Zbog toga je Angelo Moriondo iz Torina 1884. godine patentirao prvi espresso aparat za kafu i napravio svježe mljevenu kafu skuhanu pod pritiskom vodene pare, prenosi Days Of The Year.
Moriondo je svoj izum čuvao samo za uski krug prijatelja i poslovnih partnera. Njegov je aparat, uprkos stalnim poboljšanjima imao veliku manu, u njemu se odjednom mogla skuhati samo velika količina kafe.
Upravo zato je njegov sunarodnjak, Luigi Bezzera, 1902. godine odlučio malo unaprijediti aparat, pa se konačno mogla kuhati šoljica po šoljica. Nekoliko godina kasnije, Desidero Pavoni otkupio je patent za espresso, složio model i ideale te odradio marketinški dio posla. S novom, unaprijeđenom verzijom Bezzera i Pavoni su izazvali pravi bum na tržištu.
Espresso je ubrzo postao globalno poznati napitak. Pravi je espresso kratak i jak. Kada se pripremi, trebalo bi ga popiti što prije kako dugim stajanjem kafa ne bi izgubila ništa od svojih okusa i mirisa.
Savršenstvo espresso kafe prepoznaje se po gustoj kremi u šoljici debljine 3 do 4 milimetra, boje lješnjaka s laganim tamnosmeđim strijama, šećer propada polako kroz kremu koja se nakon miješanja potpuno regenerira. Količina jedne espresso kafe je nekoliko kratkih gutljaja užitka koji postaju trenutak opuštanja, sreće i oporavka za poželjeti svaki dan.
https://www.klix.ba
volem povremeno popiti espresso
5
2
praznična.
