Pozitivne iluzije

[Socrates]

Trazio sam clanak na nasem jeziku o ovome i nasao sam samo jedan koji se priblizava tematici, ali nije precizan koliko ja mislim da je pozeljno. Ostali clanci koji spominju "pozitivne iluzije" su o vezama i romantici, to jest veoma daleko od teme. Ne zadovoljava.

Dakle, ostalo mi je jedno rjesenje, a to je da ostavim link do Wikipedia clanka na engleskom, koji je, koliko sam uspio provjeriti, korektno napisan. Tamo imaju svi izvori izlistani.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Positive_illusions

Da se ogradim, nisam psiholog, osim amater, a danas je to, izgleda svaki stanovnik interneta. Tema se meni ucinila zanimljivom, jer "pozitivne iluzije" mogu biti zloupotrijebljene u, recimo, ekonomske, politicke i vojne svrhe.

unnamed (52).jpg

Istrazivanja o pozitivnim iluzijama su relativno novijeg datuma i skoro iskljucivo su radjena u Americi. Pozitivne iluzije su istovremeno nacin samoobmane i pokusaja samopoboljsanja. Postoji sukob misljenja medju strucnjacima da li su one stetne ili korisne po mentalno zdravlje covjeka.

Postoje tri osnovne forme ovakvih iluzija;

1. Iznad-prosjeka efekat. Ovo je popularni naziv. U principu, u ocjenjivanju svojih sposobnosti (ili bilo cega drugog) u vecini stvari, covjek sebe vidi iznad prosjeka, to jest boljim od mase. I tako ce sebe vidjeti dosta veliki broj ljudi. Posto je prakticno nemoguce da je toliko ljudi iznad prosjeka, jasno je da ovo vjerovanje iluzija kod vecine ljudi.

2. Iluzija kontrole. Pojedinac vjeruje da ima potpunu kontrolu u stvarima u kojima ne moze imati kontrolu. Ovo se moze cesto vidjeti u igrama na srecu, ali i na drugim stvarima iz obicnog zivota.

3. Optimism bias. Ne znam prevesti. Pojedinac vjeruje da ce ga snaci samo ugodni momenti, a da ce ga zaobici neugodni momenti u buducnosti.

Strucnjaci debatiraju vec tri decenije da li su pozitivne iluzije uglavnom pozitivne za mentalno zdravlje pojedinca ili uglavnom negativne. Jedni tvrde da je za mentalno zdravlje potrebna realisticna slika sebe i svog okruzenja, drugi tvrde da kratkorocne prednosti pozitivnih iluzija nadjacavaju moguce dugorocne negativne posljedice.

Najnovija istrazivanja su potvrdila da pozitivne iluzije imaju veze i sa kulturom I drustvom u kojem zivimo. U nekim drustvima, recimo kineskom, ih ima manje nego u americkom drustvu.

Sta vi mislite o ovome?
Imate li pozitivnih iluzija?
Kako se one najbolje mogu upotrijebiti?
Mogu li se zloupotrijebiti?
Od koga i kako?
Trebamo li ih uopste?

[lejlamo]

nisam detaljno iščitala članak, ali mi zape za oko podatak da osobe koje imaju neka od depresivnih stanja realnije sagledavaju sebe i svijet oko sebe, iluzije su im svedene na minimum ili ih nemaju, ali to ih onda dovodi do stanja koje zahtijeva medicinsku pomoć.

dakle, imati navedene iluzije u nekoj razumnoj količini je poželjno za naše mentalno zdravlje. a šta je razumna količina, ne znam.

ja još uvijek nisam načisto ni s tim šta je zapravo iluzija.
nametnuti standardi....pa i u načinu razmišljanja i percepcije mi smetaju. jesu li ti standardi to nešto realno? pa kao ako ne idem u tom pravcu ja sam u nekakvoj iluziji.
nije to meni baš najčistije posloženo u glavi. čak ni oko toga kada se radi o nepobitnim činjenicama. i to može biti produkt prethodnih zabluda.

[grunf]

U Grupi TNT nema laznog samopouzdanja, niti jedemo drogu.

[Socrates]

nisam detaljno iščitala članak, ali mi zape za oko podatak da osobe koje imaju neka od depresivnih stanja realnije sagledavaju sebe i svijet oko sebe, iluzije su im svedene na minimum ili ih nemaju, ali to ih onda dovodi do stanja koje zahtijeva medicinsku pomoć.

dakle, imati navedene iluzije u nekoj razumnoj količini je poželjno za naše mentalno zdravlje. a šta je razumna količina, ne znam.

ja još uvijek nisam načisto ni s tim šta je zapravo iluzija.
nametnuti standardi....pa i u načinu razmišljanja i percepcije mi smetaju. jesu li ti standardi to nešto realno? pa kao ako ne idem u tom pravcu ja sam u nekakvoj iluziji.
nije to meni baš najčistije posloženo u glavi. čak ni oko toga kada se radi o nepobitnim činjenicama. i to može biti produkt prethodnih zabluda.

