Europska Unija
Re: Europska Unija
..zamisli gusta da je i hr medju njima..iako bi volionda nam je BDP na razini poljske i madjarske..
0
Re: Europska Unija
Pitajte HDZ i SDP zašto nije..a startna osnova HR je bila dosta bolja nakon devedesetih. No nije tema
Više je tema o uljezima u EU...jednostavno je to prebrzo bilo primljeno, tj nije se uzimalo u obzir populiste...
Isti su i brexit izveli, a danas su nervozni, pokušavaju putem raznih ugovora popraviti si štetu.
0
Re: Europska Unija
Mislim, da se neto platišama baš i ne žuri... 
Ako sad budale ne zaustave, samo će teže biti...
Ako sad budale ne zaustave, samo će teže biti...
0
Re: Europska Unija
..vi ste se pokazali uniji tako da bolje da šutite ..od kupovanja sudaca do terana.. 
0
Re: Europska Unija
Ne bi bilo loše da su to uspjeli, šta je ono bilo unija 3 mora, tako nekako...
Balast manje za EU...
0
Azerbajdžanski plin krenuo za Europu
Autor: Zoran Meter
Europska unija smanjuje svoju ovisnost o ruskom plinu (ruski plin čini oko 35% ukupnih potreba EU za uvozom „plavog energenta“). Osim izgrađenih i planiranih LNG terminala, jedan od značajnijih projekata koji će povećati europsku diversifikaciju opskrbe je tzv. Južni plinski koridor, a njegova ponajvažnija komponenta svakako je azerbajdžanski plin koji će u Europu stizati kroz projekt Transjadranskog plinovoda – TAP. A upravo je on u ponedjeljak, 16. studenog, počeo s tržišnim isporukama.
Investitor projekta priopćio je kako plin kreće u Grčku i Italiju.
„Nakon četiri i pol godine od početka izgradnje u Salonici Transjadranskog plinovoda (TAP) , 878-kilometarskog sustava za tranzit plina kroz Grčku, Albaniju, Jadransko more i Italiju, počele su tržišne operacije“, navedeno je u priopćenju TAP AG.
Plinovod je dug 3,5 tisuća kilometara od azerbajdžanskih nalazišta u Kaspijskom moru. Njime se planira godišnje isporučivati 6 milijardi m3 plina u Tursku (plinovod TANAP) i 10 milijardi m3 plina u Europu (plinovod TAP, koji se na grčko-turskoj granici spaja s TANAP-om i zajedno s njim čini Južni plinski koridor).
Cijena izgradnje TAP-a iznosila je 3,9 milijardi eura. U vlasničkoj strukturi britanski BP ima 20% udjela, azerbajdžanska državna energetska tvrtka Socar također 20%, talijanski Snam isto 20%, belgijski Fluxys 19%, španjolski Enagás 16% i švicarski Axpo 5%.
Predstavnik vijeća direktora TAP-a Murad Heidarov izjavio je kako je TAP postao prvi projekt za isporuke azerbajdžanskog plina u Europu i da je EU polučila dodatni izvor energenata.
Prvi dan tržišnih isporuka, koje su počele danas, kroz plinovod TAP će proći 1,7 milijuna m3 plina.
Podsjećamo: Južni plinski koridor vjerojatno je i posljednji plinski mega-projekt Europske unije u smislu alternativnih izvora plina, s obzirom kako su njeni planovi fokusirani na prijelaz na čistu energiju do 2050. godine. On sa svojih 10 milijardi m3 plina ne može promijeniti europsko tržište ali može postati neugodno iznenađenje za druge dobavljače u zemlje Južne Europe. Sav plin koji kroz njega bude išao već je zakupljen: Bugarski Bulgargaz i grčka DEPA polučivat će svaki po 1 milijardu m3 plina, a 8 milijardi m3 plina Italiji razdjeljivat će međusobno trejderi Shell, Engie, Axpo, ENEL, Hera, E.ON i Gas Natural SDG.
0
Re: Azerbajdžanski plin krenuo za Europu
Sve fino i krasno....energetska neovisnost europe od ruskog plina...
Ali zaboravlja se napomenuti, da su ruski energetski divovi u cca 65% vlasničkih struktura Azerbajdžanskih kompanija, koje se bave sa tim
Što i koliko ima sad sve to veze sa sukobom u Karabahu, jer timing je zanimljiv...
Ali zaboravlja se napomenuti, da su ruski energetski divovi u cca 65% vlasničkih struktura Azerbajdžanskih kompanija, koje se bave sa tim
Što i koliko ima sad sve to veze sa sukobom u Karabahu, jer timing je zanimljiv...
0
Re: Europska Unija
EU tj Deutschland strikes back
Ako ništa, zbog pozicije, zbog ucjena, zbog mogućnosti odabira...
Bundestag izglasao potporu „Sjevernom toku 2“!
Autor: Irina Meter
Zastupnici svih političkih stranaka njemačkog parlamenta – Bundestaga, osim Zelenih, podržali su prijedlog stranke Alternativa za Njemačku – AfD za potporu projektu plinovoda Sjeverni tok 2. Prijedlog je usvojen velikom većinom glasova od čak 546 zastupnika, dok je njih 83-oje bilo protiv, a jedan zastupnik bio je suzdržan.
„Mi vidimo kako novi američki predsjednik Joe Biden ne skreće s pozicija Trumpove administracije, naprotiv, spreman je uvesti još veće sankcije prema osiguravajućim kompanijama i institucijama koje se bave licenciranjem. Nužno je jasno reći, kako mi i sa strane vlade i kao koalicija (CDU/CSU) odbacujemo ex-teritorijalne sankcije“, izjavio je uoči glasovanja predstavnik navedene koalicije Mark Hauptmann, ukazavši na „dvostruki moral u raspravama“ s Washingtonom o Sjevernom toku 2, jer SAD „i same koriste ruski plin na rekordnoj razini“.
Kazao je kako vidi tri razloga „zašto nama treba Sjeverni tok 2 i zašto je taj plinovod koristan Njemačkoj i Europi“. To su osiguranje energetske sigurnosti Europe u kontekstu pada proizvodnje plina u EU, diversifikacija isporuka plina uz očuvanje interesa država Istočne Europe, uključno Ukrajine, kao i zbog „geopolitičkih interesa Njemačke“ u nastavku suradnje s Rusijom, koja se odvija u mnogim sektorima.
Zastupnik Alternative za Njemačku Leif-Erik Holm naglasio je kako u noći „istječe ultimatum“, kojeg su SAD uputile njemačkoj luci Murkan (logistička luka za izgradnju posljednje dionice spomenutog plinovoda u danskim vodama Baltičkog mora i manjim dijelom onim njemačkim, op. GN.) koji prijeti financijskim posljedicama za tu luku i čitavu regiju u slučaju nastavka izgradnje ovog plinovoda, oko čega se kancelarka Angela Merkel još „koleba“.
Predstavnik SPD-a Timon Gremmels izjavio je kako je „plinovod – uvijek most za dijalog“ i da „mi moramo voditi s Rusijom politički dijalog, a to će biti još uspješnije ako budemo trgovali“. „Bolje da mi trgujemo s Rusijom i dobivamo plin iz Rusije, nego da Rusija isporučuje plin Kini. Taj savez mora kod nas izazivati veću zabrinutost. S vanjskopolitičkog gledišta to je važna točka, da iskoristimo ovaj plinovod kao (simbolički) most“, kazao je zastupnik SPD-a u Bundestagu.
