radim, šupci još veći što rade sa mnom. Jebu mi čaršijsku majku i prezime i ponizavaju gdje je jedan “starosjedilac” zavrsio.

2004 novembar ne da nemam love da platim kredu, nemam sredstava da kupim novorodjenom djetetu dohranu.




Evo sad sjedim na balkonu i posmatram taj stan.... znas sta mi je prva asocijacija?


E jest nam tamo lijepo bilo.....

[Max]

I da dodam
Jos me ovaj na sudu tužio da sam ga pokrao za 1400 KM. Kazna tvorza 2 godine....


Na kraju (HB pa sam imao sva zaduzenja razduzenja i dr) optužnica je odbačena zbog nedostatka dokaza.


Vlasnik (seljačina mamu mu) je zbog svih malverzacija promjenio i ime i prezime kako bi mogao dobiti dokumente koji nisu optereceni prevarama.

[Jimmy McNulty]

Da se ne osvrćem ovo za prevare i probleme na poslu, ne da mi se pisati o tome (iako suosjećam sa tobom) jer sam to apsolvirao već jučer na nekom od postova gdje sam opisao kakva iskustva doživljavam svaki dan. Ne bih poželio ni najvećem dušmanu, nešto poput tvog samo lično meni dosta gore ali elem nejse.

I da, znam da svakom baš njegovi problemi djeluju većim i težim nego problemi drugog čovjeka.

Zvuči smiješno, ali da se osvrnem na prvi post...ja čak i zavidim tebi. Zašto? Pa zato što si kroz svoje najveće nedaće imao nekog uz sebe na kraju dana...nekog ko će ti reći ne brini se...nekog ko će te zagrliti...ko će ti dati podršku...nekog ko će biti tu za tebe...nisi bio sam.

Ja sam čitav život izuzev jednog perioda koji je završio ranije ove godine sam. Taman kad sam pomislio kako je i mene sreća pogledala šutnut sam...bio je to kratkokrajni uzlet pred još gori pad nego ikad.

Trenutno prolazim kroz najgori period u životu i nemam nikog uz sebe...nikog...nemam nikog da stane na moju stranu...malo se potrudi da me nasmije...da me ohrabri...da bilo šta uradi za mene makar to bila najmanja sitnica. Žudim za zagrljajem i za malo podrške...a nikad to nisam imao... i to što sam malo imao bolje da nisam...

A bezze sam reagovao...ali vidim kako djevojku kojoj je već 26 a nikog nije imala hrabrite...znam da je surovo reći joj da će vrlo vjerovatna ostat sama čitav život ali to je realnije nego da zavoli sebe i da će onda naići neko...jer vjerovatno neće. Život je takav, ne potrefe se karte svakome... i to je tako. Nema ništa gore nego osobu kojoj se život ne desi hranit lažnim nadama.

[storm]

Da se ne osvrćem ovo za prevare i probleme na poslu, ne da mi se pisati o tome (iako suosjećam sa tobom) jer sam to apsolvirao već jučer na nekom od postova gdje sam opisao kakva iskustva doživljavam svaki dan. Ne bih poželio ni najvećem dušmanu, nešto poput tvog samo lično meni dosta gore ali elem nejse.

I da, znam da svakom baš njegovi problemi djeluju većim i težim nego problemi drugog čovjeka.

Zvuči smiješno, ali da se osvrnem na prvi post...ja čak i zavidim tebi. Zašto? Pa zato što si kroz svoje najveće nedaće imao nekog uz sebe na kraju dana...nekog ko će ti reći ne brini se...nekog ko će te zagrliti...ko će ti dati podršku...nekog ko će biti tu za tebe...nisi bio sam.

Ja sam čitav život izuzev jednog perioda koji je završio ranije ove godine sam. Taman kad sam pomislio kako je i mene sreća pogledala šutnut sam...bio je to kratkokrajni uzlet pred još gori pad nego ikad.

Trenutno prolazim kroz najgori period u životu i nemam nikog uz sebe...nikog...nemam nikog da stane na moju stranu...malo se potrudi da me nasmije...da me ohrabri...da bilo šta uradi za mene makar to bila najmanja sitnica. Žudim za zagrljajem i za malo podrške...a nikad to nisam imao... i to što sam malo imao bolje da nisam...