U prakticnom primjeru, kod mnogih ljudi je iluzija da su, recimo, iznadprosjecni vozaci. Oni koji to nisu, a vjeruju da jesu, i onda padnu kao zrtve i druge forme pozitivne iluzije, da mogu kontrolirati stvari koje ne mogu, su ekstremno opasni po druge ljude u saobracaju.

Forma 3, recimo, moze stici vojnike. I tu mozemo naslutiti zloupotrebu pozitivne iluzije.

Ovi depresivci koje si spomenula. Oni se racunaju kao zreliji da donose ispravne i informirane odluke.

[lejlamo]

ja sam razmišljala o iluzijama koje su više uopštene, ne tako specifične da mogu ugroziti živote na opisani način.

a ti konkretni primjeri meni liče na nešto što predstavlja oboljenje koje se treba liječiti.

možda sam pogrešno shvatila temu.

[lejlamo]

prema mom mišljenju pozitivna iluzija u nekim životnim stanjima ima protektivnu ili motivirajuću ulogu i poželjna je.
mislim isključivo na zdrave osobe.

[Socrates]

Tema je vrlo ozbiljna.

Ti si, recimo, govorila o sertificiranju roditelja. Zasto si to govorila?

Htio sam napisati odmah i odgovor, ali bolje da do njega dodjemo diskusijom.

[lejlamo]

o tome sam govorila zbog olakog shvatanja da je biti (kvalitetan) roditelj nekome jednostavna, biološka stvar.
a nije.

[Socrates]

Upravo to.

Vecina ljudi vjeruje da su iznadprosjecni, cak savrseni, roditelji, a ti iz prakse znas da to jednostavno nije istina.

Tu vidimo kako siroko-rasirena pozitivna iluzija moze imati negativan efekat na citavo jedno drustvo.

Ovo "pozitivna" je samo uslovno receno.

[lejlamo]

pa dobro, može se tako posmatrati.
a, možda je ta iluzija samo posljedica neznanja i nezainteresovanosti, a ne nužno precjenjivanja. može li se raditi i o tome?

[Socrates]

Svaka iluzija u ovom kontekstu je posljedica neznanja i nezainteresovanosti, rekao bih.

Znanje neminovno dovodi do realnijeg pogleda na svijet od "ja sam iznadprosjecan fudbaler".

Ja sam se odrekao ozbiljnijeg bavljenja fudbalom i plivanjem jer sam znao dovoljno da skontam da nisam iznadprosjecan.

[Socrates]

Nisam ja jos spomenuo.

Kad neko vjeruje, bez ikakvih cinjenica, da je iznadprosjecan u necemu, on automatski ne zna ni da se treba poboljsati.

[lejlamo]

za navedeni primjer sam više mislila na vjerovanje široko rasprostranjenoj tezi u odgoju kako smo svi sposobni biti kvalitetni roditelji, da je to biološka datost. pa u tom smislu neznanje i nezainteresovanost ...da se ta teza preispita i razmisli o njoj prije odluke da postanemo roditelj.

genealno se slažem da je neznanje/ograničenost uzrok stvaranja pozitivnih iluzija, tj. precjenjivanja.

[lejlamo]

je li optimizam pozitivna iluzija?

ne mislim na ovaj navedeni primjer iz uvodnog posta kada očekuješ isključivo dobre stvari do kraja života bez ijedne negativnosti.

[Socrates]

Ne znam sta bih odgovorio.

Optimizam je, licno meni, u nekim situacijama ekstremno sljepilo i neznanje. A u nekim ima svoje prednosti.

Slicno je i sa pesimizmom. Problem je sto i pesimisti i optimisti pocesto imaju tendenciju da budu ekstremni.

Sad, prirodni je tok diskusije da se ovdje spomenu realisti. Ali, ni to nije meni omiljen nacin razgovaranja. Jer, prvo, malo ko zna zaista realno posmatrati situaciju, a drugo, covjek cesto moze bolje od realnog.

Znanje je odgovor. Znanje nije ni optimizam, ni pesimizam, ni realnost. Znanje je stajanje na ramenima divova. Pomjeri malo granicu. Predaj stafetu.

[Socrates]

Ja, recimo, ne znam kako bih primjenio bilo koju optimisticku self-help poruku na genocid u Rwandi.

Ili na bilo koju drugu slicnu strahotu. Zato sam napisao taj post gore.

[storm]

Nekad i pesimizam pokreće.
Recimo prilično je glupo konstatirati, da se događaju klimatske promjene, i biti optimistican... Jer premali postotak nešto radi na tome, i država, i ljudi... Samo se znanjem i pesimizmom možemo trznuti...
Znanje svakako, bez tog temelja ništa...
Onda gradiš ostalo.
Mene bude sramota, koliko toga ne znam.