Liberali iz Slobodarske demokratske stranke već su ranije istupili za uvođenje moratorija na izgradnju Sjevernog toka 2, ali su istovremeno i protiv američkih ex-teritorijalnih sankcija u odnosu na plinovod, izjavio je njihov zastupnik Martin Neumann.
Konačnu odluku po ovom vrlo važnom pitanju za Njemačku i EU, ali nedvojbeno i za Rusiju koja se samo formalno „drži sa strane“ i „mirno“ iščekuje rezultat borbe Berlina i Washingtona, donijet će njemačka savezna vlada. Hoće li ignorirati večerašnje glasovanje Bundestaga, što bi bio svojevrsni presedan jer vlada predstavlja produkt političkih odnosa u parlamentu, ili će sada biti osnažena širokom političkom potporom najvišeg zakonodavnog tijela zemlje ostaje za vidjeti. U svakom slučaju vremena za promišljanje sve je manje.
Ako ništa, zbog pozicije, zbog ucjena, zbog mogućnosti odabira...
Bundestag izglasao potporu „Sjevernom toku 2“!
Autor: Irina Meter
Zastupnici svih političkih stranaka njemačkog parlamenta – Bundestaga, osim Zelenih, podržali su prijedlog stranke Alternativa za Njemačku – AfD za potporu projektu plinovoda Sjeverni tok 2. Prijedlog je usvojen velikom većinom glasova od čak 546 zastupnika, dok je njih 83-oje bilo protiv, a jedan zastupnik bio je suzdržan.
„Mi vidimo kako novi američki predsjednik Joe Biden ne skreće s pozicija Trumpove administracije, naprotiv, spreman je uvesti još veće sankcije prema osiguravajućim kompanijama i institucijama koje se bave licenciranjem. Nužno je jasno reći, kako mi i sa strane vlade i kao koalicija (CDU/CSU) odbacujemo ex-teritorijalne sankcije“, izjavio je uoči glasovanja predstavnik navedene koalicije Mark Hauptmann, ukazavši na „dvostruki moral u raspravama“ s Washingtonom o Sjevernom toku 2, jer SAD „i same koriste ruski plin na rekordnoj razini“.
Kazao je kako vidi tri razloga „zašto nama treba Sjeverni tok 2 i zašto je taj plinovod koristan Njemačkoj i Europi“. To su osiguranje energetske sigurnosti Europe u kontekstu pada proizvodnje plina u EU, diversifikacija isporuka plina uz očuvanje interesa država Istočne Europe, uključno Ukrajine, kao i zbog „geopolitičkih interesa Njemačke“ u nastavku suradnje s Rusijom, koja se odvija u mnogim sektorima.
Zastupnik Alternative za Njemačku Leif-Erik Holm naglasio je kako u noći „istječe ultimatum“, kojeg su SAD uputile njemačkoj luci Murkan (logistička luka za izgradnju posljednje dionice spomenutog plinovoda u danskim vodama Baltičkog mora i manjim dijelom onim njemačkim, op. GN.) koji prijeti financijskim posljedicama za tu luku i čitavu regiju u slučaju nastavka izgradnje ovog plinovoda, oko čega se kancelarka Angela Merkel još „koleba“.
Predstavnik SPD-a Timon Gremmels izjavio je kako je „plinovod – uvijek most za dijalog“ i da „mi moramo voditi s Rusijom politički dijalog, a to će biti još uspješnije ako budemo trgovali“. „Bolje da mi trgujemo s Rusijom i dobivamo plin iz Rusije, nego da Rusija isporučuje plin Kini. Taj savez mora kod nas izazivati veću zabrinutost. S vanjskopolitičkog gledišta to je važna točka, da iskoristimo ovaj plinovod kao (simbolički) most“, kazao je zastupnik SPD-a u Bundestagu.
Liberali iz Slobodarske demokratske stranke već su ranije istupili za uvođenje moratorija na izgradnju Sjevernog toka 2, ali su istovremeno i protiv američkih ex-teritorijalnih sankcija u odnosu na plinovod, izjavio je njihov zastupnik Martin Neumann.
Konačnu odluku po ovom vrlo važnom pitanju za Njemačku i EU, ali nedvojbeno i za Rusiju koja se samo formalno „drži sa strane“ i „mirno“ iščekuje rezultat borbe Berlina i Washingtona, donijet će njemačka savezna vlada. Hoće li ignorirati večerašnje glasovanje Bundestaga, što bi bio svojevrsni presedan jer vlada predstavlja produkt političkih odnosa u parlamentu, ili će sada biti osnažena širokom političkom potporom najvišeg zakonodavnog tijela zemlje ostaje za vidjeti. U svakom slučaju vremena za promišljanje sve je manje.
0
Veliki sukobi policije i demonstranata u Londonu i Parizu: Ima uhapšenih, metež na ulicama
U središtima Londona i Pariza danas traju veliki protesti. Britanci izražavaju nezadovoljstvo novim epidemiološkim mjerama, a Francuzi su se okupili protiv zakona koji brani snimanje i fotografisanje policajaca.
Veliki broj građana okupio se danas u središtu Londona kako bi izrazili nezadovoljstvo novim mjerama koje su nadležni uveli kako bi suzbili širenje koronavirusa. Policija je nakon nekog vremena počela hapsiti demonstrante, što je uzrokovalo još veći haos.
Društvenim mrežama se šire videozapisi koji prikazuju brojna hapšenja i sukobe policije sa masom ljudi. Vrijedi naglasiti da veliki broj građana ne nosi zaštitne maske. Kako piše The Guardian, londonska policija je do sada uhapsila više od 60 ljudi.
Sličan metež zabilježen je u Parizu, gdje se na ulicama okupio veliki broj građana koji se protive zakonu o zabrani snimanja i fotografisanja policajaca.
Foto: EPA-EFEFoto: EPA-EFE
Kako javlja RT, širom Francuske su u toku demonstracije, ali je situacija najozbiljnija u prijestolnici, gdje je policija koristila suzavac nakon što su demonstranti na njih ispalili vatromet.
Okupljeni tvrde kako ovaj zakon onemogućava da se svijetu pokaže brutalnost policajaca, kao i da je ovo još jedan način da vlasti zaštite policajce.
Ranije ove sedmice u javnost su isplivali snimci koji prikazuju trojicu policajaca koji zlostavljaju i tuku muzičkog producenta afroameričkog porijekla. Videa na kojima se vidi kako policajci šutaju muškarca u njegovom pariskom studiju šokirali su naciju.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron je ovaj potez policajaca okarakterisao kao "neprihvatljiv i sraman". Trojica policajaca koji se pojavljuju u videu su suspendovani i trenutno su pod istragom.
0
Re: Europska Unija
dr.sc. Jadranka Polović: KINEZI DOLAZE!
Autor: Jadranka Polović
U Hrvatskoj je vrlo malo pozornosti (time i analiza) izazvao sveobuhvatni sporazum o investicijama (CAI) koji je između EU-a i Kine dogovoren 30. prosinca, na samom kraju turbulentne 2020. godine, a koji bi trebao osigurati veći pristup europskih tvrtki kineskom tržištu. Načelno dogovoren sporazum u narednom razdoblju treba proći ratifikaciju u Europskom parlamentu i biti odobren od strane Vijeća Europske unije, međutim, ovaj politički memorandum pokazuje novo samopouzdanje Europske unije koja u međunarodnim, osobito, ekonomskim odnosima želi biti velesila, tik uz rame SAD-a i Kine. U svakom slučaju, za EU Kina nije sekundarno regionalno, već krucijalno globalno pitanje, zbog čega se sve češće govori o iznimnom diplomatskom postignuću koje će rezultirati ratifikacijom velikog investicijskog sporazuma s Kinom (očekivano u 2022.).