A bezze sam reagovao...ali vidim kako djevojku kojoj je već 26 a nikog nije imala hrabrite...znam da je surovo reći joj da će vrlo vjerovatna ostat sama čitav život ali to je realnije nego da zavoli sebe i da će onda naići neko...jer vjerovatno neće. Život je takav, ne potrefe se karte svakome... i to je tako. Nema ništa gore nego osobu kojoj se život ne desi hranit lažnim nadama.

A zašto ti uporno mantraš o lažnim nadama?
Šta je to lažna nada?
Vjerujem ti, da se osjećaš, kako pišeš...vjerujem ti i da nisi imao nešto sretnih perioda do sad...
Ali s tim defetizmom nećeš nikoga privući..
Stavi probleme na papir...
I križaj jednog za drugim
Posao
Mijenjaj
Okolina
Mijenjaj
...i usput će ti se otvarati drukčije perspektive...ali buraz to moraš sam.
Misliš da se većini nas nije život raspadao u nekom periodu?
Barem meni jest, da ne pišem sad generalno...

[Atomic]

Evo burazeru u Gracanici posla ima svugdje,plata 800 lagano,preko 1000 ako si imalo vrijedan.Sprat kuce oko 150 KM,mozes zivjeti samostalno i lagano kako hoces.
Trazis bezveze izgovore.
Sto se tice djevojke,pojavi se uvijek neko.

[Jimmy McNulty]

Lažna nada je sve ono što je napisano forumašici Ariel. I bit iskren i svjestan svojih limita nije defetizam...a privuć nekog nisam nikad mogao bez obzira na raspoloženje i faze života u kojima sam se nalazio. I ne pričam o nekoliko mjeseci nego o cijelom desetljeću.

Savjeti mijenjaj posao i okolinu nisu savjeti nego provociranje ali ne krivim tebe ni ostale što to kažu, jebiga svaki dobar film počinje kad glavni lik napusti Zenicu i platu od 800 maraka i ode u Gračanicu na platu od 800 maraka i slučajno dok šeta glavnom džadom sudari se sa prelijepom crvenokosom djevojkom, njoj ispadnu papiri i knjige...osmijeh, smiješak, hu ha, vjenčanje, rozi kadilak, djeca, unuci... ma ide to ko halva

[Atomic]

Da je meni biti ti da mi je jedini problem sto nemam djevojku
Cuj provociranje
Ja bih s Ariel rado izasao,da ne postoje druge stvari kod mene.

[Polaris]

E jesi mi pomogao

Nije sala ... jedan moj jaran vodao modela, zenska gorila ... mi ga trpili samo da nju gledamo, kad on ozeni jednu ne da je bucka, nego k'o reklama za Micheline gumu, ziva istina. Mi u trans, sta mu bi? Dok nismo dosli u goste, zena kuha da padnes na dupe ... i eno u sretnom su braku, dvoje djece, nikad nikakvih situacija ni trzavica. A on nije demba, krupna muskarcina, dobar posao, domacin i po.

Ne znam jel iko detaljno citao moj upis u spomenar na onoj temi ali sam napisala da bi najradije bila domacica

[Polaris]

Da je meni biti ti da mi je jedini problem sto nemam djevojku
Ja bih s Ariel rado izasao,da ne postoje druge stvari kod mene.

Ma meni nije to sad jedini problem ali jeste jedan od problema, jer ipak me i moji, i ovi na poslu stalno isputkuju o momcima i vezama . Jedan problem mi je kako zavrsiti master za koji nemam apsolutne nikakve motivacije.

[Jimmy McNulty]

Da je meni biti ti da mi je jedini problem sto nemam djevojku
Cuj provociranje
Ja bih s Ariel rado izasao,da ne postoje druge stvari kod mene.

Ne, to mi uopšte nije jedini problem. Ne znam kako i na osnovu čega si izvukao takav zaključak.

No, ja sam iskren čovjek koji je poprilično realista i nisam sklon uljepšavanju stvari. Ono što u datom trenutku osjećam i nosim na srcu uvijek ću napisati. Vjerujem da sam za kratko vrijeme ovdje bio iskreniji nego većina forumaša.

Na kraju krajeva šta da mi to i jest jedini problem. Zar ne želimo svi malo ljubavi i neku osobu za sebe... to je motor i pokretač života i dobrih osjećanja.

[Atomic]

Ok,ja tebi zelim sve najbolje.
Ali ova rasprava nema smisla