Toliko je eskaliralo te 1981 godine, da je general Jaruzelski proglasio vanredno stanje...
Valensa postaje 1990 i prvi demokratski izabrani predsjednik...znači počeli su oni konkretno i prije "causescu revolucije", i prije pada Berlinskog zida...inače dan danas, Poljska je jedno veliko gradilište....zemlja koja jedina nije zapala u veliku recesiju 2008, što se tiče područja Europe...
Zadnjih godina muče opet muku sa populistima, klerom koji se sve više miješa u život građana...imaju odanog partnera u Viktoru Orbanu, čiji je suskus djelovanja, uzeti sve od EU što se može, ali uporno ignorirati civilizacijske dosege, koji im ne odgovaraju u djelomično diktatorskom načinu vladanja...
U Poljskoj je otišlo i tako daleko, da su se obnovile naoko neke "civilne zaštite" , koje više izgledaju kao paravojne formacije, iako su samo formalno nenaoružane. Čitao sam prije par godina članak novinara infiltriranog u par kampova, gdje je i toga bilo...primjetio je i enormnu količinu zadojenosti nacionalnim bićem, patriotizmom, uglavnom- raj za populizam.
No dijelu Poljske pomalo je i toga dosta...
Nekad jedna od najkatoličkijih nacija u Europi, a danas... ‘Brojke su na rekordno niskoj razini‘
Kada su komunisti svrgnuti s vlasti 1989., gotovo 90% Poljaka podržavalo je Crkvu, sada se ta brojka i više nego prepolovila, na 41%
Piše: Jutarnji.hr
Crvena munja simbol je prosvjeda protiv zakona; u pozadini fotografija nadbiskupa Mareka Jedraszewska
Sopa Images/Ddp Usa/Profimedia
PREPUNE ULICE
Tisuće u Poljskoj treću noć zaredom prosvjedovale protiv gotovo potpune zabrane pobačaja
NACIJA NA NOGAMA
U Poljskoj stupio na snagu najrigidniji zakon o pobačaju u Europi, planira se blokada Varšave!
Katarzyna Lipka odlučila je da više neće biti katolkinja i tvrdi da je to politički stav. Poput mnogih Poljaka i 35-godišnja Katarzyna obilježila je neke životne prekretnice u Crkvi, svjetioniku slobode u komunističkoj eri. Također, poput mnogih drugih, i ona se udaljavala od Crkve. U studenome prošle godine, nakon što je donesen rigorozni zakon o pobačaju, koji je prije nekoliko dana potvrđen na Ustavnom sudu, predala je papire kako bi prekinula veze s Crkvom.
- Mislila sam da je dovoljno biti pasivan, naprosto nisam sudjelovala, ali sada sam odlučila progovoriti, izjavila je za Reuters.
Lipka smatra da je pobačaj samo dio problema. Njezinu glavnu zabrinutost dijele mnogi Poljaci, osobito mlađa populacija na društvenim mrežama: pretjerano miješanje Crkve u druge aspekte života.
- Želim, a mislim da slično razmišljaju i drugi koji sada napuštaju Crkvu, uložiti prigovor na ovo što se sada događa. Želim utjecati na politiku, naša prava, rekla je ističući da se Crkva previše upliće u politiku, državne financije i obrazovanje.
Prema istraživanju Pew Centra, američke neovisne organizacije, mladi ljudi u mnogim zemljama sve su manje religiozni, pa u Poljskoj, u kojoj živi 32 milijuna katolika, raste broj građana koji Crkvi okreću leđa.
Kada su komunisti svrgnuti s vlasti 1989. godine, gotovo 90% Poljaka podržavalo je Crkvu, sada se ta brojka i više nego prepolovila - 41%, što je najniža podrška od 1993. godina.
Odnosi Crkve i države u Poljskoj su uređeni sporazumom koji su potpisali Varšava i Sveta Stolica 1993. godine u kojemu se navodi da su odnosi neovisni i autonomni.
U stvarnosti Poljaci vide sve eksplicitniju povezanost. Primjerice, svećenici su u zadnjih pet godina u više od 140 slučajeva isticali predizborne plakate na zgradama župe i govorili o izborima tijekom mise, gotovo uvijek u korist vladajuće stranke. U tom razdoblju u Poljskoj se održalo pet izbora.