Razgovori o investicijskom sporazumu započeli su još 2014., ali je njegovo potpisivanje bilo otežano brojnim nesuglasicama na relaciji EU – Kina, prvenstveno optužbama EU da Kina ne ispunjava obećanja o ukidanju ograničenja na europska ulaganja u Kini. Naime, politički i sigurnosni kontekst odigrao je značajnu ulogu – od produbljivanja kineske autoritarnosti pod predsjednikom Xi Jinpingom do kineskih nastojanja da proširi politički utjecaj u Europi. Europa je izgubila nadu da će Kina reformirati svoje gospodarstvo ili omogućiti veći pristup svojim tržištima, dok su istodobno kineske korporacije potpomognute državnim subvencijama napredovale u Europi, osobito u sektorima koje Europa smatra ključnim za svoju gospodarsku budućnost. Provedba programa „Made in China 2025“, bujica osjetljivih kineskih preuzimanja u Europi i izvoz kineskih domaćih gospodarskih praksi u treće zemlje u sastavu BRI-ja, Europska je unija doživjela kao prijetnju, ne samo kad je u pitanju njena gospodarska budućnost, već i sustav vrijednosti. Obujam kineskih infrastrukturnih i korporativnih investicija unutar EU već godinama izaziva iznimnu zabrinutost ne samo vodećih zemalja članica, već i Sjedinjenih Država koje su tijekom posljednje dvije godine (pored opsjednutosti „ruskom prijetnjom“) razvile i politiku strateškog natjecanja s Kinom. Kina se tako učestalo našla na ”meniju” transatlantskih institucija – NATO, primjerice, procjenjuje sigurnosne implikacije kineskih ulaganja u digitalnu i fizičku infrastrukturu u Europi. Već 2016. godine, SAD su predložile zajednički front ili „bolju koordinaciju“ u ograničavanju pristupa kineskoj tehnologiji, kao i suradnju na financiranju infrastrukturnih projekata kao protutežu kineskoj inicijativi „Belt and Road“ (BRI) što su europski lideri odbili. Tako je sve do prije nekoliko godina uvođenje bilo kakvih mehanizama kojima bi se kontrolirala kineska ulaganja u EU (unatoč evidentnoj „poplavi“ uvoza kineskog čelika) nailazilo na neodobravanja europskih čelnika što je pojačalo nerazumijevanje između EU i SAD-a. Međutim, ista logika koja je dovela do promjene politike SAD-a, utjecala je na promjenu stava EU-a. U ožujku 2019. su europski lideri raspravljali o novom strateškom dokumentu Europske komisije „EU-Kina: Strateški pregled“ koji opisuje Kinu kao “ekonomskog konkurenta koji nastoji uspostaviti tehnološko vodstvo i sistemskog rivala koji promiče alternativne modele upravljanja od nabave, podataka, antimonopolskih pravila, telekomunikacija, industrijske strategije do umjetne inteligencije“. Činilo se da je razdoblje asimetrične otvorenosti sa Kinom zapravo završeno!
Međutim, iznenada se dogodio preokret, a najjači pokretači promjene europskog stava su ekonomski. CAI je vrlo kontroverzan dokument, jer se događa u trenutku otvorenog trgovinskog rata između SAD-a (saveznika EU) i Kine, ali i najave nove američke administracije Biden–Harris da će obnoviti transatlantske veze ozbiljno narušene tijekom četiri godine mandata predsjednika Trumpa. Joe Biden je poslao poruke koje su signalizirale EU da ne žuri s potpisivanjem CAI-a. Štoviše, i EU je jasno stavila do znanja da želi surađivati s novom administracijom koju je dočekala s olakšanjem nakon četiri godine teškog suživota s Trumpom na čelu SAD-a.
Ipak, Europska unija pod utjecajem Njemačke odlučila je ne čekati. Naime, obujam trgovine između EU i Kine procjenjuje se na više od milijardu eura dnevno, Kina je već drugi najveći trgovinski partner Evropske unije, odmah nakon Sjedinjenih Država. Temeljno pitanje pregovora o sporazumu bilo je otvaranje kineskih tržišta za evropske investitore, kao i rješenje niza spornih pitanja u suradnji Evrope i Kine, od subvencija kineske vlade njihovim tvrtkama čime se dovode u privilegirani položaj (primjer je Pelješki most) do prisiljavanja europskih korporacija da dijele tehnologiju ukoliko žele biti na kineskom tržištu. Nakon potpisivanja sporazuma za investitore iz Kine otvoriti će se sektor automobilske industrije (proizvodnja električnih vozila), sektor telekomunikacija, financija, ali sektor zdravstva, odnosno mogućnost izgradnje privatnih bolnica (nedavno je izložena ideja „prebacivanja“ splitske bolnice, regionalno najjačeg KBC-a s područja Firula (Split) na prostor Klisa, a sve u suradnji, odnosno javno – privatnim partnerstvom s kineskim investitorima).
Riječ je o političkoj odluci Europske unije koja je odlučila „pogurati“ sporazum, odnosno pripremiti ga za ratifikaciju do kraja njemačkog rotirajućeg predsjedništva Europskom unijom koje istječe 31.12.2020., ali i početka mandata Josepha Bidena kao novog američkog predsjednika, 20. siječnja 2021. Odluka Europske unije ovog tjedna da žurno zaključi uvjete investicijskog pakta s Kinom zasigurno će zakomplicirati najavljenu harmoniju u odnosima transatlantskih saveznika. Ovaj sporazum razbjesnio je čelne ljude nove administracije, a analitičari vodećih medija već upozoravaju na činjenicu da su Biden, kao i većina njegovih suradnika (globalista) koji čine dio novog američkog vanjskopolitičkog establishmenta jednostavno zanemarili bitne činjenice u odnosu svojih saveznika i Kine. Naime, vodeći europski, kao i azijski saveznici SAD-a već su odavno uspostavili obostrano korisne trgovinske i investicijske veze s Kinom. Još gore, u mnogim slučajevima oni profitiraju na račun (ili štetu) SAD-a, budući da Njemačka, Japan i Južna Koreja već godinama naveliko isporučuju velik dio kapitalne opreme za izvozno orijentirani kineski proizvodni sektor koji se presudno oslanjao na prodaju u Sjedinjenim Državama, a ne na tržište ovih zemalja. Trumpove carine na američki uvoz iz Kine zapravo su postale prijetnja ovim unosnim business aranžmanima, stoga su američki saveznici tijekom proteklih godina ostali mrtvi-hladni na američke napore da uravnoteže trgovinske tokove.
EU se odlučila potpisati investicijski sporazum u posljednjim danima Trumpovog predsjedništva, stoga se čini da je možda riječ o „toksičnom“ europskom odgovoru na četiri godine često zategnutih odnosa sa SAD-om. U tom su razdoblju SAD pokušale ekonomski oslabiti Kinu u čemu nisu uspjele, ali da su uspjele, mogle su ostaviti Europu u iznimno lošem stanju. Sada pakt EU-Kina zapravo signalizira da Europa ne želi biti puka marioneta u pregovorima između SAD-a i Kine. EU je odlučila imati vlastitu politiku i vlastite interese koje namjerava slijediti, bez obzira što mnogi europski analitičari smatraju da je EU trebala odgoditi razgovore do sljedeće godine, kada su Washington i Bruxelles mogli usko surađivati i izvući daleko veće ekonomske ustupke iz Kine koja je zatvorila svoja tržišta za europske tvrtke. Ipak, Bruxelles nalazi opravdanje, te smatra da nije bio konzultiran oko američke politike prema Aziji od 2017. godine, (Trumpova administracija), kao ni tijekom prethodne administracije, Baracka Obame, koja je potpisala sporazum s nekoliko ključnih azijskih država.
Sjedinjene Države se očito suočavaju s manjkom povjerenja u svoje saveznike, ne samo EU. Naime, američki najbliži partneri u Aziji – Japan, Južna Koreja, Australija i Singapur, kao i Tajland i Filipini – svi su potpisali Regionalno sveobuhvatno gospodarsko partnerstvo (RCEP), formalizirano u studenom prošle godine, u kojem će Peking postavljati pravila igre, odnosno politiku multilateralizma i slobodne trgovine (na kineski način). Kina također planira skorašnje potpisivanje bilateralnih trgovinskih sporazuma s Japanom i Južnom Korejom, dva ključna američka saveznika u regiji.
Razgovori Europske unije s Pekingom o investicijskom sporazumu predstavljaju prvi test strategije Biden–Harris prema Kini. Kraj Trumpove ere nesumnjivo je stvorio „zlatnu“ priliku za Kinu koja je bez dodatnih rizika postigla veliki diplomatski trijumf. Uz nekoliko ustupaka protekcionističkim praksama koje za mnoge analitičare izgledaju poprilično neodređeno i neprovedivo, kao i standardne kineske izjave o „popravljanju“ vlastitog ponašanja (obećanja o prestanku kršenja ljudskih prava, klimatskim promjenama, zabrani prisilnog rada…), Europljani nisu gubili vrijeme da se „poklone“ Kinezima. Na sastanku ambasadora EU, dva dana prije dogovora, direktorica Europske komisije za trgovinu, Sabine Weyand, (uz potporu Njemačke) inzistirala je da EU, unatoč prigovorima SAD, potpiše sporazum o ulaganju sa Kinom. Nisu sve članice bile „za“ – Francuska dijeli zabrinutost nove američke administracije, a na oprez i potrebu dogovora s Washingtonom upozorila je i Poljska. Međutim, Bruxelles je odlučio da je ovo razdoblje „anarhije“, odnosno tranzicije nepomirljivih američkih administracija, zapravo idealan trenutak za zaokret u odnosima s NR Kinom.
Postignuti Sporazum između EU i Kine nije tek platforma za ulazak europskih tvrtki u Kinu (što je za Njemačku od presudnog interesa), već i temelj za raspravu o novom odnosu SAD-a i EU. Naime, EU se oglušila na zahtjev Bidenovog tima da se savjetuje i koordinira svoju politiku prema Kini s dolazećom administracijom koja je najavila novo razdoblje harmoničnog transatlantskog savezništva. Europljani inzistiraju da se njihov sporazum s Kinom postavi u istu razinu s trgovinskim sporazumom kojeg je s Kinom potpisala Trumpova administracija prije godinu dana. No, prema američkim analitičarima, sporazum nije u potpunosti povoljan za EU, budući nema dokaza da se Kina obvezala na kupnju proizvoda i usluga iz EU-a ili da je mehanizam izvršenja investicijskog sporazuma „bez rupa“ poput onoga koji je potpisao Washington. Činjenica je da je Europa zaostala u mnogim aspektima nove generacije visokih tehnologija, ali je i dalje proizvodna velesila. S druge strane, SAD su zahvaljujući dominantnim neoliberalnim politikama izgubile mnoge proizvodne industrije, dok su istovremeno uvučene u sporove oko trgovinske neravnoteže s Njemačkom i Kinom. Ostaje otvoreno pitanje mogu li u budućnosti SAD koristiti sporazum između EU-a i Kine kao odskočnu dasku za vlastiti sporazum s Kinom, odnosno bi li trenutni CAI u EP ipak mogao biti odbijen u korist novog pakta između SAD-a i EU. Situacija ostaje prilično neizvjesna i nejasna. Ono što se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim, ali svakako ne i nemogućim, jest da će Kina uspjeti suprotstaviti SAD i EU jednu protiv druge, pa će se stoga već postojeći transatlantski spor saveznika pojaviti kao dominantni čimbenik globalne geopolitike. Sve ovo je jasan pokazatelj da se narušeni odnosi između SAD-a i EU-a ne mogu tek tako zakrpati, osobito ne u 2021. godini.
U koautorskom eseju objavljenom prošle godine, Antony Blinken, primijetio je kako su američki savezi zastarjeli u jednom ključnom pogledu – „Sjedinjene Države imaju europske i azijske saveznike, ali ne institucije koja povezuje Aziju i Europu. Dok kineska inicijativa “Pojas i put ” zbližava Aziju, Europu i Bliski Istok na načine koji služe interesima Pekinga, demokracijama je također potrebna globalna perspektiva.” Početkom prosinca EU je napokon postala “strateški partner” Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), čiji se odnos sa SAD-om pogoršao još 2019. godine, kada je Trumpova administracija prestala slati visoke dužnosnike na summite i konferencije u regiji. Trgovina EU-ASEAN porasla je sa 125,3 milijarde eura u 2010. na 210,6 milijardi eura u 2019., pokazuju podaci EU.
I na kraju, mnogi već žale za Trumpom i ukazuju na ozbiljnost njegovog političkog pristupa. U autorskom članku za The National Interest, Alan Tonelson (The National Interest, January 1 2021) navodi kako je više nego očito da će američki napori u suzbijanju Kine biti učinkovitiji uz pomoć saveznika. No, budući da američki saveznici očito nisu usmjereni prema tom cilju, svako daljnje Bidenovo inzistiranje na multilateralnom pristupu pokazalo bi da ni on nije ozbiljan u svom pristupu i strategiji prema Kini. Srećom, Sjedinjene Države su u posljednje četiri godine imale predsjednika koji je shvatio da je potrebno maksimizirati nacionalne snage. Ako saveznici ili novi američki predsjednik Joe Biden brzo ne promijene svoje stavove, očekujte da će sljedeće četiri godine biti obilježene velikim kineskim dobitcima i Amerikom koja je znatno manje sigurna i prosperitetna“, zaključio je Tonelson. Stoga, obnova transatlantskog savezništva EU-SAD ne znači samo utvrđivanje bilateralnih odnosa, već i način na koji će se Europska unija i Sjedinjene Države zajedno suočiti s ostatkom svijeta.
Autor: Jadranka Polović
U Hrvatskoj je vrlo malo pozornosti (time i analiza) izazvao sveobuhvatni sporazum o investicijama (CAI) koji je između EU-a i Kine dogovoren 30. prosinca, na samom kraju turbulentne 2020. godine, a koji bi trebao osigurati veći pristup europskih tvrtki kineskom tržištu. Načelno dogovoren sporazum u narednom razdoblju treba proći ratifikaciju u Europskom parlamentu i biti odobren od strane Vijeća Europske unije, međutim, ovaj politički memorandum pokazuje novo samopouzdanje Europske unije koja u međunarodnim, osobito, ekonomskim odnosima želi biti velesila, tik uz rame SAD-a i Kine. U svakom slučaju, za EU Kina nije sekundarno regionalno, već krucijalno globalno pitanje, zbog čega se sve češće govori o iznimnom diplomatskom postignuću koje će rezultirati ratifikacijom velikog investicijskog sporazuma s Kinom (očekivano u 2022.).