Prosvjedi u Varšavi
Wojtek Radwanski/AFP
- Ono što mi se ne sviđa u Crkvi, je što se mjesta štovanja pretvaraju u politički vašar, gdje se trguje mojim pravima, kaže ona.
Poljska biskupska konferencija, koja predstavlja Crkvu u Poljskoj, odbila je za Reuters komentirati ulogu svećenstva u političkim kampanjama. Poljska vlada također nije odgovorila na upit.
U listopadu je poljski Ustavni sud objavio kontroverznu presudu kojom se najrigidniji zakon u Europi dodatno postrožuje čime pobačaj postaje gotovo nemoguć. Preciznije, omogućen je samo za slučaj silovanja, incesta ili ako je majčino zdravlje u pitanju. Što predstavlja oko 2 posto svih pobačaja izvedenih proteklih godina. Ne više u slučaju ekstremnih deformacija fetusa.
Zakon je stupio na snagu 27. siječnja. U Poljskoj se godišnje obavi oko 1000 prekida trudnoća legalnim putem, uglavnom zbog abnormalnosti fetusa.
Za Crkvu su svi prekidi trudnoće ubojstvo. Negira umiješanost u sudske odluke, a vladin dužnosnik je za Reuters izjavio da Crkva nije utjecala na tu odluku. Poljaci misle drugačije. Na masovnim prosvjedima, čiji je simbol znak crvene munje, a koji su uslijedili nakon stupanja na snagu kontroverznog zakona, ističu se transparenti sa sloganima "Skini krunice sa mnogih jajnika'.
Crkva je službeno prestala prikupljati podatke o bivšim vjernicima još 2010. tako da nema podataka. U Varšavi je samo u studenome više ljudi zatražilo prekid odnosa s Crkvom nego u cijeloj 2019. godini. Čak 577 činova apostazije, formalnog procesa napuštanja Crkve, zabilježeno je između siječnja i sredine prosinca, što je dvostruko više nego u cijeloj 2019. godini.
Nakon presude o pobačaju, na poljskoj Google tražilici riječ apostazija (odmetništvo od vjere) skočila je na najvišu razinu liste najtraženijih pojmova otkako se prikupljaju odaci.
Prosvjedi u Varšavi
Wojtek Radwanski/AFP
Tisuće Poljaka zapratilo je na Facebooku stranicu na kojoj se savjetuju građani koji dokumenti su potrebni za aostaziju, što uključuje recentne dokaze o krštenju dobivene iz župe u kojoj se održao svečani čin.
- Bez obzira na razlog, ovakve brojke su dramatične, izjavio je za Reuters nadbiskup Grzegorz Rys, jedan od najviših pripadnika klera u Poljskoj.
Obzirom na razmjere pobune, vjeruje se da mnogi okreću leđa Crkvi u znak protesta zbog sve čvršćih veza između Crkve i vladajuće stranke Pravo i pravda (PiP). Rejting stranke u većini anketa smanjio se na oko 30 posto u odnosu na 40% podrške u kolovozu prošle godine.
Katolička Crkva je u srži Poljske. Prema crkvenim podacima, 88% djece pohađa vjeronauk u državnim školama. U 1980-im godinama Crkva je bila glas slobode: papa Ivan Pavao II stekao je status ikone i nadahnjivao ljude da ustanu protiv komunističke vladavine. Svećenici su skrivali protuvladine aktiviste i pomagali distribuirati hranu i zabranjene novine.
Nakon pada komunizma, svećenstvo se zalagalo za povratak konzervativnim katoličkim vrijednostima, a 1993. godine kada je Poljska uvela nova ograničenja na pobačaj, podrška Crkvi pala je ispod 40%. Otada su se oporavili, ali nikada nisu nadmašili 75%.
Tijekom sljedećih nekoliko godina Poljska je uvela tržišne reforme i pridružila se Europskoj uniji, a siromašniji i manje obrazovani glasači su se osjećali napuštenima, a takav trend je PiP obećao preokrenuti kada je došao na vlast 2015. godine.