Razgovori o investicijskom sporazumu započeli su još 2014., ali je njegovo potpisivanje bilo otežano brojnim nesuglasicama na relaciji EU – Kina, prvenstveno optužbama EU da Kina ne ispunjava obećanja o ukidanju ograničenja na europska ulaganja u Kini. Naime, politički i sigurnosni kontekst odigrao je značajnu ulogu – od produbljivanja kineske autoritarnosti pod predsjednikom Xi Jinpingom do kineskih nastojanja da proširi politički utjecaj u Europi. Europa je izgubila nadu da će Kina reformirati svoje gospodarstvo ili omogućiti veći pristup svojim tržištima, dok su istodobno kineske korporacije potpomognute državnim subvencijama napredovale u Europi, osobito u sektorima koje Europa smatra ključnim za svoju gospodarsku budućnost. Provedba programa „Made in China 2025“, bujica osjetljivih kineskih preuzimanja u Europi i izvoz kineskih domaćih gospodarskih praksi u treće zemlje u sastavu BRI-ja, Europska je unija doživjela kao prijetnju, ne samo kad je u pitanju njena gospodarska budućnost, već i sustav vrijednosti. Obujam kineskih infrastrukturnih i korporativnih investicija unutar EU već godinama izaziva iznimnu zabrinutost ne samo vodećih zemalja članica, već i Sjedinjenih Država koje su tijekom posljednje dvije godine (pored opsjednutosti „ruskom prijetnjom“) razvile i politiku strateškog natjecanja s Kinom. Kina se tako učestalo našla na ”meniju” transatlantskih institucija – NATO, primjerice, procjenjuje sigurnosne implikacije kineskih ulaganja u digitalnu i fizičku infrastrukturu u Europi. Već 2016. godine, SAD su predložile zajednički front ili „bolju koordinaciju“ u ograničavanju pristupa kineskoj tehnologiji, kao i suradnju na financiranju infrastrukturnih projekata kao protutežu kineskoj inicijativi „Belt and Road“ (BRI) što su europski lideri odbili. Tako je sve do prije nekoliko godina uvođenje bilo kakvih mehanizama kojima bi se kontrolirala kineska ulaganja u EU (unatoč evidentnoj „poplavi“ uvoza kineskog čelika) nailazilo na neodobravanja europskih čelnika što je pojačalo nerazumijevanje između EU i SAD-a. Međutim, ista logika koja je dovela do promjene politike SAD-a, utjecala je na promjenu stava EU-a. U ožujku 2019. su europski lideri raspravljali o novom strateškom dokumentu Europske komisije „EU-Kina: Strateški pregled“ koji opisuje Kinu kao “ekonomskog konkurenta koji nastoji uspostaviti tehnološko vodstvo i sistemskog rivala koji promiče alternativne modele upravljanja od nabave, podataka, antimonopolskih pravila, telekomunikacija, industrijske strategije do umjetne inteligencije“. Činilo se da je razdoblje asimetrične otvorenosti sa Kinom zapravo završeno!
Međutim, iznenada se dogodio preokret, a najjači pokretači promjene europskog stava su ekonomski. CAI je vrlo kontroverzan dokument, jer se događa u trenutku otvorenog trgovinskog rata između SAD-a (saveznika EU) i Kine, ali i najave nove američke administracije Biden–Harris da će obnoviti transatlantske veze ozbiljno narušene tijekom četiri godine mandata predsjednika Trumpa. Joe Biden je poslao poruke koje su signalizirale EU da ne žuri s potpisivanjem CAI-a. Štoviše, i EU je jasno stavila do znanja da želi surađivati s novom administracijom koju je dočekala s olakšanjem nakon četiri godine teškog suživota s Trumpom na čelu SAD-a.
Ipak, Europska unija pod utjecajem Njemačke odlučila je ne čekati. Naime, obujam trgovine između EU i Kine procjenjuje se na više od milijardu eura dnevno, Kina je već drugi najveći trgovinski partner Evropske unije, odmah nakon Sjedinjenih Država. Temeljno pitanje pregovora o sporazumu bilo je otvaranje kineskih tržišta za evropske investitore, kao i rješenje niza spornih pitanja u suradnji Evrope i Kine, od subvencija kineske vlade njihovim tvrtkama čime se dovode u privilegirani položaj (primjer je Pelješki most) do prisiljavanja europskih korporacija da dijele tehnologiju ukoliko žele biti na kineskom tržištu. Nakon potpisivanja sporazuma za investitore iz Kine otvoriti će se sektor automobilske industrije (proizvodnja električnih vozila), sektor telekomunikacija, financija, ali sektor zdravstva, odnosno mogućnost izgradnje privatnih bolnica (nedavno je izložena ideja „prebacivanja“ splitske bolnice, regionalno najjačeg KBC-a s područja Firula (Split) na prostor Klisa, a sve u suradnji, odnosno javno – privatnim partnerstvom s kineskim investitorima).
Riječ je o političkoj odluci Europske unije koja je odlučila „pogurati“ sporazum, odnosno pripremiti ga za ratifikaciju do kraja njemačkog rotirajućeg predsjedništva Europskom unijom koje istječe 31.12.2020., ali i početka mandata Josepha Bidena kao novog američkog predsjednika, 20. siječnja 2021. Odluka Europske unije ovog tjedna da žurno zaključi uvjete investicijskog pakta s Kinom zasigurno će zakomplicirati najavljenu harmoniju u odnosima transatlantskih saveznika. Ovaj sporazum razbjesnio je čelne ljude nove administracije, a analitičari vodećih medija već upozoravaju na činjenicu da su Biden, kao i većina njegovih suradnika (globalista) koji čine dio novog američkog vanjskopolitičkog establishmenta jednostavno zanemarili bitne činjenice u odnosu svojih saveznika i Kine. Naime, vodeći europski, kao i azijski saveznici SAD-a već su odavno uspostavili obostrano korisne trgovinske i investicijske veze s Kinom. Još gore, u mnogim slučajevima oni profitiraju na račun (ili štetu) SAD-a, budući da Njemačka, Japan i Južna Koreja već godinama naveliko isporučuju velik dio kapitalne opreme za izvozno orijentirani kineski proizvodni sektor koji se presudno oslanjao na prodaju u Sjedinjenim Državama, a ne na tržište ovih zemalja. Trumpove carine na američki uvoz iz Kine zapravo su postale prijetnja ovim unosnim business aranžmanima, stoga su američki saveznici tijekom proteklih godina ostali mrtvi-hladni na američke napore da uravnoteže trgovinske tokove.
EU se odlučila potpisati investicijski sporazum u posljednjim danima Trumpovog predsjedništva, stoga se čini da je možda riječ o „toksičnom“ europskom odgovoru na četiri godine često zategnutih odnosa sa SAD-om. U tom su razdoblju SAD pokušale ekonomski oslabiti Kinu u čemu nisu uspjele, ali da su uspjele, mogle su ostaviti Europu u iznimno lošem stanju. Sada pakt EU-Kina zapravo signalizira da Europa ne želi biti puka marioneta u pregovorima između SAD-a i Kine. EU je odlučila imati vlastitu politiku i vlastite interese koje namjerava slijediti, bez obzira što mnogi europski analitičari smatraju da je EU trebala odgoditi razgovore do sljedeće godine, kada su Washington i Bruxelles mogli usko surađivati i izvući daleko veće ekonomske ustupke iz Kine koja je zatvorila svoja tržišta za europske tvrtke. Ipak, Bruxelles nalazi opravdanje, te smatra da nije bio konzultiran oko američke politike prema Aziji od 2017. godine, (Trumpova administracija), kao ni tijekom prethodne administracije, Baracka Obame, koja je potpisala sporazum s nekoliko ključnih azijskih država.
Sjedinjene Države se očito suočavaju s manjkom povjerenja u svoje saveznike, ne samo EU. Naime, američki najbliži partneri u Aziji – Japan, Južna Koreja, Australija i Singapur, kao i Tajland i Filipini – svi su potpisali Regionalno sveobuhvatno gospodarsko partnerstvo (RCEP), formalizirano u studenom prošle godine, u kojem će Peking postavljati pravila igre, odnosno politiku multilateralizma i slobodne trgovine (na kineski način). Kina također planira skorašnje potpisivanje bilateralnih trgovinskih sporazuma s Japanom i Južnom Korejom, dva ključna američka saveznika u regiji.
Razgovori Europske unije s Pekingom o investicijskom sporazumu predstavljaju prvi test strategije Biden–Harris prema Kini. Kraj Trumpove ere nesumnjivo je stvorio „zlatnu“ priliku za Kinu koja je bez dodatnih rizika postigla veliki diplomatski trijumf. Uz nekoliko ustupaka protekcionističkim praksama koje za mnoge analitičare izgledaju poprilično neodređeno i neprovedivo, kao i standardne kineske izjave o „popravljanju“ vlastitog ponašanja (obećanja o prestanku kršenja ljudskih prava, klimatskim promjenama, zabrani prisilnog rada…), Europljani nisu gubili vrijeme da se „poklone“ Kinezima. Na sastanku ambasadora EU, dva dana prije dogovora, direktorica Europske komisije za trgovinu, Sabine Weyand, (uz potporu Njemačke) inzistirala je da EU, unatoč prigovorima SAD, potpiše sporazum o ulaganju sa Kinom. Nisu sve članice bile „za“ – Francuska dijeli zabrinutost nove američke administracije, a na oprez i potrebu dogovora s Washingtonom upozorila je i Poljska. Međutim, Bruxelles je odlučio da je ovo razdoblje „anarhije“, odnosno tranzicije nepomirljivih američkih administracija, zapravo idealan trenutak za zaokret u odnosima s NR Kinom.
Postignuti Sporazum između EU i Kine nije tek platforma za ulazak europskih tvrtki u Kinu (što je za Njemačku od presudnog interesa), već i temelj za raspravu o novom odnosu SAD-a i EU. Naime, EU se oglušila na zahtjev Bidenovog tima da se savjetuje i koordinira svoju politiku prema Kini s dolazećom administracijom koja je najavila novo razdoblje harmoničnog transatlantskog savezništva. Europljani inzistiraju da se njihov sporazum s Kinom postavi u istu razinu s trgovinskim sporazumom kojeg je s Kinom potpisala Trumpova administracija prije godinu dana. No, prema američkim analitičarima, sporazum nije u potpunosti povoljan za EU, budući nema dokaza da se Kina obvezala na kupnju proizvoda i usluga iz EU-a ili da je mehanizam izvršenja investicijskog sporazuma „bez rupa“ poput onoga koji je potpisao Washington. Činjenica je da je Europa zaostala u mnogim aspektima nove generacije visokih tehnologija, ali je i dalje proizvodna velesila. S druge strane, SAD su zahvaljujući dominantnim neoliberalnim politikama izgubile mnoge proizvodne industrije, dok su istovremeno uvučene u sporove oko trgovinske neravnoteže s Njemačkom i Kinom. Ostaje otvoreno pitanje mogu li u budućnosti SAD koristiti sporazum između EU-a i Kine kao odskočnu dasku za vlastiti sporazum s Kinom, odnosno bi li trenutni CAI u EP ipak mogao biti odbijen u korist novog pakta između SAD-a i EU. Situacija ostaje prilično neizvjesna i nejasna. Ono što se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim, ali svakako ne i nemogućim, jest da će Kina uspjeti suprotstaviti SAD i EU jednu protiv druge, pa će se stoga već postojeći transatlantski spor saveznika pojaviti kao dominantni čimbenik globalne geopolitike. Sve ovo je jasan pokazatelj da se narušeni odnosi između SAD-a i EU-a ne mogu tek tako zakrpati, osobito ne u 2021. godini.
U koautorskom eseju objavljenom prošle godine, Antony Blinken, primijetio je kako su američki savezi zastarjeli u jednom ključnom pogledu – „Sjedinjene Države imaju europske i azijske saveznike, ali ne institucije koja povezuje Aziju i Europu. Dok kineska inicijativa “Pojas i put ” zbližava Aziju, Europu i Bliski Istok na načine koji služe interesima Pekinga, demokracijama je također potrebna globalna perspektiva.” Početkom prosinca EU je napokon postala “strateški partner” Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN), čiji se odnos sa SAD-om pogoršao još 2019. godine, kada je Trumpova administracija prestala slati visoke dužnosnike na summite i konferencije u regiji. Trgovina EU-ASEAN porasla je sa 125,3 milijarde eura u 2010. na 210,6 milijardi eura u 2019., pokazuju podaci EU.
I na kraju, mnogi već žale za Trumpom i ukazuju na ozbiljnost njegovog političkog pristupa. U autorskom članku za The National Interest, Alan Tonelson (The National Interest, January 1 2021) navodi kako je više nego očito da će američki napori u suzbijanju Kine biti učinkovitiji uz pomoć saveznika. No, budući da američki saveznici očito nisu usmjereni prema tom cilju, svako daljnje Bidenovo inzistiranje na multilateralnom pristupu pokazalo bi da ni on nije ozbiljan u svom pristupu i strategiji prema Kini. Srećom, Sjedinjene Države su u posljednje četiri godine imale predsjednika koji je shvatio da je potrebno maksimizirati nacionalne snage. Ako saveznici ili novi američki predsjednik Joe Biden brzo ne promijene svoje stavove, očekujte da će sljedeće četiri godine biti obilježene velikim kineskim dobitcima i Amerikom koja je znatno manje sigurna i prosperitetna“, zaključio je Tonelson. Stoga, obnova transatlantskog savezništva EU-SAD ne znači samo utvrđivanje bilateralnih odnosa, već i način na koji će se Europska unija i Sjedinjene Države zajedno suočiti s ostatkom svijeta.
0
Alarmantna situacija u srcu Europe: ‘Bojim se da smo na putu prema građanskom ratu‘
Europu je pritisnuo drugi val pandemije koji uglavnom nije uspjela kontrolirati unatoč novim strogim mjerama
Piše: Jutarnji.hr
Neredi u Eindhovenu
Afp
Bitka Europe protiv koronavirusa ovog je tjedna ušla u opasnu novu fazu, jer su političari pogurali pooštravanje mjera zatvaranja širom kontinenta, čak i nakon što su neredi tijekom vikenda doveli kaos na ulice Nizozemske i Danske i upozorenja na 'građanski rat', piše Daily Mail.
Francuska bi trebala odlučiti hoće li uvesti treću nacionalnu blokadu ovog tjedna, jer je premijer Jean Castex upozorio da je tamošnja situacija "zabrinjavajuća", a glavni talijanski medicinar također poziva na jednomjesečno nacionalno zatvaranje.