Stranka koja najveću glasačku bazu ima među starijom, ruralnom populacijom, potrošila je milijune eura na projekte pod vodstvom Crkve, pokazuju vladini dokumenti. Vladajuća stranka je izmijenila sastav dužnosnika brojnih institucija, uključujući Ustavnog suda, u reformama za koje Europska unija tvrdi da su povećale politički utjecaj na pravni sustav, no PiP to negira.
Za vladajuće su Crkva i poljski nacionalni identitet jedno. Ryszard Czarnecki, zastupnik PiP-a kaže da je uloga Crkve u očuvanju nacionalnog identiteta neosporna, ali da bi ih trebalo smatrati neovisnima.
- Poljska ima svoje specifičnosti i Crkva ovdje ima svoje posebne zasluge, rekao je za Reuters.
Za PiP je Crkva spremište poljskog moralnog učenja: 'Jedina alternativa je ... nihilizam' istaknuto je u programu predizborne kampanje 2019. godine.
Javna televizija, koju vodi bivši političar PiP-a prikazuje gotovo devet sati katoličkog programa tjedno, uključujući prijenose misnih slavlja.
Crkvena simbolika seže duboko u politički život Poljske. Godine 2015. godine skupina zastupnika iz cijelog političkog spektra stavila je ampulu s krvlju pokojnog Ivana Pavla II., rođenog u Poljskoj i proglašenog svecem 2014. godine, u kapelu Doma parlamenta.
U prosincu prošle godine, parlament je dodao još jednu relikviju, pramen brade koji je navodno pripadao redovniku ubijenome u koncentracijskom logoru. Redovnik, sveti Maksimilijan Maria Kolbe kanoniziran je 1982. godine jer se dobrovoljno prijavio da umre umjesto drugog zatvorenika logora.
Elzbieta Witek, predsjednica parlamenta, koju je imenovao PiP, svečano je primila relikviju te odbila komentirati ovu priču. Reuters piše kako PiP spaja pobožnost i nacionalizam do te mjere da je središnji bankar kojega je stranka nominirala i imenovala objavio svoje stavove o svjetonazorskim temama.
Eryk Lon napisao je članak o kamatama 2019. u kojemu je pozvao vjernike da mole da se zli duh kozmopolitizma iskorijeni sa sveučilišta, osobito iz poslovnih škola. Također nije želio razgovarati s Reutersom o toj temi.
U Poljskoj su istospolni brakovi ilegalni, a visoki crkveni dužnosnici podržavaju vladinu represiju na LGBT zajednicu. Jedan nadbiskup Marek Jedraszewski upozorio je 2019. na "duginu kugu" koja se širi nacijom.
Katarzyna Lipka osjeća da je neprimjereno smatrati Crkvu kao moralni svjetionik. Rekla je da ju je osobito zgrozilo izvješće iz Vatikana u studenome 2020. u kojemu se kaže da je Ivan Pavao II promaknuo bivšeg američkog kardinala Theodorea McCarricka unatoč glasinama o neprimjerenom seksualnom ponašanju.
Sebastian Duda, teolog i katolički novinar, kaže da je poljska sudska praksa o pobačaju iznijela na vidjelo koliko je vjera erodirala, a takav trend se ubrzao, smatra on, zbog očitog braka između PiP-a i Crkve, koji mnogi smatraju neprihvatljivim.
Neki svećenici pak, poput Pawela Batoryja iz grada Rzeszowa, uporišta PiP-a na jugu zemlje, kaže da je vrijeme da se svećenstvo povuče iz politike.
Batory je bio među 150 svećenika i redovnica koji su u listopadu objavili javni apel za veće razdvajanje Crkve i države te su se usprotivili političkim kampanjama u bogomoljama.
Lipka vjeruje da se popularno javno mnijenje u zemlji kao cjelini polako okreće od konzervativnog katoličanstva.
Čak se i njezina majka, pobožna katolkinja, slaže se s nekim njezinim razmišljanjima, ali se također brine kakav pogrebni obred može očekivati njezina kći nakon napuštanja Crkve.
- Moja majka poznaje samo katoličke pogrebe, a boji se novoga, kaže Lipka.