I to sve usprkos upozorenju Johna Jorritsma, gradonačelnika nizozemskog grada Eindhovena koji je tijekom vikenda bio pogođen najgorim neredima u gotovo četiri desetljeća, da smo "na putu prema građanskom ratu" nakon što su nove mjere policijskog sata izazvale silno negodovanje javnosti.
U međuvremenu je nada da bi cjepiva mogla pružiti brz izlazak iz krize potpuno izblijedjela nakon što je francuski Pasteurov institut bio prisiljen prekinuti razvoj cjepiva koje na kojem je radio s američkim proizvođačem lijekova Merck, jer ona ne djeluju.
Vijest je stigla kada je AstraZeneca - čija cjepiva još trebaju odobriti regulatorni organi EU-a - najavila da smanjuje zalihe cjepiva za Europu do 60 posto zbog problema s lancima opskrbe, za koje se smatra da su nadstala zbog nedovoljne proizvodnje u tvornici u Belgiji.
Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen u ponedjeljak je razgovarala s tvrtkom da ih 'podsjeti na njihove obveze', ali predsjednik EU Charles Michel priznao je da će cijepljenje 70 posto europskog stanovništva - brojka koja je teoretski potrebna za osiguravanje imuniteta stada - do kraja ljeta kako je planirano, sada biti teško izvedivo.
Neredi u Eindhovenu
Pro Shots Photo Agency/Ddp Usa/Profimedia
Europu, koja je u početku bila hvaljena zbog oštrog odgovora na Covid, nakon što je većina država u potpunosti zaključana u ožujku prošle godine, pritisnuo je drugi val pandemije koji novim mjerama uglavnom nije uspjela kontrolirati.
Ti su napori zakomplicirani pojavom novih i potencijalno zaraznijih inačica virusa, uključujući i teško pogođenu Veliku Britaniju, koja je sada u potpunosti zatvorena.
Iako su mnoge zemlje najavile nove mjere za suzbijanje infekcija, broj slučajeva ostao je izrazito visok u zemljama poput Francuske, Italije i Njemačke, zbog čega je u bolnicama ponestalo prostora.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
U međuvremenu su i Španjolska i Portugal doživjele porast broja infekcija do rekordnih razina nakon kratkog pada u blagdansko vrijeme, stavljajući zdravstvene djelatnike pod veliki stres.
Nizozemska, koja je svojim blagim pristupom zatvaranju postala jedna od najteže pogođenih europskih zemalja, u siječnju je doživjela pad broja novih slučajeva, ali on je i dalje ostao znatno iznad najnižih brojeva zabilježenih tijekom ljeta.
Kao rezultat toga i uslijed straha da bi nova varijanta u Velikoj Britaniji mogla dovesti do porasta broja slučajeva, prošlog tjedna najavljene su nove mjere namijenjene smanjenju prometa, uključujući policijski sat od 21:00 do 4:30 - prvi u zemlji od Drugog svjetskog rata.
Neredi u Eindhovenu
Pro Shots Photo Agency/Ddp Usa/Profimedia
Nedjeljni prosvjedi u 10 gradova postali su nasilni, a prosvjednici su se borili protiv policije, pljačkali trgovine i uništavali policijske postaje.
Vlasti u Eindhovenu objavile su u ponedjeljak da su uhićene 62 osobe i da se za ostalima traga, dok su policajci u Amsterdamu rekli da su uhićene 192 osobe. Neredi su se nastavili i u ponedjeljak, treću noć zaredom.
"To je neprihvatljivo", rekao je premijer Mark Rutte. 'Ovo nema nikakve veze s prosvjedovanjem, ovo je kažnjivo nasilje i tako ćemo se prema njemu ponašati.'
"Moj grad plače, pa tako i ja", rekao je gradonačelnik Eindhovena John Jorritsma za medije u nedjelju navečer. Na emotivnoj tiskovnoj konferenciji nazvao je izgrednike "zemaljskim ološom" i dodao: "Bojim se da smo, ako nastavimo tim putem, na putu prema građanskom ratu."
Hubert Bruls, gradonačelnik grada Nijmegena i čelnik skupine lokalnih sigurnosnih organizacija, dodao je: "Ove demonstracije potiču ljudi koji žele samo jedno - nasilje."
U Francuskoj, gdje također vlada bojazan u vezi s britanskom varijantom virusa, u nedjelju su na snagu stupile nove granične kontrole zbog straha da bi treće zatvaranje u cijeloj zemlji moglo nastupiti kasnije ovog tjedna.
Vladin glasnogovornik Gabriel Attal rekao je televiziji France 3 da su "svi scenariji na stolu", dodajući da će "sljedećih nekoliko dana biti presudno".
Neki su liječnici u međuvremenu rekli da je zatvaranje gotovo neizbježno.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
'Krećemo prema zatvaranju', rekao je Denis Malvy, član francuskog znanstvenog vijeća i voditelj odjela za zarazne bolesti u bordoškoj bolnici.
U Italiji je profesor Walter Ricciardi, savjetnik ministra zdravstva, iskoristio nastup na radiju kako bi pozvao na još jedno četverotjedno nacionalno zatvaranje, rekavši kako je potrebno smanjiti broj novih slučajeva.
Upozoravajući da će trenutne mjere u Italiji biti dovoljne da poravnaju broj novih slučajeva, ali ne i da ih smanje, dodao je: "Trebamo stvarno zatvaranje od tri ili četiri tjedna, a zatim nastavljamo traganje i ispitivanje, samo na taj način možemo vratiti normalnost koja nam svima nedostaje."
U međuvremenu, EU je preporučila da se prekinu sva nužna putovanja u područja koja se smatraju žarišntima s 500 ili više slučajeva na 100.000 ljudi, a kasnije ovog tjedna trebala bi biti objavljena mapa u kojoj se navodi gdje su ta mjesta.
Povjerenik EU za pravosuđe Didier Reynders rekao je da bi se, ako karta bude objavljena danas, između 10 i 20 zemalja EU smatralo zonom visoke zaraze na cjelokupnom svojem teritoriju.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
"Također mislimo da je neophodno da se putnici koji dolaze iz tih područja testiraju prije putovanja i podvrgnu karanteni, osim ako bi ove mjere imale nesrazmjeran utjecaj na izvršavanje njihovog neodgodivog posla", rekao je Reynders.
Europa je i dalje najgore pogođena regija na svijetu, te ima više slučajeva zaraze i više smrtnih slučajeva nego bilo koji drugi kontinent.
Od početka pandemije u Europi je zabilježeno oko 29 milijuna slučajeva u usporedbi s 28,6 milijuna u Sjevernoj Americi, što je drugo najgore pogođeno područje.
U međuvremenu, broj smrtnih slučajeva u Europi sada iznosi ukupno 660.000 - znatno iznad Sjeverne Amerike sa 600.000.
Piše: Jutarnji.hr
Neredi u Eindhovenu
Afp
Bitka Europe protiv koronavirusa ovog je tjedna ušla u opasnu novu fazu, jer su političari pogurali pooštravanje mjera zatvaranja širom kontinenta, čak i nakon što su neredi tijekom vikenda doveli kaos na ulice Nizozemske i Danske i upozorenja na 'građanski rat', piše Daily Mail.
Francuska bi trebala odlučiti hoće li uvesti treću nacionalnu blokadu ovog tjedna, jer je premijer Jean Castex upozorio da je tamošnja situacija "zabrinjavajuća", a glavni talijanski medicinar također poziva na jednomjesečno nacionalno zatvaranje.
I to sve usprkos upozorenju Johna Jorritsma, gradonačelnika nizozemskog grada Eindhovena koji je tijekom vikenda bio pogođen najgorim neredima u gotovo četiri desetljeća, da smo "na putu prema građanskom ratu" nakon što su nove mjere policijskog sata izazvale silno negodovanje javnosti.
U međuvremenu je nada da bi cjepiva mogla pružiti brz izlazak iz krize potpuno izblijedjela nakon što je francuski Pasteurov institut bio prisiljen prekinuti razvoj cjepiva koje na kojem je radio s američkim proizvođačem lijekova Merck, jer ona ne djeluju.
Vijest je stigla kada je AstraZeneca - čija cjepiva još trebaju odobriti regulatorni organi EU-a - najavila da smanjuje zalihe cjepiva za Europu do 60 posto zbog problema s lancima opskrbe, za koje se smatra da su nadstala zbog nedovoljne proizvodnje u tvornici u Belgiji.
Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen u ponedjeljak je razgovarala s tvrtkom da ih 'podsjeti na njihove obveze', ali predsjednik EU Charles Michel priznao je da će cijepljenje 70 posto europskog stanovništva - brojka koja je teoretski potrebna za osiguravanje imuniteta stada - do kraja ljeta kako je planirano, sada biti teško izvedivo.
Neredi u Eindhovenu
Pro Shots Photo Agency/Ddp Usa/Profimedia
Europu, koja je u početku bila hvaljena zbog oštrog odgovora na Covid, nakon što je većina država u potpunosti zaključana u ožujku prošle godine, pritisnuo je drugi val pandemije koji novim mjerama uglavnom nije uspjela kontrolirati.
Ti su napori zakomplicirani pojavom novih i potencijalno zaraznijih inačica virusa, uključujući i teško pogođenu Veliku Britaniju, koja je sada u potpunosti zatvorena.
Iako su mnoge zemlje najavile nove mjere za suzbijanje infekcija, broj slučajeva ostao je izrazito visok u zemljama poput Francuske, Italije i Njemačke, zbog čega je u bolnicama ponestalo prostora.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
U međuvremenu su i Španjolska i Portugal doživjele porast broja infekcija do rekordnih razina nakon kratkog pada u blagdansko vrijeme, stavljajući zdravstvene djelatnike pod veliki stres.
Nizozemska, koja je svojim blagim pristupom zatvaranju postala jedna od najteže pogođenih europskih zemalja, u siječnju je doživjela pad broja novih slučajeva, ali on je i dalje ostao znatno iznad najnižih brojeva zabilježenih tijekom ljeta.
Kao rezultat toga i uslijed straha da bi nova varijanta u Velikoj Britaniji mogla dovesti do porasta broja slučajeva, prošlog tjedna najavljene su nove mjere namijenjene smanjenju prometa, uključujući policijski sat od 21:00 do 4:30 - prvi u zemlji od Drugog svjetskog rata.
Neredi u Eindhovenu
Pro Shots Photo Agency/Ddp Usa/Profimedia
Nedjeljni prosvjedi u 10 gradova postali su nasilni, a prosvjednici su se borili protiv policije, pljačkali trgovine i uništavali policijske postaje.
Vlasti u Eindhovenu objavile su u ponedjeljak da su uhićene 62 osobe i da se za ostalima traga, dok su policajci u Amsterdamu rekli da su uhićene 192 osobe. Neredi su se nastavili i u ponedjeljak, treću noć zaredom.
"To je neprihvatljivo", rekao je premijer Mark Rutte. 'Ovo nema nikakve veze s prosvjedovanjem, ovo je kažnjivo nasilje i tako ćemo se prema njemu ponašati.'
"Moj grad plače, pa tako i ja", rekao je gradonačelnik Eindhovena John Jorritsma za medije u nedjelju navečer. Na emotivnoj tiskovnoj konferenciji nazvao je izgrednike "zemaljskim ološom" i dodao: "Bojim se da smo, ako nastavimo tim putem, na putu prema građanskom ratu."
Hubert Bruls, gradonačelnik grada Nijmegena i čelnik skupine lokalnih sigurnosnih organizacija, dodao je: "Ove demonstracije potiču ljudi koji žele samo jedno - nasilje."
U Francuskoj, gdje također vlada bojazan u vezi s britanskom varijantom virusa, u nedjelju su na snagu stupile nove granične kontrole zbog straha da bi treće zatvaranje u cijeloj zemlji moglo nastupiti kasnije ovog tjedna.
Vladin glasnogovornik Gabriel Attal rekao je televiziji France 3 da su "svi scenariji na stolu", dodajući da će "sljedećih nekoliko dana biti presudno".
Neki su liječnici u međuvremenu rekli da je zatvaranje gotovo neizbježno.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
'Krećemo prema zatvaranju', rekao je Denis Malvy, član francuskog znanstvenog vijeća i voditelj odjela za zarazne bolesti u bordoškoj bolnici.
U Italiji je profesor Walter Ricciardi, savjetnik ministra zdravstva, iskoristio nastup na radiju kako bi pozvao na još jedno četverotjedno nacionalno zatvaranje, rekavši kako je potrebno smanjiti broj novih slučajeva.
Upozoravajući da će trenutne mjere u Italiji biti dovoljne da poravnaju broj novih slučajeva, ali ne i da ih smanje, dodao je: "Trebamo stvarno zatvaranje od tri ili četiri tjedna, a zatim nastavljamo traganje i ispitivanje, samo na taj način možemo vratiti normalnost koja nam svima nedostaje."
U međuvremenu, EU je preporučila da se prekinu sva nužna putovanja u područja koja se smatraju žarišntima s 500 ili više slučajeva na 100.000 ljudi, a kasnije ovog tjedna trebala bi biti objavljena mapa u kojoj se navodi gdje su ta mjesta.
Povjerenik EU za pravosuđe Didier Reynders rekao je da bi se, ako karta bude objavljena danas, između 10 i 20 zemalja EU smatralo zonom visoke zaraze na cjelokupnom svojem teritoriju.
Neredi u Eindhovenu
Rob Engelaar/AFP
"Također mislimo da je neophodno da se putnici koji dolaze iz tih područja testiraju prije putovanja i podvrgnu karanteni, osim ako bi ove mjere imale nesrazmjeran utjecaj na izvršavanje njihovog neodgodivog posla", rekao je Reynders.
Europa je i dalje najgore pogođena regija na svijetu, te ima više slučajeva zaraze i više smrtnih slučajeva nego bilo koji drugi kontinent.
Od početka pandemije u Europi je zabilježeno oko 29 milijuna slučajeva u usporedbi s 28,6 milijuna u Sjevernoj Americi, što je drugo najgore pogođeno područje.
U međuvremenu, broj smrtnih slučajeva u Europi sada iznosi ukupno 660.000 - znatno iznad Sjeverne Amerike sa 600.000.
1
1
Re: Alarmantna situacija u srcu Europe: ‘Bojim se da smo na putu prema građanskom ratu‘
"alarmantno" ? "gradjanski EU rat" !? 
ne bih sad bas isao tako daleko...
znam neke ljude u svicarskoj gore
obecali su odrzati liniju fronta
relativno smo bezbjedni
ne bih sad bas isao tako daleko...
znam neke ljude u svicarskoj gore
obecali su odrzati liniju fronta
relativno smo bezbjedni
4
1
3
3
moja cura slusa narodnjake 